Naslov
„TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." – o počecima predromaničke skulpture u Boki kotorskoj
(“TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI...” – On the Beginnings of Pre-Romanesque Sculpture in Boka Kotorska)

Autori
Zornija, Meri

Izvornik
Ars adriatica (1848-1590) 6 (2016); 23-40

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana ; rana predromanička skulptura ; Kotor ; Boka kotorska ; Drugi nicejski koncil ; osmo stoljeće
(Stonemason Workshop from the Time of Bishop Ivan of Kotor ; early pre-Romanesque sculpture ; Kotor ; Boka Kotorska ; Second Council of Nicaea ; 8th century)

Sažetak
U izlaganju se obrađuje niz predromaničkih fragmenata iz Kotora, Bijele, Tivta, Vijećeg Brda te s otočića Gospe od Milosti i Gospe od Škrpjela u Boki kotorskoj, te ih se pripisuje produkciji kvalitetnog klesarskog ateliera s centrom u Kotoru, za koji se predlaže naziv Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana. Njihove zajedničke stilske karakteristike, repertoar motiva i visoka razina klesarske obrade u kvalitetnom mramoru ukazuju na rani postanak u doba početaka formiranja predromaničkog stila na istočnoj jadranskoj obali, nastalog na matrici mediteranske ranokršćanske umjetnosti. Temeljem kronoloških odrednica što ih daje trostruki spomen prvog, u povijesnim izvorima sigurno potvrđenog kotorskog biskupa Iohannisa definira se okvir za njihovo datiranje u posljednju četvrtinu 8. i rano 9. stoljeće. Dotični biskup, naime, sudjeluje na posljednjem ekumenskom saboru u Niceji 787. godine zajedno s biskupima Ivanom iz Splita, Lovrom iz Osora i Ursom iz Raba, a svoje ime nam je ostavio uklesano na ostacima liturgijskog namještaja nekih od najstarijih crkvenih građevina u Boki. Na području svoje biskupije možemo ga, dakle, smatrati pokretačem crkvene obnove koja se u to vrijeme još nije očitovala gradnjom novih crkava, već isključivo obnavljanjem postojećih ranokršćanskih, i to unošenjem novih liturgijskih instalacija - oltarnih ograda i ciborija. U radu je posebna pažnja posvećena usporedbi sa srodnom skulpturom što je u to vrijeme ukrašavala katedrale i drugih dalmatinskih i istarskih gradova, poglavito Zadra, Osora, Raba i Novigrada. Analogije se sastoje u gotovo isključivom korištenju kvalitetnog mramora, monumentalnim dimenzijama katedralnih pluteja, u jednakom načinu klesarske obrade te u korištenju istih kompozicija i motiva, kao što su sinusoidne vitice s krupnim trolistima ili virovitim rozetama, učvorene kružnice s nazubljenim listovima te specifična inačica geometrijskog prepleta. Radi se o motivima koji su ograničeni isključivo na urbane lokalitete i na razdoblje kraja 8. i ranijeg 9. st. kada, gotovo u istom valu, dolazi do obnove starih ranokršćanskih katedrala, što govori u prilog činjenici da je u ovim središtima djelovala grupa majstora koja se služila istim predlošcima. Iz njihovih djela progovara onaj isti likovni jezik kojim se inspirirala i Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana. Nagla pojava ovako kvalitetne skulpture upućuje na pretpostavku da prvotni impuls i poticaj za razvoj predromaničke skulpture u Boki kotorskoj treba tražiti u dolasku putujućih majstora iz nekog sjevernijeg jadranskog središta, koji su po narudžbi očito crkvene elite dolazili i radili u dalmatinskim gradovima. Oni će, pak, školovanjem mlađih generacija umjetnika, utjecati na formiranje lokalnih klesarskih radionica tijekom 9. stoljeća, kada dolazi do konačnog sazrijevanja predromaničke skulpture u našim obalnim gradovima, a vrlo brzo i do njezinog prodora u zaleđe, među novopokršteno slavensko stanovništvo. Tako nam i slika geneze i razvoja predromaničke umjetnosti na našoj obali Jadrana postaje cjelovitija, skidajući barem s druge polovine 8. stoljeća onaj neugodni epitet „mračnog“ doba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA