Naslov
Liturgija časova i kairološko razumijevanje vremena
(The Liturgy of the Hours and the kairological understanding of Time)

Autori
Pehar, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Benediktinski samostan sv. Nikole u Trogiru, Duhovnost i kultura u okrilju Virgines Dei

Urednik/ci
Vanja Kovačević i o. Jozo Milanović

Izdavač
Benediktinski samostan sv. Nikole

Grad
Trogir

Godina
2014

Raspon stranica
49-63

ISBN
978-953--58319-1-4

Ključne riječi
kairos, molitva časova, vrijeme, vječnost
(Kairos, Prayer of the hours, time, eternity)

Sažetak
Pisan povodom 950. obljetnice utemeljenja samostana sestara benediktinki sv. Nikole u Trogiru, rad svojom temom pokušava povezati značenje najpoznatijeg eksponata umjetničke zbirke „Kairos“, po kojoj je ovaj samostan poznat široj javnosti i liturgijsku molitvu časova kao manje poznato, ali bitno određenje nutarnjega života ovoga samostana. Na početku se preglednim prikazom predstavlja „kairos“ kao antički pokušaj odgovora na teško pitanje ljudskoga traganja za izbavljenjem od vremena i vremenitosti, stvarnosti koje je čovjek oduvijek doživljavao kao najjaču prijetnju i trajnu ugrozu svoga života. Za razliku od mitskoga shvaćanja koje spas traži ili u pokušaju iskoraka iz vremena ili u sakralizaciji sadašnjosti, židovsko-kršćanska tradicija sa svojih shvaćanjem vremena kao Božjeg stvorenja i shvaćanjem povijesti kao povijesti spasenja, unosi vedriji i optimističniji pogled u ljudsko shvaćanje vremena. Kršćanstvo kao vjera u inkarnaciju pojmu „kairos“ daje jedno novo određenje. Kršćanski shvaćen, označava ovaj pojam od Boga ispunjeno milosno vrijeme, proboj apsolutne Božje vječnosti i njezinu ponudu osobnoj ljudskoj slobodi. Unutar toga jedinstvenog kristološkog kairosa u središnjem se dijelu rada zatim izbližega promišlja kršćanska molitva časova kao osobit način oživotvorenja spasenjskog kristološkog događaja. Ova je molitva okupljanje Crkve oko nazočnoga uskrslog Krista i njezino pritjelovljenje molitvi samoga Krista. A budući je udioništvo u Kristovom obraćanju Ocu, može se, po razumijevanju same Crkve, shvatiti kao preslik i nastavak vječnog unutartrojstvenog razgovora božanskih osoba, te kao sudjelovanje Crkve-Zaručnice u tom unutartrojstvenom hvalospijevu. Na taj je način ova molitva prisutnost Vječnog u vremenu i milosna razmjena vječnog i vremenitog, te se može reći da je kao privlačenje ljudskog vremena u samu vječnost zapravo najsavršenije otkupljenje vremena, a time i otkupljenje čovjeka pred svim ugrozama vremenitosti. Ovo kristološko-trinitarno promišljanje o molitvi časova u ovom radu u konačnici dovodi do zaključka da se kršćanska otkupljenost vremena ne može shvatiti niti kao negacija vremena niti kao iluzorni bijeg iz vremena u eshatološku konačnost, nego kao otvaranje perihoretskih odnosa vječnog i vremenitog koje ljudskom životu oslobođenom straha od smrti daju pečat mudrosti i zrelosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija, Teologija, Arheologija

Napomena
Summary: Written to mark the 950th anniversary of the foundation of the Monastery of the Benedictine Nuns of St Nicholas in Trogir, this paper endeavours in its topic to link the meaning of the best known exhibit of the Kairos Art Collection, for which this convent is best known to the wider public, and the liturgical prayer of the hours that is a lesser known, but essential determinant of the inner life of this convent. At the beginning, a general survey presents kairos as an ancient attempt to reply to the difficult issue of the human quest for redemption from time and temporality, a reality that people have always experienced as the strongest threat and lasting menace to their lives. Unlike the mythical understanding that seeks salvation either in the attempt to move out of time or else in the sacralisation of the present, the Judaeo-Christian tradition, with its understanding of time as a divine creation and the understanding of history as history of salvation, introduces a more cheerful and optimistic view of the human understanding of time. Christianity as belief in the incarnation gives a new definition to the concept of kairos. Understood in a Christian way, this concept means a time of grace filled by God, the penetration of the absolute Divine eternity and its offer to the personal human freedom. Within this unique Christological kairos, in the central part of the paper a closer consideration is given to the Christian prayer of the hours as a particular manner of bringing to life the salvational Christological event. The prayer is the gathering of the Church around the risen Christ who is present and its incorporation in the prayer of Christ himself. Given that this prayer is participation in Christ᾽s address to his Father, in the understanding of the Church itself, it can be understood as a copy and continuation of the intra-Trinitarian song of praise. In this manner, this prayer is the presence of the Eternal in time and the merciful exchange between the eternal and the temporal, and it can be said that, as a drawing of human time into eternity, it is in fact the most perfect redemption of time, and hence the redemption of mankind from all the menaces of temporality. This Cristological-Trinitarian consideration of the prayer of the hours in this paper ultimately leads to the conclusion that the Christian redemption of time cannot be understood either as a negation of time or as an illusionary flight from time into eschatological finitude, but rather as the opening up of a perichoretic relation of the eternal and the temporal that gives the seal of wisdom and maturity to human life liberated from the terror of death.

POVEZANOST RADA