Naslov
Cijanobakterije i njihova uloga u evoluciji fotosintetskih organizama
(Cyanobateria and their role in evolution of photosynthetic organisms)

Autori
Gligora Udovič, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka / Rešetnik, Ivana ; Ljubešić, Zrinka - Zagreb : Hrvatsko Botaničko Društvo, 2016

ISBN
978-953-8097-00-3

Skup
5. Hrvatski botanički simpozij s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Primošten, Hrvatska, 22.09.2016. - 25.09.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
cijanobakterije; fotosintetski organizmi; endosimbioza
(Cyanobacteria; photosynthetic organisms; endosymbiosis)

Sažetak
Zemlja je nastala prije 5 milijardi godina zajedno sa 149.6 x 106 kilometara udaljenim Suncem. U procesu nastajanja niza objekata i planeta Sunčevog sustava, jedino se Zemlja našla na udaljenosti koja je omogućila sva tri agregatna stanja vode, a time i stvaranje života. Zemlja je dinamični sustav u kojem se energija neprestano izmjenjuje i zahvaljujući tome stvarali su se oceani, planine, kontinenti, ali i prije nekoliko milijardi godina atmosfera. Niz promjena stvorile su iz, kako se za sada čini, HCN i H2S uz pomoć UV zračenja, prekrusore nukleinskih kiselina (RNA). Procesi i reakcije koji su doveli do stvaranja nukleinskih kiselina također su doveli istovremeno i do nastajanja aminokiselina i lipida, kao početnih dijelova života. Nastali su jednostanični organizmi koje mi danas nazivamo prokariotima. Neki od prokariotskih organizama prije 3, 5 milijarde godina uz pomoć ključne molekule, proteina D1, kao srca fotosintetske reakcije, u procesu fotosinteze, počeli su proizvoditi kisik. Kisik koji je dospijevao u okolinu u početcima se trošio za niz oksidacijskih procesa, a u konačnici za nastajanje atmosfere. Prokariotski fotosintetski organizmi su više od milijardu godina postepeno mijenjali atmosferu čineći je prikladnom za novi korak u evoluciji i život na Zemljinoj površini. Tragovi prokariotskih autotrofnih organizama pronađeni su u fosilnim nalazima iz prekambrijskog razdoblja i danas ih nazivamo Cijanobakterijama. Na Zemlji su prije 3, 8 milijardi godina nastali i eukariotski organizmi. Razlika u strukturi stanice između prokariota i eukariota predstavlja najveću evolucijsku nezavisnost u živom svijetu danas i mnogo je veća od same činjenice postojanja ili nepostojanja jezgrine membrane. Prokarioti su naizgled jednostavniji u strukturi, ali ne i nužno u kemijskim procesima. Pogled kroz elektronski mikroskop otkriva nam mnogobrojne strukture koje su omogućile ovim organizmima da milijarde godina žive na Zemlji gotovo nepromijenjeni. Usporedbama morfologije cijanobakterija iz prekambrijskog razdoblja i danas otkriva nam nevjerojatnu činjenicu da su gotovo morfološki istovjetne. Osim što imaju jednu od ključnih uloga u stvaranju živog svijeta na Zemlji imaju i jedinstvenu ulogu nastajanju eukariotskih fotosintetskih organizama. U procesu koju nazivamo endosimbioza prije 1, 5 milijardi godina od cijanobakterija nastao je plastid i od proteobakterija mitohondrij. Oba organela u evoluciji su izmjenom svoj ih biokemijskih reakcija i smanjenjem genoma kodirali svoje proteine u jezgri eukariotske stanice, odnosno postali trajno njeni sastavni dio. Teorija endosimbioze upravo tvrdi da je slijedom priliva prokariotskih gena u eukariotsku jezgru, epizodno došlo do stvaranja novih fotosinteskih eukariotskih organizama. Uslijedili su procesi primarne, sekundarne i tercijarne endosimbioze i evolucijskog razvoja svih danas poznatih algi i biljka na Zemlji.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA