Naslov
Ezoterična filozofija Giordana Bruna kao filozofsko savjetovalište u doba sveopčeg nihilizma
(Esoteric philosophy of Giordano Bruno as philosophical counseling in times of universal nihilism)

Autori
Šuran, Fulvio

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli

Grad
Pula

Godina
2013

Stranica
353

ISBN
9789537498634

Ključne riječi
Renesansa; Renovatio mundi; beskonačnost; magija; etika
(Renaissance; Renovatio Mundi; infinity; magic; ethics)

Sažetak
Predložena monografija ima za cilj predstaviti tumačenje Brunove ontološko-magične I mnemoniske misli. Renesansni iskorak na nove i još neutrte staze, otvorena vrata za nove potencijale i putokazi prema napretku (bez obzira na interpretacije cijelog renesansnog razdoblja i implikacije koje se odnose na sam koncept ljudskog razvoja) ogledali su se u različitim područjima ljudske djelatnosti, pa tako i u filozofiji. U toj dimenziji sveopće otvorenosti prema novim mogućostima javljaju se dva tipa mislilaca, koji vode neprikriveni rat za premoć svjetonazora čiji su predstavnici. Ti su tipovi mislilaca u opoziciji kao čovjek kvalitete naspram čovjeka kvantitete. Suvremena sveopća dominacija znanstveno-tehničkog aparata, koji je postao općom ideologijom te jedina valjana i realna praksa moći, ukazuje na pobjedu metode filozofa-znanstvenika. Međutim, je li množina akumuliranih podataka dostatna da zajamči ispunjenost bića za kojom čeznemo i za koju nemamo bolju riječ nego – sreća? Prema Brunovoj viziji svijeta, koja pripada kvalitativnom poimanju istine, znati i bíti se u velikoj mjeri poistovjećuju. No, ta dimenzija stvarnosti dostupna je pojedincima koji su dostigli višu razinu svijesti i raspoloživosti spram bitka, što im omogućuje da vladaju sobom i svijetom. U tom kontekstu valja shvatiti i Brunovo viđenje uloge i funkcije magije kao subjektivnog sredstva za samousavršavanje. To ujedno ne znači da on odriče važnost znanosti. I znanost i magija zajedno, u međusobnoj implikaciji, poima kao 'tehnike’ u službi individualnog prosvjetljenja, dakle kao sredstva, a ne kao cilja sam za sebe ili mjerilo istine. Razmatrajući Brunovu filozofsku koncepciju stvarnosti uvidjet će se da etika neposredno proizlazi iz same metafizike, predstavljajući produžetak ili posljedicu prirodnog pojavljivanja stvari. Da bi to shvatili mora se pažljivo proučiti Brunovo poimanje božanstva kojeg on poistovjećuje s racionalitetom, što omogućuje da se cjelokupna stvarnost shvati u svojoj konstantnosti pojavljivanja i vječnosti. Saznanje koje filozofa oslobađa od boli, smrti i religioznih strahova. Dakle, njegova etika usko je povezna sa spoznajom beskonačnog zbivanja stvari uključujući i saznanje o nemogućnosti postojanja jednog zasebnog i vječnog bića, naročito ako ga poimamo kao da je odvojen od stvarnosti i predstavljen nadnaravno, tj. u nekakvu transcendentnost. U tom smislu za Bruna moralna sfera predstavlja samo dio beskonačne stvarnosti. Zato filozof i društveno-politička zbivanja treba promatrati oslobođen od svih posebnih i ograničavajućih afekata i želja. Samo tako čovjek može spoznati i prihvatiti svoju društvenu ulogu u svijetu, svjestan sveukupnog povijesnog bivstvovanja. Uzevši monografiju čisto tematski, može se reći da tekst ima intenciju da povijesno-filozofski situira i nanovo osvijetli ulogu Giordana Bruna u cjelini povijesno-filozofijskoga sklopa, te stoga može biti zanimljiv našoj filozofijskoj javnosti, naročito onim koji su zainteresirani za vodećeg mislioca kasne renesanse koji je o otvorenosti učinio temelj svog svjetonazora, vrijeme otvorenosti kojeg suvremeni čovjek ne poznaje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Povijest, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA