Naslov
Pjesničke prigodnice Stjepana Adžića
(Occasional poetry of Stjepan Adzic)

Autori
Bilić, Anica

Izvornik
Kutatások ... az Eötvös József Főiskolán (1586-9873) 2010 (2010); 219-233

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Stjepan Adžić; prigodnice; latinizam; neoklasicizam

Sažetak
Prigodnice Stjepana Adžića (1730.–1789.), nastale od 1767. do 1788., posvećene su istaknutim pojedincima i važnim događajima iz crkvenoga i svjetovnoga života 18. stoljeća Hrvatske i Ugarske unutar Habsburške Monarhije. Prekriveni podebljim slojem arhivske prašine, Adžićevi su pjesnički tekstovi bili zaboravljeni dvjestotinjak godina, a nakon prijevoda na hrvatski jezik suvremenim se čitateljima otkriva eruditna, učena Ugarska i Slavonija sa Srijemom i njezin galantni pjesnik latinist Stjepan Adžić, koji se obraćao na latinskom jeziku klasično obrazovanoj, izgrađenoj čitateljskoj publici 18. stoljeća. Jedanaest stihovanih tekstova prigodnoga karaktera na latinskom jeziku, koji su nam zasada dostupni, čine korpus na temelju kojega smo došli do određenih spoznaja o prigodnoj literaturi Stjepana Adžića. Ključ za pristup i interpretaciju pjesničkih prigodnica Stjepana Adžića pronašli smo u riječima: latinizam, prigodnice i neoklasicizam. Došli smo do zaključka kako je Stjepan Adžić važan predstavnik prigodnoga pjesništva 18. stoljeća na latinskom jeziku u Hrvatskoj i Ugarskoj te pripadnik srednjoeuropskoga književnoga kruga 18. stoljeća. Svojim prigodnim tekstovima predstavio se kao neoklasicist, latinist, prigodničar i eruditni pjesnik 18. stoljeća. Svojom pisanom ostavštinom pisac prigodnih tekstova, molitvenika, propovijedi, dopisa i okružnica na latinskom jeziku, Stjepan Adžić upućuje na vezu što ga je latinitet 18. stoljeća ostvarivao objedinjujući više nacionalnih književnosti u srednjoeuropskom kulturnom

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA