Naslov
Djevičanska majka – učenica. Učeništvo kao mariološka paradigma
(The Virginal Mother – Disciple. The Discipleship as a Mariological Paradigm)

Autori
Pehar, Marija

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 84 (2014), 4; 769-786

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
učeništvo ; Marijino djevičanstvo ; Marijino majčinstvo ; koncilska mariologija
(discipleship ; Mary’s virginity ; Mary’s motherhood ; Conciliar mariology)

Sažetak
Svojim povratkom na novozavjetna svjedočanstva i otačke izričaje o Isusovoj majci, ali i otvorenošću za suvremena teološka promišljanja i traganja za primjerenim odgovorima na zahtjeve suvremenog čovjeka, koncilska je mariologija bez sumnje iznjedrila neočekivane rezultate i otvorila nove mogućnosti ne samo za područje dogmatske mariologije i marijanskoga štovanja, nego i za druga područja, primjerice kršćansku antropologiju i ekumenizam. Ostajući pri djevičanskom majčinstvu kao fundamentalnom principu klasične mariologije, koncilski je pogled usmjeren suvremenom čovjeku, te nastoji po svaku cijenu Mariju prikazati ne više pod vidom iznimnosti i privilegija, nego blizine i ostvarivoga uzora. To usmjerenje Koncil donosi kao temeljni stav, a njegovu konkretizaciju s povjerenjem ostavlja daljnjim teološkim promišljanjima. Pedeset godina od donošenja koncilskog izričaja o Mariji (VIII. poglavlje Dogmatske konstitucije o Crkvi), ovaj članak pokušava na spomenutim koncilskim temeljima i usmjerenjima promišljati učeništvo kao moguću mariološku paradigmu. Nakon što se u prvom dijelu rada istinsko učeništvo definira kao prihvaćanje Isusova poziva na dvostrukoj razini: nutarnjim povjerenjem i predanjem s jedne, te životnim nasljedovanjem s druge strane, u drugom se dijelu rada prelazi na analizu najrelevantnijih novozavjetnih svjedočanstava o Isusovoj majci pod vidom učeništva. Prema tim je svjedočanstvima jasno da Marija nije pripadala krugu Dvanaestorice, koje se smatra Isusovim učenicima u najužem smislu riječi, ali pomnija analiza i usporedba marioloških mjesta, osobito Lukinog djela i četvrtog evanđelja, potvrđuje da se prema Isusovim zahtjevima učeništva Mariju ne samo može nazivati učenicom, nego je s pravom možemo uzeti kao prototip učeništva. Ona svoj odnos sa Sinom ne gradi isključivo na biološkom majčinstvu, nego ga uzdiže na razinu istinskoga učenika i nasljedovatelja po vjeri. Pritom je to nasljedovanje za nju pravi put vjere i rasta u kojem se na kraju dospijeva do savršenstva, do idealnog učeništva. U trećem se dijelu rada teološkom interpretacijom djevičanstva i majčinstva pokazuje kako se istinsko učeništvo u Marijinu životu očituje kao djevičansko majčinstvo, te upravo time ostvaruje razinu savršenosti. Na kraju se iz iznesenih teoloških promišljanja izvode zaključci za oživotvorenije marijansko štovanje. Kao istinska učenica svojega Sina Marija je učiteljica učeništva. To se, dakako, ne smije shvaćati kao neki novi Marijin privilegij. Među članovima Crkve Marija je učenica među učenicima, ali je svjedočanstvom života učiteljica vjere i nasljedovanja učenicima svojega Sina. Rad pokazuje da se Mariju može i treba promatrati kroz paradigmu učeništva, štoviše, da se učeništvo može smatrati temeljnom mariološkom paradigmom. Ta paradigma niti osporava niti zamjenjuje djevičansko majčinstvo kao fundamentalni mariološki princip, nego se upravo kroz njega iskazuje i na njemu temelji, te pomaže mariologiji da se unutar kristološko- eklezijalnoga utemeljenja lakše prepoznaje kao konkretizacija kršćanske antropologije, a marijanskom štovanju da zadobije potrebnu objektivnost i ekumensku osjetljivost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

Napomena
Summary: With its return to New Testament’s testimonies and sayings of the Church Fathers on Jesus’ mother and with its openness for contemporary theological reflection and search for appropriate responses to the demands of the contemporary human being, Conciliar mariology has certainly achieved unexpected results and opened up new possibilities not only for the area of dogmatic mariology and devotion towards Mary, but also for other areas ; for instance, Christian anthropology and ecumenism. While holding fast to virginal motherhood as the fundamental principle of classical mariology, the Conciliar view is directed towards the contemporary human being and tries hard to show Mary not in terms of her uniqueness and privilege, but in terms of her closeness and as a reachable ideal. This direction is assumed by the Council as the fundamental attitude, while its further realisation is left with confidence to theological reflection. Fifty years after the Conciliar statements on Mary (VIIIth chapter of the Dogmatic Constitution on the Church), this article tries to reflect, while taking into account the aforementioned Conciliar foundations and directions, on the discipleship as a possible mariological paradigm. The first part of the article defines the true discipleship as the acceptance of Jesus’ call on two levels: through inner confidence and surrender and through life devoted to living out Jesus’ call. The second part of the article analyses the most relevant NT’s testimonies on Jesus’ mother in the perspective of discipleship. These testimonies make it clear that Mary did not belong to the circle of the Twelve Disciples, which are generally considered to be Jesus’ disciples in the strictest sense of the word. However, a closer analysis and comparison of mariological places, especially Luke’s opus and the forth Gospel, confirms that, according to Jesus’ demands, Mary can not only be called a disciple, but she is rightly considered the prototype of discipleship. Mary does not build her relationship with the Son only on the basis of her biological motherhood, but instead raises it up to the level of true discipleship in faith. Her discipleship is for her the true way of faith and growth which aims for perfection, i.e. ideal discipleship. Through theological interpretation of virginity and motherhood, the third part of the article shows that the true discipleship manifests as thevirginal motherhood in Mary’s life and this is precisely where it reaches the level of perfection. In the end of the article the author specifies implications of her theological reflection for a more lively devotion to Mary. As a true disciple of her son, Mary is a teacher of discipleship. This should not be understood as a some sort of new Mary’s privilege. Among the members of the Church, Mary is a disciple among disciples, but her life testimony makes her a teacher of faith and discipleship for disciples of her Son. The article shows that Mary can and should be seen through the paradigm of discipleship or, even more, that discipleship can be considered one of the basic mariological paradigms. This paradigm does not want to contest nor replace the virginal motherhood as the fundamental mariological principle, but instead is based on and tries to express itself through the virginal motherhood and helps mariology to be more easily recognised, within its Christological-ecclesial foundations, as a concretisation of Christian anthropology. Apart from that, it also helps Marian devotion by giving it objectivity and ecumenical sensitivity.

POVEZANOST RADA