ࡱ> SVPQR[bjbj4ΐΐ;)* rJFFFZZZ8<<Zs     (p*p*p*p*p*p*p$u#x6Np FNpFF  WsZZZ1F F (pZ(pZZVnb@b `YZOb pms0sb0YyTYybbYyFcp ZNpNpYsYy  :Jadran Kale: Kako dematerijalizirati kamen? Vodnjanski pou ak Sa~etak: Poveano javno zanimanje za kulturni krajolik u primorskom je okoliau dovelo i do prvih konzervatorskih postupanja sa suhozidima, kojima su u lanku najprije utvrena terminoloaka razgrani enja. Kuriozitetno je kako se ova krajobrazna strukturiranja mogu tretirati u razli itim vidovima zaatite kulturne baatine, kroz zaatitu krajolika, objekata i vjeatina, te su u tom smislu njihove zaatite zanimljive i kao stru ni ogledi i ustaljivanja praksi. Prostorno planiranje i investitorsko obvezivanje o uvanja ka~una na trasi kroz podru je njihove najguae zastupljenosti pru~ilo je primjer odmjeravanja sva tri pristupa, od  etnozone i preventivne zaatite kulturnog krajolika, preko postupanja s individualiziranim graevinama do uvrije~ivanja prakticiranja umijea potaknutim tim postupanjem. Postupci zaatite, obnove i o uvanja usporeeni su s drugima ove vrste, sa~eto analizirani i interpretirani u skladu s autoritativnim teoreti arima zaatite kulturne baatine. Ostvareni dosezi zaatite i o uvanja usporeeni su s recentnim talijanskim primjerima. lanak zavraava prijedlozima unaprjeenja druatvene skrbi za ovaj vid kulturne baatine. Klju ne rije i: kulturni krajolik, nematerijalna kulturna baatina, lokalno znanje, suhozid Pred tipi nom temom primorskog krajolika poput suhozida moglo bi se ustvrditi kako se povealo nad njima naalo nadnoaeno rukom konflikta, ruaenja i razaranja. Prisjetivai se kako su se prve konzervatorske odredbe uope pojavile vezane za Kolosej ispunjen pijeskom okrvavljen ~rtvama kraanskih mu enika, prvi popisi nakon pustoaenja u Francuskoj revoluciji, a na koncu je i samo danaanje  kulturno dobro iz prvog navoenja u Haakoj konvenciji 1954. godine svoj terminoloaki ~ivot za elo kao civilizacijska reakcija na poravnavanje baatine poput Varaave, Drezdena i Nagasakija, upravo zakonomjernim se doima ato je prvi bilje~itelj njihovih mjera i tlocrta je 1911. godine teren obilazio vojnim brodom iz nedaleke ratne luke utemeljene nakon austrijskih poraza u sjevernoj Italiji, graevine la~nog svoda su prvi put monografski evidentirane popisivajui ratne atete zbog reparacijskih zahtjeva nakon 2. sv. rata a prvo proglaaavanje zaatienog kulturnog krajolika se 1972. godine zbilo na terasastim padinama koje su nakon prosijecanja brzom cestom postale otvorene projektima agresivnog preslojavanja zate ene artikulacije prostora. Uostalom, ve su i kulturni krajolici anti kih parcelacija svojom kolonizacijskom proaloau kod nas, kao i drugdje, fakti ki spomenici izgona, porobljavanja ili etni kog iaenja domoroda kog stanovniatva, dok je na drugom kraju kronoloakog spektra teren legendarna fotografija  Trud ljudskih ruku iz Pala e UN odraz krajobraznog diktata iz godina otvorenog dr~avnog terora. Estetizacijska redukcija hegemonijskih otisaka u krajoliku podsjea na europsko udivljenje ~ivotonosnom krumpiru, ali bez spomena imperijalnih grabe~i i genocida koji le~e iza te spasonosne ste evine. Pastoralni narativi kulturnih krajolika postoje kao kovanice kakvima se ne zagleda nali je  pri harmonijskim hvalospjevima izostavljajui stope pobolijevanja i smrtnosti ili ugasla naselja, dok moraliziranja nad mukotrpnim kultivacijama kraa ne uklju uju i povijesne pokazatelje pravne sigurnosti obraiva a zemlje i liberalnosti vlasni kih sustava. Krajolik i njegova kultura na taj na in zorno govore tek o svojim opa~a ima i kontinuitetu kondicioniranja antimodernitetskih protudoza. Preauivanje druatvenih turbulencija prostora njihova je najzornija deklaracija. Konzervatorska praksa je u ovakvim krajolicima vremenom od ambijentalnih evidencija vodila k registracijama nepokretnih kulturnih dobara no sami upisi u zaatitne registre nisu istaknuli tek vernakularne strukture ve, vremenom, i na ine njihove gradnje. Tim smo putem pred registriranim kulturnim dobrima graenima u suhozidu dospjeli do uklju enih nematerijalnih kulturnih dobara, tj. lokalnih znanja potrebnih za izgradnju, koriatenje, popravljanje i odr~avanje njihovih prepoznatljivih oblika. Zbog toga emo na ovom mjestu pokuaati raa laniti zna aj primijenjenih registracija ovih kulturnih dobara. Nakon definiranja polaziata, u tome e nam pomoi i dosadaanji primjeri obnova. Za takav nam je zadatak dosad najva~niji orijentir istarski. Kri~anja tri prisutne registracijske vrste kulturnih dobara zaklju it emo prijedlozima za unaprjeenje druatvenih praksi upravljanja baatinom. Analiti ka polaziata Prvi korak u pristupanju svakoj temi je jasno imenovanje uklju enih pojava, pri emu se susreemo s viae poteakoa. Tipsko uopavanje la~no svoenih graevina kao bunja terminoloaki nije korektno jer u rodona elni kom lanku ka~uni nisu bili spominjani jednostavno stoga ato su se piscu tada nalazili s druge strane dr~avne granice. S druge strane, analiza rije i suhozid raskriva njenu nevernakularnu, akademsku artikulaciju. Danas nam ta rije  ne zna i isto kao u vremenu na koje se naj eae ~eli referirati. Leksikografski se razaznaje kako govornici predindustrijskog doba suhozidom ne bi smatrali zid nasut zemljom, tada je najva~niji dio definicije bio kako se radi o  kraljivom zidu bez japna . U XVIII. st. Belostenec pod latinskim  maceria piae kako je to  suhi zid bez morta i napuuje k natuknici  gomila , gdje opisuje:  gomila, gromila  suhi zid s kamena bez vapna i morta, kak pri morju na injaju okolu trsja . Belosten ev opis, kakav su kasnije slijedili i drugi domai leksikografi, terminoloaki se nadovezuje na krajobrazno nazivlje koriateno u Istarskom razvodu 1325. godine u kojem meu orijentirima na otvorenom nema  zidova ve se kao krajobrazni orijentiri navode groma e. Zidovi su toponimijski tipi no pluralni, u vernakularnim idiomima tipi no u kratkoj mno~ini kao zidi. Diljem priobalja to su mee i ograde, podzidi u terasama, gomile, groma e, gromile ili mocire u kr evinskim nasipima, zidine u ruaevinama poput mirina, kuina ili kuiata, itd. Sve takve graevine i strukture u prostoru objedinjava terminoloaka uklju ivost tehnike, gradnje u suho (u mrtvo). K tome, vernakularni idiomi hrvatskog jezika esto uvaju predstandardizacijski pridjevski izgovor suvo kakav je prethodio novooblikovanom suglasniku, dok se stariji praslavenski grleni sljednik u govoru tijekom prethodna dva stoljea izgubio. Zbog svih se ovih razloga rije   suhozid raskriva kao akademizam koji se u obi nom govoru iz knji~evnog standarda usvojio tek u industrijskom dobu. Ne radi se o kontaminaciji ili raritetu, ve o redovitoj pojavi kakva tek potvruje njen moderni ~ivot. Novouspostavljeni pojmovi s va~nim izrazima kakvi su opisali puni druatveni krug s danaanjim koriatenjima uzdu~ i poprijeko itavog druatva, poput rije i  zadruga ili  noanja , prije XIX. st. u hrvatskom jeziku nisu postojali. Zajedno sa  suhozidom ostavatina su romanti arskih i na njima utemeljenih idealiziranja dugovje nih i starodrevnih nena etih izvornosti interakcijama nekompromitiranog i harmoni nog seoskog puka. U stvarnosti su se ovakve idili ne fikcije, skrojene po mjeri ideoloakih mobilizacija gradskih elita, odnosile na kulturne pojave normirane upravo modernim interesom. Puristi ki shvaena  lokalna tradicija je oksimoron, jer je svaka tradicija dijaloaka i podrazumijeva razmjene, reakcije, doprinose i prilagodbe.  Tradiciju su pomogli oblikovati novi kontakti s vanjskim svijetom, a ne izolacija . Zbog toga je istra~iva  kulture okrenut razumijevanju procesa i interakcija, dok esencijaliziranje oblika predstavlja stati ki redukcionizam karakteristi an za umjetni ke refleksije i mobilizacijske programe. Nakon terminoloakog polaziata, drugi bitan aspekt odvagivanja izvornosti u danaanjim autenti nim na inima postupanja s baatinom predstavlja njeno datiranje. Nekriti ko navoenje tvrdnji o starodrevnim graevinama i njihovim kontinuirano rabljenim tehnikama joa od najdrevnijih kulturnih slojeva predstavlja vanznanstvenu cijenu ideologema starosti kakvim su se u raznim prilikama i razmjerima legitimirale standardizacije iz djelokruga hegemonijskih projekata, njihovih lokalnih reakcija i tako autoriziranih kulturnih verifikatora. Potonji su karakteristi no neraspolo~eni spram lokalnih idioma, pridr~anih partikularnih i manjinskih kulturnih praksi. U raznim je nacionalnim mobilizacijama po takve bilo bolje da ih se atuje ili makar tolerira kao zagubljene odraze svenacionalnih iskona. I na ovakvim mjestima propitivanje autenti nosti po bukvalnoj starosti materijala nudi manje odgovora od datiranja, historizacija i procjenjivanja dugotrajnih odr~ivosti lokalnih rjeaenja  dakle, znanja prakticiranih u pripadnim druatvenim i gospodarskim okvirima. Datiranja la~no svoenih graevina do sada su vrlo rijetka. Posebnu temu predstavljaju arheoloake datacije prethistorijskih gradina, gradinskih naselja i asociranih krajobraznih struktura. Arheoloaka datiranja suhozida mogua su zahvaljujui epigrafici, kao u terminacijskom slu aju Gr kog zida kod Jablanca. itav je datacijski preostatak vezan za pojedine strukture u povijesnim naseljima, za period srednjovjekovne i ranonovovjekovne vitizacije kada su trgova ke uklju enosti u vee dr~ave uzgoj ~itarica na krakim poljima zamjenjivale kultiviranjem vinove loze, te na koncu za moderno razdoblje te~a kog otkupljivanja obraivanih zemljiata i airenje kultiviranja na prostrana podru ja van krakih polja u godinama vinarske konjukture koncem XIX. stoljea. Razmjerno najvei dio intenzivnih ureivanja za vitikulturu klimatski prikladnog pojasa otoka i obale, geografski omeivog na podru ja najguaih rasporeda linearnih suhozida, pojedina nih i slo~enih graevina, mo~e se datirati u potonje razdoblje. Kulturni krajolici jadranske Hrvatske plod su moderniteta, trgova kih dosega omoguenih plovidbama parobroda nakrcanih ba vama vina u doba godine kada su jedrenjaci starijih vremena morali ostati vezani uz obalu, kao i o integriranom kontinentalnom tr~iatu tim dobrima gdje je poharanost zapadnijih europskih vinograda filokserom otvorila velika nova tr~iata. To stoga i nisu isklju ivo lokalni povijesni kulturni krajolici. Ustrajavanje na dodjeljivanju vrijednosti uslijed njihove ahistorizirane lokalnosti bi meu kulturno-povijesnim postupcima nalikovalo diskvalifikaciji nacionalnih ostvarenja iz krila raznih svekontinentalnih stilskih usmjerenja i pokreta. Vernakularni graditelji nisu u eni polaznici stilskih akola, no rezultati njihovih gospodarskih aktivnosti kakvima se kasnije pridao i estetski zna aj dijele zajedni ki privredni nazivnik ato prese~e mee lokalnog i nacionalnog. Uz ovu krajobraznu glavninu, kulturni krajolici medievalne vitizacije ( esto srasli s okunicama starih naselja karakteristi no smjeatenih uz prisojne rubove krakih polja) i prethistorijski ostatci gradinskih struktura predstavljaju tek manje dijelove ukupnog naaeg kulturnog nasljea ove vrste. Uslijed povijesnih agrarnih reformi i otkupa zemljiata to se odnosi i na nevinogradarske krajolike poput agropastoralnih ili isto pastirskih. Konzervatorska praksa Najvei utjecaj na na ine postupanja sa suhozidnim krajolicima kod nas su prouzrokovale inicijative velikih graevinskih projekata, ponajprije u Starogradskom polju (hori) na Hvaru i s Istarskim ipsilonom. Na Hvaru je koncem 1980-tih zatra~eno proairenje i asfaltiranje sportskog uzletiata na Ivon evim njivama usred Starogradskog polja, ~alba je odbijena 1990. a inicijativa zanovljena 1992. godine nakon ega je u obuhvatu Polja 1993. godine uspostavljen status  arheoloakog parka . Uvratavanjem hore u Popis svjetske baatine 2008. godine kao kulturnog krajolika mo~e se konstatirati kako se arheoloaki koncipiran fenomen u hodu antropologizirao, tako da javna ustanova Agencija za upravljanje Starogradskim poljem danas, meu ostalim, bdije i nad vinogradarskim i vinarskim postupcima da bi odgovarajue boce mogle ponijeti oznaku kultivacije s podru ja hore. Drugo najvee podru je anti ke parcelacije u Hrvatskoj, pulski ager, svoju je antropoloaku preobrazbu do~ivjelo kad mu se primaklo cestovno gradiliate Istarskog ipsilona. Investitor je svoju zakonsku obvezu spram kulturne baatine pronalazive na trasi regulirao s Ministarstvom kulture, koje je putem svoje mre~e podru nih odjela od izdavanja konzervatorskih uvjeta za dozvolu gradnje 1997. do same gradnje 2005.-2008. godine ovaj prostor procjenjivalo gotovo isklju ivo ( 90% ) kao arheoloako nalaziate, te i propisivalo samo arheoloaki nadzor radova. Stoga su se kustosi Arheoloakog muzeja Istre iz Pule pri reambulaciji terena naali u popisivanju ka~una, konstatiravai kako nema arheoloakih nalaza kakvi bi iziskivali graevinske radove ili promjenu projekta no kako tek predstoji etnografski rad. Osim potrebe takvog dokumentiranja, zaklju eno je i idue:  Uniatena graditeljska etnografska baatina mora se na odreeni na in kompenzirati ulaganjem u istra~ivanje, konzervaciju i prezentaciju analognih objekata u neposrednoj blizini ceste (tj. izvan zaatitne ograde). Investitor se upuuje na suradnju s Gradom Vodnjanom gdje ve postoji zapo eti program obnove ka~una i suhozida. Taj program treba nadopuniti projektom zaatitnih radova na objektima u neposrednoj blizini ceste i onima koji su u vizualnom kontaktu s prometnicom. Ukoliko iz tehni kih razloga nije mogue obnoviti graevine uz prometnicu svrsishodnim i po~eljnim smatra se i obnova istaknutih spomeni kih cjelina i na drugom mjestu etnozone grada Vodnjana.  Terminologija  etnozone podrijetlo duguje nominalnim  etnografskim zonama , ve spomenute originalne konzervatorske invencije iz prve polovice 1970-tih godina u Konzervatorskom odjelu u Rijeci. Semanti ki korektan naziv zoniranja prostora radi njegovih sadr~aja za prakticiranje etnografske (kvalitativne) metodologije istra~ivanja kulture danas u istom smislu izri emo kao  kulturni krajolik . Za razliku od ambijenta Takale iz 1960-tih godina investitorov je zadatak na gotovo ravnom terenu trase Ipsilona kroz Vodnjanatinu bio mnogo dohvatniji, tako da je uaao u obnavljanja ka~una van same trase za koje je tra~io obvezivanje vlasnika na njihovo daljnje odr~avanje i razgradnju ka~una s trase ije je gradivo stavio na raspolaganje Gradu Vodnjanu. Ova je razgradnja predstavljala i polazni udio u investitorovoj  participaciji u programu obnove baatine etnozone Vodnjan , s Gradom ugovorenoj 22. studenog 2006. godine. Investitorovo nala~enje licencirane tvrtke na javnom natje aju bilo je zamaanjakom kapacitiranja tog privatnog poduzea i njegovih radnika ve otprije izvjeatenih na popravcima povijesnih zdanja iji su ambijenti uklju ivali i suhozide. Ovaj na in razrjeaenja investitorsko-konzervatorskog postupka u krajoliku koji je isprva predstavljen samo arheoloaki vrijednim zasnovao je sezonsku sve anost prakticiranja umijea gradnje ka~una  Moj ka~un ije je ugovaranje s graevinarskom tvrtkom nastavio initi Grad Vodnjan. Dijelom istog nastojanja je i njegov godianji program potpora popravljanja ka~una, koji te e od 2008. godine, kao i formaliziranje  etnozone u inicijativi krajobrazne zaatite sjeverozapadne Vodnjanatine koja je 26. velja e 2010. godine dovela do njene preventivne zaatite. Za razliku od arheoloaki kondicioniranog zadatka reambulacije terena Istarskog ipsilona u Vodnjanatini, projekt izgradnje malih hidroelektrala 2002. godine na rje ici Krupi, pritoci rijeke Zrmanje, za investitora je zbog obveza spram zate ene baatine u prvom planu imao provjeru trasa tla nih cijevi kroz krake fenomene Parka prirode Ju~ni Velebit. Pri tim je rekognosciranjima na trasi projekta kao kulturno dobro istaknut Kudin most, 109 metara dugo suhozidno premoaivanje Krupe pomou 12 sedrenih lukova. Prvi popravak pod nadzorom arhitekta iz Konzervatorskog odjela u Zadru u injen je 2003. godine, nakon ega je Park prirode most uklju io u planinarski itinerer i postavio pou nu plo u. Most je kao kulturno dobro preventivno registriran 16. travnja 2005. godine. Formalnu teakou pred trajnu registraciju (provedenu 24. travnja 2013. godine) inio je njegov rije ni smjeataj van katastarske estice, no sadr~ajno je najva~niju ote~icu odr~avanja mosta predstavljao nedostatak stanovnika u Veselinoviima, zaselku sela Golubi, izbjeglih u ratu. Njihov povratak u godinama nakon prvog popravljanja mosta omoguio je rjeaavanje krajobraznog funkcioniranja mosta. On se nadovezuje na stazu koja od Veselinovia vodi do Velike luke, najvee od sedam obli~njih zemljiata natalo~enih u okukama rijeke, produ~avajui u smjeru }egara i sajmene komunikacije s Kistanjama koja je bila vitalna u godinama stasavanja tog mjesta kao trgova kog srediata Bukovice po etkom XX. st. Velika luka se kao oranica s mostom vezivala upravljanjem pritiska vode za navodnjavanje kroz njegove najni~e lukove, a dio vode je upravljen k mlinici za ovdje uzgojeni kukuruz. Sigurnost mosta izravno ovisi o proto nosti kanala za usmjeravanje toka kroz lukove mosta. Najdu~i meu njima dose~e dvadesetak metara tako da se mo~e rei kako ukupna graevina mosta ima svoj vidljivi dio u lukovima i nevidljivi dio pod vodom pred njima, no konzervacija je 2003. godine tretirala samo na ete lukove. Zarastanje dovodnih kanala i za epljivanje protoka dovodi do kriti nih porasta buji nih vodostaja, pa voda pri dosezanju zaglavnih sedrenih kamenova lukova izbija te dijelove i nastavlja uruaavanjem i otplavljivanjem ni~ih sedrenih blokova. Zbog toga se sastavnim dijelom popravka i prevencije buji nih ateta pokazalo kontinuirano iaenje rije ne vegetacije i naplavina u lukovima, te odr~avanje tih kanala ato su u sklopu konzervatorskog projekta ru nim alatom u inili seljani. Dijelovi lukova koji su otplavljeni van dohvata su u popravku od licencirane tvrtke zamijenjeni sedrom ato se u dogovoru s Parkom prirode iz obli~njih podzida nadomjestilo vapnencem. Djelotvoran popravak je, dakle, postao mogu tek poratnim povratkom stanovniatva susjednih sela i primjenom lokalno kondicioniranog znanja. Inovativna organizacija popravka je obavljena i koncem lipnja 2004. godine u Puntu na otoku Krku, gdje je ured Turisti ke zajednice od lokalne obitelji pastira vjeatih u gradnji kamenom naru io popravak zdenca na predjelu Kandija. Ovakva ukopana vrsta zdenca osobita je po funkcionalnosti bez koriatenog vezivnog gradiva, jer va~nu ulogu ima konfiguracija zemljiata i sastav tla. Na nedalekom terenu se 17. o~ujka 2007. godine u organizaciji udruge  Sinjali iz Baake zbila i prva obnova mrgara, onih panoramski najprivla nijih koji se nalaze na Lipici. Prva obnova jedne ovakve graevine s prostorijama u injena je 2009. godine na Raainoj bunji na predjelu Okit pod istoimenim brdom u blizini Vodica pored `ibenika. Rije  je o graevini koju ine etiri prostorije objedinjene istim artikuliranim suhozidnim nasipom, od kojih su dvije vee povezane unutraanjim prolazom u ailjastom profilu la~nog luka ato je jedini poznati isto nojadranski primjer tako izgraenog prolaza meu prostorijama. Uvu enija prostorija je na motkama uglavljenima u zidove imala le~aj, dok je u kutu prostorije do ulaza ognjiate. Dio kroviata uvu enije prostorije se, upravo na mjestu gdje je bio zidni otvor, uruaavao kao posljedica atete za ete joa u vrijeme bliske eksplozije granate u Drugom svjetskom ratu. S druge strane graevine je, zbog njene napuatenosti i kasnijeg koriatenja drugih, betonski graenih zdanja, na rubu zia i unutar njega oja ao braljan. Nakon trajnog upisa u Registar kulturnih dobara 30. lipnja 2008. godine (preventivni upis je bio 30. listopada 1998.) pojavio se interes lokalne samouprave za suhozide. Komunalno poduzee je na licu mjesta posjeklo braljan, postavljena je pou na plo a i otvorene subvencije za popravak prijavljivanih bunja. Po propisima je obnovu registriranog kulturnog dobra u inila lokalna licencirana tvrtka, no sam popravak graenjem u suho je obavio lokalni graditelj po izboru lokalne samouprave. Pri popravku kroviata uvu ene prostorije nije obnovljen zidni otvor, tako da je ovaj prostor postao neprivla an zbog oskudnog svjetla iz prolaza. Armaturni u inak grana braljana nije nadomjeaten preslagivanjem zida uz polipropilensku geotekstilnu mre~u kakva se koristi pri sli nim uklanjanjima vegetacije iz spomeni kih suhozida, dok je koriatenje strojno smrvljenog kamenja razli ite finoe tipski pogodnog za rad s betonom (tzv. agregat 0-30 mm) obnovljene dijelove zia pretvorilo u kliziate. Nakon zaruaavanja u kolovozu i rujnu 2011. godine putokazi prema kulturnom dobru su uklonjeni, graevina poduprta i ograena a njen ulaz zatvoren. Dematerijalizacija krajolika iz kamena u kulturnu praksu Prva studija o povezanosti zna enja nematerijalne kulturne baatine i kulturnog krajolika bila je dijelom obrazlo~enja za uvratavanje Amalfinske obale u Popis svjetske baatine 1997. godine. Autorica tog aspekta ekspertize, arhitektica Carla Maurano, je njene glavne teze izlo~ila i u Splitu srpnja 2004. godine, a kasnije su i objavljene u izdanju Europskog sveu ilianog centra za zaatitu kulturne baatine iz Ravella u Italiji. Maurano je, zapravo, provela antropoloaku analizu koriatenja prostora i kulturni krajolik protuma ila kao praksu lokalnog znanja. Suhozidne terase dio su irigacijskog sustava za provoenje vode iz aumske visoravni, preko cisterni i kroz kanale do kaskadnih vonjaka. Uglavnom se radi o nasadima krupnih limuna ijim se sokom ovdje zamjenjuje ocat, ija se kora jede a kao jedini pravi talijanski limoncello dr~i se upravo amalfinski. Istim irigacijskim trasama krajolik je posveen raznim kulturnim praksama koje ine procesiju do svetiata Gospe od Pomoi povrh terasa i cisterni, s uklju enom prepoznatljivom lokalnom kulturom glazbe i plesa popratnih okupljanja i sve anosti. Arhitekt iz konzervatorskog ureda nadle~nog za ovaj krajolik, arhitekt Giovanni Villani, ovakav interpretacijski pristup objaanjava kao dio dugog povijesnog slijeda estetske karakterizacije krajobraznog do~ivljaja kakvi su se na rimskim ruaevinama vremenom ustalili kao putopisni i likovni ~anr. Joa od XVI. st. to je uope i sredina prvih konzervatorskih propisa, kao i uvrije~ivanja ato relacijski i perceptivni pojam  krajolik uope zna i, za razliku od faktografskog i situacijskog  okoliaa . Glorificiranje pejsa~no dojmljivih krajolika domovine u totalitaristi ko je vrijeme polu ilo prvu zaatitu  panoramskih ljepota kakve su se potom krenule i popisivati. Zakon je primjenjivan i u okupiranim dijelovima Hrvatske, na ato se mo~da odnosi tadaanja plomba na najviaem brdu Kornata. Na takvom terenu je  za zadr~avanje identiteta Amalfinske obale va~no o uvati stare graditeljske tehnike, povlasticu koju u~iva aa ica osoba zvanih maestri, omoguivai im dr~anje poduka i osposobljavanja u posebnim akolama . Tri stupnja te aja gradnje suhozida s ispitom za dvogodianje provjeravanog majstora povrh svega u udruzi Dry Stone Walling Association je opisao Norman Haddow. Iz podru ja primjene prvih nacionalnih zakona koji su ureivali nematerijalnu kulturnu baatinu, u Japanu i Ju~noj Koreji, postoji podrobna disertacijska analiza. Po ju~nokorejskom zakonu  imatelj  nematerijalnog kulturnog dobra mora biti stariji od 55 godina, za svoj rad u~iva mjese nu nov anu potporu, akolarine svojih u enika, honorare za javne prezentacije, obiteljsko zdravstveno osiguranje, nov anu pomo obitelji za pogreb, olakaicu za kupovinu doma ako ga ne posjeduje i dr~avnu zaatitu u slu aju prirodnih nesrea. Zauzvrat je, pod prijetnjom globe ili gubitka statusa, svoje umijee obvezan javno prakticirati i podu avati. Tamo gdje je to teako initi, poput tradicija vezanih za nedohvatna mjesta u Sjevernoj Koreji, postoje dr~avni centri u kojima se osim vje~bi redovito prireuju i smotre.  Imatelj nematerijalnog kulturnog dobra (u novinstvu i javnosti uope esto nazivan  ~ivom nacionalnom riznicom , izraz zadr~an od prvih zaatita hramskih riznica po europskom obrascu) kroz pet godina podu avanja u nekoliko stepenica i ina ica stje e svoje  majstorske u enike iz kojih probire stipendiranog  asistenta-podu avatelja i finalnog  kandidata za imatelja nematerijalnog kulturnog dobra. Svako nematerijalno kulturno dobro u pravilu ima po jednog imatelja, a o postojanju takve osobe ovisi njegova registracija. Registracija nematerijalnog kulturnog dobra prestaje ako je njegov imatelj umro bez kandidata spremnog za promicanje. Nad ovim napredovanjima bdije stru no povjerenstvo, a Ministarstvo kulture svake godine objavljuje s koliko sredstava raspola~e za godianja podmirivanja svojih propisanih obveza spram imatelja registriranih nematerijalnih kulturnih dobara i polaznika njihovih poduka. Iz japanske prakse je opisana trogodianja obnova trokatne pagode Oyamadera iz XV. st., kakva se radi truljenja baza stupova i popuatanja drvenih spojeva mora rastaviti najmanje jednom u etiri stoljea s nizom manjih izmjena u meuvremenu. Zamjenjivani dijelovi se ozna avaju datiranim ~igovima, obnove su dokumentirane od XVII. st. a struktura izvjeaa ustaljena od 1930-tih godina. Larsen je na pripremnoj radionici skupa o zna enjima autenti nosti u Nari iznio pregled sadr~aja te ajeva za graditelje, drvodjelje te polazne i napredne arhitekte-voditelje obnova kakve je za licencu potrebno savladati dva, a kojima se ispunjava obveza iz poglavlja Zatita tradicijskih tehnika u Zakonu o zatiti kulturnih dobara uvrtenog 1975. godine. Ovakve zakonske regulacije predstavljaju formalnu analogiju domaih pu kih zvanja poput brodograditeljskog majstora zvanog  prto , na kakvom je odgovornost tradicije le~ala zbog vlasniatva radionice i upoaljavanja nau nika. Legislativne refleksije Uvoenje nematerijalne kulturne baatine u konzervatorski zakon 1999. godine oja alo je loae strane bud~etskog koncepta zaatite kulturne baatine kakav se naziva i fakultativnim. Ako se zbog nekog registriranog nematerijalnog kulturnog dobra na redovitom godianjem natje aju Ministarstva kulture za prijavljivanje druatve$z|~  vx,.0:DlTd8:VX$Ľ|xtptltxexexaxh' hpJ?hpJ?hc4hj-~hbhpJ?h=hJw h%GIhKh% h%GIh%h%GIh%5 h%GIhUhVT"hYh"Lrh;6h"Lrh; h%GIh>0mhu&h>0m5h%GIhX5CJaJh%GIh=5CJaJh\5CJaJh g5CJaJhVT"5CJaJ&|~x.0 $ $++,+99CCKK>^@^dhgd!dhgd}dhgdGgddhgdGdhgd\dhgdXdhgd%dhgd g $dha$gdX $dha$gd\JLN^`z.0RTVZ(0:`lr"$.04L欨h=jhH*)0JUhh hH*)h:h;jh%GIhG0JUh gh*hhEVhRejhG0JUhwr h%GIhGhGjhJw0JUhvehpJ?h'8LNXfhxzBDhjl$HJPRfl & L P !@!V!l!r!|!!!"""R"V"X"f"""""""" #(#*#սսսյյյյhh@rh "hH*)hwrh'h[Sh:hReh|(h'_h\h= hc4hc4hc4hj-~h;h h gF*#,#N#d#j######$$ $ $$<$h$8%`%%%%%''2(j(l(~((((*).)@)T)V)d)f)v)))))) *****++*+,++,,$,p,r,ᱭh;Eh\ihk h%GIhh h,D5\h[Sh:hGhhc4jh%GIh0JUh "h\ h%GIhGhhEVh;h h@rh|(;r,|,,,&->-P-\-h-j-t---...*/,/00$0r00000000000 111l2n2p2r22244~4444444444T5\5^5`5b55ʹʱʹʩʹʝ hG6]h! h%GIh/ h "6h0h/6h}h/6jh/0JU h8 hXh/jh\i0JUhXh "jhk0JUhGh\ih:h;E h;E695555555555666L6X666666677777n8x8|9~999999999999: :&:(:H:J:x:z::::ü h%GIhMt* h%GIh h%GIh8*h h%GIhT6 h%GIhhXh;Ejh\i0JU hDh\ih: h:h: h\i6h\ih%GIh/6]h/h/h/6h%GIh/6hG h%GIh/3:::::: ;;*;0;J;R;d;n;p;|;;;;0<\<^<`<<<<<<<<<<<<<<<=l=n========?&?X??*@,@V@X@Z@z@üμεîîîîêõõңßÛ hDhvuh,hvuh0 h%GIhkjhrS h%GIh8* h%GIhB h%GIhT6 h%GIh*h "hG h%GIh70$ h%GIhMt* h%GIh h%GIhd h%GIhh h%GIh8z@|@A"ARATAVAXAAAABBB@B|BBBBC@CCCCCCDEEEEE F$F&F2F4FFFFFG&G(G6G8G:GJPJRJbJJJJJLKKKKKKKKLL"L6LFLdLfLֺ򳬥򞚞ȓy h%GIh h%GIh*17h!h1hG h%GIhp`h. h%GIhB h%GIhD h%GIhs h%GIh^d h%GIh] h%GIhVJrjh?TE0JUh?TE h%GIhqA' h%GIhEb h%GIh+I h%GIhkj h%GIhm[ h%GIhDV.fLhLjLlLLLLjMMNNZN\N^NNOOOP$P~PPPP@Q\QQ&RXR^SjSSST,TUVUZUxUzUV^@^j^l^оз׷׷за~h?hhD3thNJPjh%GIh0JU h%GIh: h%GIhvX h%GIhw h%GIhD h%GIh[/ h%GIh*3hi h%GIhB h%GIh?[l h%GIh] h%GIhjh%GIhD0JU h%GIhe h%GIhaA0@^l^,e.ekk q"q~~@BfhjܨNPdhgdO}dhgdw=dhgddhgdQdhgdSdhgd5dhgdpt, dh^gd~CdhgdXdhgd!gd?l^^_2_B___` aaaaa2b4b6b*e,eeeegg$g6g@iHizii$jjLj0k8kxkkkkkkkkqq"qqqqqqqqqst:tttt\v^v@wwwʼƸhijhe0JUh?heh5jh~C0JUh$h~Ch:hhh',hH*)jh,L0JUhbZh,Lh!h:h#X@wx4xtxxjzz{ {h|j|||:~b~~~~ȀFR^~̃Z4>Td 6̉*Њzҋ,08xz؍ڍĿĿг hpt,\jh0JU\ h_\h%GIh_\h$ h_6h_h&hpt,h_h Fh<hxj?h~Ch?hZYShh5hihehJv>Zn؏t6z2^ʒ $<>@BP`pH–㿺}} h%GIh$ h%GIhKO h%GIh*& h%GIh9 h%GIhs7 h%GIh% h%GIhhG@h%GIh%\ hNJP\jhA0JU\h%GIh \h%GIh"\h%GIh)\ h\h%GIhv\ hS\ hpt,\ h_\1–:>`z24>BLNڙܙޙ(>~ĚԚ֚,:HJü򲨲򝤖~wsshS h%GIh.|jhA0JU h%GIh h%GIh*17 h%GIh< h%GIh6rIhh%GIh*&6]h%GIh6] h%GIh*& h%GIhXZ] h%GIh"jh?TE0JUh?TEhw@h 56hG@ h%GIh 5 h%GIh h%GIh9,JRbě6@œĜpL<vƟBDtvؠޠ&2ꤠh&hS h%GIh4 ohpt,hchB h%GIh}+ h%GIh h%GIh)( h%GIhw h%GIh" h%GIh} h%GIh h%GIht, h%GIh< h%GIh*17h h%GIh)h5 h%GIh }3ġơ  \آX Tbdhjlxz|~R.jlԦڦܦ<>㕋}v}vljh?TE0JU h%GIha h%GIhID h%GIhEjhc0JUhOh& h%GIht, h%GIh#L h%GIh h%GIh: h%GIha% h%GIhph5h%GIhl*6] h%GIhe( h%GIhl*hchS h%GIhU h%GIhs` h%GIhAX*>@(8<VbdfjlΨڨܨnԪ FHJR024\ lnԷ|uu h%GIh>jh;)0JUh;)jh%GIh m0JU h%GIh{PI h%GIhi h%GIhrzh& h%GIhIphQhi5CJ$\aJ$ h[S0JhQhQ0J h?Q0JhSh}hw=h h%GIh?hOh h%GIh#c,̮48Nbdlnt|ְ0tҳX޴6bd p|~ ,xüõõõʵñê h%GIhjh;)0JU h%GIh6h;) h%GIhKvW h%GIhIh h%GIh7 h%GIhi h%GIhky h%GIh `hO} h%GIh&h%GIh>36 h%GIh>3 h%GIh{PI h%GIh> h%GIhmo4ظNnprֹ 6DFʻ̻@BL*0>@JXξ.@\ 6ѼѵѤѝіяяяффѝѮ h%GIh0hO} h%GIh>3 h%GIh4G h%GIhijhK0JU h%GIhS# h%GIh{PIh%GIhMQ6]hw= h%GIh h%GIhMQjh;)0JUh;)h%GIh]e6 h%GIh]e h%GIhD3th73T\n (Hrv<WXZ[stzfR<>J~ÿÿø䱪ñ䕎 h%GIh& h%GIhx h%GIht h%GIhi h%GIh%k h%GIh6 h%GIhw=hw= h%GIhfhB^%hO}hD h%GIh{PI h%GIh>3 h%GIhS h%GIh` h%GIhS# h%GIh&8~&.68n|~/uv:HJLNP,껷껩h[Sjh%GIhW0JUhWh?QhO}hxE h%GIhYI h>;h>;hKhFjh;)0JUh;)h%Oz h%GIh{PI h%GIh6h% h%GIhU&h>; h%GIh|hw= h%GIh&2P  ""55N5<<DDPPZdhgddaCdhgdcdhgd~3HdhgdR> dhgd.Zgd.Zdhgd2dhgdUtdhgd6$dhgd?Qdhgd[SdhgdWdhgd`gd?Q> L           , | ~      *       >J&x bNﾺ hWhWh[S h%GIh[ph@zeh[phw=hihj-~hQ8h`hr< h>;h 7h 7jhK0JUh5wUhW h%GIhWAnih potreba u kulturi ne javi nitko, nema obveze po kojoj bi rad prenoaenja umijea bio poduprt i tradicija je kao predaja u toj godini formalno suspendirana. Sreom, ona ~ivi i na razne neformalne na ine, no tek sa uvenjem uvratenosti u Registar kulturnih dobara. Adresiranje udruga kao  imatelja nematerijalnog kulturnog dobra iz dalekoisto nih uzora se zbog liberalizirane legislative kakvom se nakon 1990-tih godina ~eljelo pospjeaiti civilni aktivizam oslonilo i na neformalna udru~enja s obvezama tek jednoobrazno pobrojanima u rjeaenjima o uvratavanju u Registar. S dr~avne strane, stjecanje aure uvara tradicijskih vrijednosti spada u sredstva legitimiranja kontrole nad javnim resursima, dok imatelje nematerijalnih kulturnih dobara tj. kolektivne stvaratelje kulture u tim njihovim sposobnostima ne osna~uje na pouzdan i dugoro an na in. Drugu delikatnu to ku predstavlja uopavanje imatelja nematerijalnog kulturnog dobra, zapravo majstora svojih obrta iz prvih zakonskih artikulacija koje su takvim reguliranjem slijedile svoje nacionalne odjeke Pokreta za umjetnost i obrt. Uvoenjem jezi nih idioma meu zaatitiva nematerijalna kulturna dobra iskazan je smjer kakvim se fakultativna zaatita apstrahira joa i aire tako da se po zasadima polazne legislative viae niti ne mo~e zamisliti tko bi uope mogao biti registriran kao  ~iva riznica odn.  imatelj nematerijalnog kulturnog dobra sa svojim originalnim obvezama i privilegijama. Primjerenija mjesta utvrivanja presti~a i uvenja koriatenja lokalnih govora mogu biti smotre vernakularnih pjesnika, pjeva a ili nazdravi ara, subvencije za rad lokalnih medija i radijskih postaja, dok se za junaka zaatite baatine ovakvim zakonskim rjeaenjem u svakoj situaciji kompetitivnog prebrojavanja ostvarenih registracija kao zaslu~ni uvar tradicije samodeklamacijom zapravo promi e politi ar. Specifi na kriti na to ka registracije umijea graenja bez vezivne tvari kao preventivno registriranog nematerijalnog kulturnog dobra iz 2013. godine ti e se primjene 15. lanka Konvencije o o uvanju nematerijalne kulturne baatine, kojim se nematerijalna kulturna dobra definiraju vezanoau za zajednice, skupine ili pojedince. Protuma i li se takva zaatita doslovno, proizlazi kako od jednog do drugog kraja dr~ave gdje se ovakva umijea prakticiraju (uklju ivo i preko granica, kao na primjeru ka~una) ~ivi i stvara jedna lokalna zajednica, a zakonski  imatelj nematerijalnog kulturnog dobra je iz majstora administrativno degenerirao u naciju. Ovakva ogluha na zakonski obvezujuu Konvenciju ne mo~e ii u korist kolektivnih ambijenata u ijim krilima se zbivaju prijenosi i inoviranja prepoznatljivih formi i praksi, jer lokalne zajednice sa svojim raznovrsnim graevinama i asociranim znanjima dolaze u jedan jedini administrativni red gdje vrsnoa ili ugro~enost njihove kulture ne nosi jasnih prednosti. Takvim je postupkom pojednostavljena tek administrativna procedura, primjerice kod registriranog nematerijalnog kulturnog dobra koriatenja mirila (po ivala) koje je kompilirano iz podru ja bogatog ikonografskog inventara ali liaenog danaanjeg koriatenja s drugim iz kojeg su posuene vitalne konotacije, no tamo skupa i s popravljanjem betonom i mesingom. Anomalije poput uvratavanja mediteranske prehrane u Reprezentativni popis nematerijalne baatine ovje anstva, rezultat multilateralne potpore ministarske inicijative bez uklju ivanja lokalnih zajednica uope, pospjeauju predod~bu kako cilj administrativne operabilnosti opravdava konzervatorska sredstva. Kao njihov stvarni kriterij ostaje kolektivni korektiv stvarateljske zajednice, ma koliko heterogena i multivokalna lokalna zajednica ve mo~e biti. Kamen se u suhozidnom krajoliku u nematerijalno kulturno dobro dematerijalizira kroz kulturne prakse, a njihova je osjetljiva interakcijska to ka prepoznatljivost. Potencijalno sna~an alat konzervatorske regulacije, status kulturnog dobra od lokalnog zna aja, je posve neiskoriaten. Mee pripadnosti lokalnoj zajednici rijetko su posve jasne, one su redovito viaestruke, preklapajue i koncentri ne, a njihov je vitalni medij civilno druatvo. Usporedimo li popise suhozidnih graevina, one polu ene od civilnih inicijativa imaju najvee dosege. Na promotrenom istarskom terenu popis ka~una u injen za potrebe graevinskog projekta trebao je njihove smjeataje i kratak opis kakav dostaje za odmjeravanje prioriteta na gradiliatu, dok projekt civilnog druatva uklju uje i varijantu obrasca s mjernim podatcima. Konzervatorske se intervencije mogu pomoi tipologijama ili uskim teritorijalnim obuhvatima zaatite, no aire i mnogobrojnije uklju enosti obi nih struktura za propisane registracije nisu prikladne. Du~ isto nojadranske obale se po uzorcima mo~e pretpostaviti suma od oko deset tisua la~no svoenih graevina, ne manje od stotinu tisua pojedinih suhozidnih struktura (zidova, stepeniata, rampi, prolaza, prijelaza, kanala, mostova, raznovrsnih spremnika za vodu, nakapnih povraina, upuatenih zaklonica za voke, suailiata za voe itd.) i izmeu sto tisua i milijun kilometara ukupne du~ine ovako graenih zidova, ograda i nasipa. Konzervatorskim je slu~bama u bilo kakvoj realnoj predod~bi rada takav evidencijski posao nedohvatan, dok civilno voeni inventari kroz dionice lokalno prepoznatljivih oblika i relacijski definiranu baatinu u kona nici adresiraju nematerijalna kulturna dobra svojih stvarateljskih kolektiva. Van lokalne zajednice umijee stvaranja nematerijalnog kulturnog dobra se ne mo~e zamijeniti tipiziranim te ajem, objavljivanjem priru nika i gledanjem instrukcijskih filmova, ato bi bilo analogno narodnim kolima kakve u udaljenim sredinama pleau nepovezane folklorne skupine zbog toga ato su estetski upe atljiva a ne stoga jer reguliraju ~ivot zajednice. Kako je u zemlji za etka zakonski regulirane nematerijalne kulturne baatine etrdesetak intervjuiranih majstora posvjedo ilo istra~ivateljici,  tradicija nije reprodukcija . Time se vraamo do polaziata provedbe struke poput inventara ili tipologije. Regulativne perspektive Relacijski obuhvat fenomena slu~bu zaatite kulturne baatine stavlja pred zadatke za kakve u promotrenim primjerima joa uvijek nema prilagoene alate. Autoritativna teorija konzervacije predvia interpretativno stapanje dva vida kulturne baatine. Nematerijalna kulturna baatina  postaje instrumentom za razmatranje u nastajuim integriranim planovima upravljanja baatinom, bivajui i konstitutivnim i strateakim elementom baatine za upoznatost i proizlazeu provedbu odr~ivih i trajuih razvojnih mjera . ICCROM-ov povjesni ar konzervacije je na takvom mjestu zaklju io kako  ovakav pristup mo~e zorno pokazati nove putove o uvanja kulturne baatine u njenom najairem smislu .  Ako e svetiate Ise biti predlo~eno za Popis svjetske baatine, odgovor na izazov za podmirivanje kriterija uvratavanja koji se ti u 'autenti nosti' mogue je zamisliti uz pomo navoda iz UNESCO-ve Konvencije o o uvanju nematerijalne kulturne baatine.  Kroz proteklo stoljee postupno usustavljujueg zanimanja za suhozide oni kao da ponavljaju sazrijevanje mialjenja koja su dovela do kategorijalnog razdvajanja spomenika i kulturnih dobara, u dugom hodu od Rieglovog definiranja  ungewollte Denkmal 1903. godine do prijelomnih 1960-tih godina. Projekcijski sadr~aj baatine ti e se same njene percepcijske suatine, a krajolik se doima kao platno iju vjerodostojnost supotpisuje sama priroda. Kamen u krajoliku se ini neodoljivom praznom plo om za upisivanje zna enja:  To je uistinu spomenik naaeg doba (...); istra~ivati Stonehenge zna i biti istra~iva  danaanjih zbivanja, i podozrijevamo kako je uvijek bilo tako . Izvorne i autenti ne suhozidne graevine u krajoliku Freudenreichu su bile najpozvaniji medij o itovanja njegove estetizacijske teorije, sli no kao ato se i danas bogatstva njihove varijantnosti apstrahiraju za ljubav temeljne harmonije proporcija.  Izvorno stanje je mitska, ahistorijska zamisao, prikladna da umjetni ka djela ~rtvuje apstraktnom konceptu u stanju u kakvom nisu nikada postojala . Na ela interveniranja u ageru ili hori stoga odgovaraju vrsti problema pred kakvim smo i u Dioklecijanovoj pala i ili, na koncu, i pred nekom dugovje nom viaestruko prepravljanom slikom: ato je  izvorno , tko je pozvan izricati tu kvalifikaciju i postupati po njoj? U krajoliku su to njegovi kultivatori, a stvar je zajednice da ih povoljnim mjerama u takvoj gospodarskoj utilizaciji prikloni zadr~avanju cijenjenih obilje~ja kakva prese~u standarde same kultivacije. Dosadaanja nacionalna prilagodba agrookolianih poticaja Zajedni ke poljoprivredne politike Europske unije odaje agresivnu borbu za prostor u kakvoj je zakonodavni regulator povlaivao najkrupnijim aspirantima, s krajobraznim tragovima poput rigolavanih i mal iranih padina za planta~ni uzgoj po mjeri konzumacija poticaja koje e se nakon koncesioniranih perioda vratiti javnoj sanaciji uslijed erodiranosti  svojevrsni znak turbulentnih alokacija druatvenih resursa kakav je vidljiv i iz aviona. Va~nost poljoprivrednih poticaja za kulturni krajolik potvrdila se na otoku naaeg najboljeg sira, gdje se najvei povijesni broj ovaca oslanja na modernizirane sirane a paaki su ov ari bili voditelji civilne akcije graenja memorijalnih suhozidnih kri~eva na Kornatu. Vodnjanska subvencija obnoviteljima ka~una predstavlja uspjeli pilot-projekt agrookolianog poticaja u njegovom joa posve nedefiniranom dijelu koji se ti e poljskih graevina. Van relacija gospodarskih krajolika, kakvima su estetska zna enja pridavana naknadno, usporedbe regulacije i provedbe krajobrazne brige za suhozide u vodnjanskom nam primjeru pru~aju dosadaanju mjeru odgovora na pitanje tko bi danas mogao biti majstor suhozidne gradnje s odgovornostima i obvezama poput onih iz originalne zakonske formulacije zaatite nematerijalne kulturne baatine. U odgovoru na jedinu postojeu potra~nju kroz radionice na koje dolaze kultivatori zainteresirani za gradske subvencije popravljanja ka~una, to mogu biti samo radnici tvrtke koja od vremena po etnog investitorskog anga~iranja izvraava obnove ka~una oko kojih se radionice prireuju  i to za ka~une u tradiciji prepoznatljivog kru~nog tlocrta. Da se u godinama intenzivne izgradnje primorskih autocesta propisalo oblaganje usjeka suhozidima ili gradnja suhozidnih burobrana umjesto sipanja u ~i ane okvire, zasigurno bi umijee slaganja takvih pouzdanih barijera dovelo i do profiliranih zapoaljavanja pa i do razvrstavanja prema sposobnostima graenja linearnih i kaskadnih suhozida i uvoenjima u posao novozaposlenih. Potra~nja za suhozidnim graditeljima organiziranima u zanatski hijerarhiziranu udrugu s usavraavanjima, provjerama i natjecanjima postoji u britanskoj DSWA, no njeni su majstori od sto ara, sirara ili voara sli niji hortikulturnim umjetnicima. Nastavljajui se na evidenciju ka~una na trasi cestovnog gradiliata najizdaaniji je plod u Vodnjanatini dao internetski popis graevina i struktura koje su u Hrvatskoj izgraene kamenom bez vezivne tvari. Preklapanje podru ja gusto bilje~enih ka~una s terenom na kojem su maslinari 1995. godine osnovali jednu od najaktivnijih hrvatskih maslinarskih udruga, koja je bila va~na i pri odreivanju konzervatorskih mjera za preventivnu zaatitu kulturnog krajolika sjeverozapadne Vodnjanatine, daje opravdanja zamisli kako bi krajolik ovako dokumentirane kulturne vrijednosti trebao biti odgovarajue respektiran u koeficijentima pri izra unavanju lokalnih visina agrookolianih poticaja. Na takav na in bi se rijeaio problem danaanje agronomske bezvrijednosti ovakvih graevina, kojima su se korisnosti vremenom prometnule iz poljodjelskih u estetske a ekonomska domena iz poljoprivredne u turisti ku. Ukupan bi izra un ostao i dalje agrookoliano relevantan, jer svaka ovakva povijesna gradnja svjedo i o neprolaznoj kultivacijskoj investiciji. Zaklju ak Razlog zaato je srednjovjekovni kompleks pseudokupola Skellig Michael vrlo slobodno obnovljen po labavoj predod~bi kako je mogao izgledati, ak i bez oznaka zate ene visine zidova, zaato je u rekonstrukciji Newgrangea bez zazora i kritike koriaten beton no zaato je pri obnovi Velikog Zimbabwea zbog uvoenja betona bilo prosvjeda lokalne zajednice a tucet aintoisti kih svetiata se periodi nim reizgradnjama i dalje dr~e u neodumrlom stanju svojeg istog gradiva ne bi li putem prirodnih sila zajam ili komunikaciju s bo~anstvima jest u zna enjima koja im pridaju njihovi korisnici. Ka~uni se nalaze na pola puta od etnografskog fenomena do elementa reliktnog krajolika kakav bi u~ivao tek turisti ko uvenje, no zbio im se retradicionalizacijski period u kakvom su sa simbolima poput koze i boakarina modificirali stara i ponijeli neka nova zna enja. Iz tog se razloga pri prosijecanju trase autoceste u podru ju Bilica kod `ibenika, podru ja guste zastupljenosti maatovitih oblika izvrsno graenih emera nije dogodilo propozicioniranje gradiliata i izmjeatanje sruaenih pseudokupola kao u Vodnjanatini. Nad dosadaanjim stanjem o uvanja ovog krajobraznog fenomena mo~emo biti samo zadovoljni. Dinamika javnog interesa i civilnog aktivizma, kakav nije postojao prije samo jednog naraataja, mo~e podsjetiti na zbivanja u talijanskoj krajobraznoj praksi  od zaatita krajolika i Alberobella iz 1930-tih, preko sazrijevanja civilne scene 1960-tih, etnografije Edoarda Micatija 1972.-1982. i po etka njegovih obnova pseudokupola od 1987., institucionalizacije civilnih udruga u kakvima istaknutu ulogu imaju arhitekti od 2001. sve do va~ne biokulturne reorijentacije kakva je 2014. godine deklarirana Firentinskom izjavom. Broj obnovljenih graevina u kontinuiranom lokalnom programu definiranog izvrsnim konzervatorskim polaziatem ove e godine dosegnuti troznamenkasti zbroj, dok je direktiva agrookolianih poticaja za nacionalne razrade pred po etkom primjene i za obnavljanja suhozida. U odgovarajue kondicioniranom podru ju imamo potkrijepljeni interes za odr~avanjem formi i umijea u krajoliku. Kao i kod simbolike ka~una, tr~iate druatvenih potreba odredit e mjeru amalgamiranja korporativnih inicijativa, dr~avne regulacije i civilnog druatva u odr~iva i perspektivna rjeaenja. Legende fotografija: Egzibicija pri popravku kompleksa ka~una kod sv. Foake,  Moj ka~un 2011. godine (fotografija Branka Orbania). Lokalna varijantnost  ka~eta iz Smoljanaca u Vodnjanatini: ~ablja perspektiva krnje piramide. Pitanje majstora: Branko Brubnjak iz Moaeni ke Drage na radionici udruge  Dragodid u Petrebiaima (PP U ka) 2010. godine. Kudin most na Krupi: vidljivi i nevidljivi dio kamena u krajoliku.  Luka Jeli, Hrvatski spomenici ninskoga podru ja iz dobe narodnih vladara, Zagreb 1911. Ovo je terensko istra~ivanje oko ratne luke Mandalina utjecalo na Ivekoviev izbor terena i preuzimanje dijela terminologije bez etnografske potvrde ("poljarice").  Aleksandar Freudenreich, Narod gradi na ogoljenom krasu, zapa~anja, Zagreb i Beograd, 1962., 43-59.  `umarski projekt na praputnjarskim prezidama prosje enima Jadranskom turisti kom cestom u Bakarskom zaljevu; Jadran Kale,  Prijedlog modela inventarizacije suhozida , Prostor 18/2:452-467.  Tracey Rihll:  War, slavery, and settlement in early Greece , u: War and Society in the Greek World, ur. John Rich i Graham Shipley, London i New York 1993., 99.  Prvi hrvatski preventivni upisi nematerijalnih kulturnih dobara kolovoza 2003. su se odnosili na stare gradske obrte, uz pomo konzervatorske pravne slu~be oblikujui rjeaenje kakvo im je moglo pomoi u o uvanju djelatnosti u srediatu Zagreba. Zahvaljujem na konzultacijama kolegici Steli Cvetni-Radni iz zagreba kog gradskog Konzervatorskog odjela. Prvi koncept nematerijalne kulturne baatine kod nas potje e iz konzervatorske prakse: Beata Gotthardi-Pavlovsky,  Folklorna graa i pitanje njezine zaatite , Makedonski folklor 1 (1969.): 397-406.  iril M. Ivekovi,  Bunje, emeri, poljarice , u: Zbornik kralja Tomislava, Zagreb 1925., 413-429.  J. Jedvaj et al., prir.,  Rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika, dio XXII , Zagreb 1975, 851.  J. Kale,  Tematski odabir iz Kalepina , u: Jezikoslovac fra Josip Jurin, `ibenik i Primoaten 1999., 105.  Ivan Belostenec, Gazophylacium, Zagreb 1972. [1740.], I, 753 i II, 109.  Josip Bratuli, prir., Istarski razvod, Pula 1989., 160.  Ranko Matasovi, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb 2008., 165.   Drugim rije ima, fraza poput 'lokalno rukotvorstvo' je neato poput oksimorona . Colleen E. Kriger, Cloth in West African History, Lanham 2006., 172.  Roberta P. Seid, The Dissolution of Traditional Rural Culture in Nineteenth-Century France, New York i London 1987., 160.  Don D. Fowler,  Uses of the Past: Archaeology in the Service of the State , u: Histories of Archaeology, Oxford 2008., 93-119.  Knut E. Larsen, ur., Nara Conference on Authenticity, Trondheim 1995.  Berislav Horvati,  Puntarske komarde iz 1577. godine , Sae 19 (2000.):18, Borut Juvanec,  `uplja gromila , Prostor 8 (2000.):43-54, Jadran Kale,  Fantovi dvori , Ethnologica Dalmatica 21 (2014.):139-151. Kritiku povijesnih izvora u J. Kale,  Je li se u neolitiku ~ivjelo u bunjama? , u: Podru je aibenske ~upanije od pretpovijesti do srednjega vijeka, Zagreb 1998., 75-82.  Miroslav Glavi i,  }eljeznodobna i anti ka naselja podno Velebita , Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 31 (1992.):97-120.  Ovakvu vrstu lokaliteta na odgovarajui na in isti e mogunost tematske prijave za Oznaku europske baatine, ustanovljene odlukom Europskog parlamenta 1194/2011/EU.  Poprje ni suhozidi Kornata kao mee  kupovatine prve ruke ne mogu biti stariji od po etaka otkup 1859., dok su istovrsni suhozidi Paga nastajali nakon upravne odluke iz 1817. godine, Sven Kuluai, Knjiga o Kornatima, Murter 1996., 257; Petar Rumora, Izvjeae ob opinskim paanjacima na Pagu i njihova dioba, Senj 1914., 28.  Branko Kirigin,  Starogradsko polje od prethistorije do ranog srednjeg vijeka , Mogunosti 1-2 (1993): 182-207.  Iz zapisnika sastanka investitora, lokalnih samouprava i konzervatora u Konzervatorskom odjelu u Puli 24. svibnja 2005. godine. Ministarstvu kulture i njihovom Konzervatorskom odjelu u Puli zahvaljujem na dozvoljenom radu na dokumentima.  Dopis od 13. lipnja 2006. godine.  Takav sastavni dio funkcioniranja mosta osigurava i staza za krupnu i optereenu stoku koja je vodila pored mosta s prijelazom na njegovu drugu stranu ispod u tu svrhu poviaenog luka.  Na pomoi i konzultacijama zahvaljujem voditeljici obnova Leposavi Petri iz Konzervatorskog odjela u Zadru.  Denis Leai et al., Tajne otoka Krka, Krk 2010., 133.  Odsustvo viaeprostornih pseudokupola u Istri (dosad su poznate dvije na Hvaru, tri u okolici `ibenika, dvije na Paamanu, jedne na Bra u i ruaevine tri takve na Dugom Otoku) svjedo i o va~nosti datacija i historiziranog tuma enja, jer su sve periodizirane u dobu vinarske konjukture.  Za ju~noafri ka arheoloaka nalaziata kulture madzimbabwe v. Weber Ndoro, Your Monument, Our Shrine: The Preservation of Great Zimbabwe, Uppsala 2001., 58. U prethistorijskoj grobnici Newgrange su se, bez riskiranja ICOMOS-ove preporuke za uvratavanje u Popis svjetske baatine 1993. godine, u ziu koristile skrivene rigidne armature; Henry Cleere,  The Evaluation of Authenticity in the Context oft he World Heritage Convention , u: Nara Conference on Authenticity, Trondheim 1995., 63.   Ne smije se koristiti niata toliko sitno da se kasnije ispere kiaom... [Upotreba materijala poput pijeska] je fatalno lak na in za izravnavanje unutraanjosti i pripremu ne ega ato se doima poput dobrog le~iata za vee kamenje. No ovo za zid zna i smrt. Frederick Rainsford-Hannay, Dry Stone Walling, London 1957., 40.  Konzervatorski skup o nematerijalnoj kulturnoj baatini za zemlje jugoisto ne Europe je Ministarstvo kulture provelo u koordinaciji s UNESCO-m, u neposrednoj organizaciji FORMEZ-a iz Italije i Centra za mirovne studije iz Zagreba. Kolegama iz Uprave za zaatitu kulturne baatine dugujem zahvalnost na pozivu za prisustvovanje skupu.  Carla Maurano, La costiera amalfitana: il patrimonio intangibile di un paesaggio culturale, Ravello 2005.  Zakon br. 1497 o zaatiti prirodnih ljepota iz 1939. godine; Giovanni Villani,  I Beni Tangibili e Intangibili e il Paesaggio culturale, Tutela e legislazione: Il caso italiano , u: Studio comparato economico e giuridico dei nuovi modelli di gestione del patrimonio tangibile ed intangibile culturale e naturale e dei paesaggi culturali nel quadro delle politiche di sviluppo dei paesi del Mediterraneo, Ravello 2006.  Maurano, isto, 40.  Domen Zupan i ,  Pogovor na mednarodni delavnici o suhozidu , Kras 110-111 (2011.), 19.  Yang Jongsung, Cultural Protection Policy in Korea: Intangible Cultural Properties and Living National Treasures, Seoul 2003., 40-45.  U antropoloakoj terminologiji se pasivna nazivanja nositeljima, kaziva ima, izvoa ima i sl. mijenjaju u korist aktivnog shvaanja kontinuiranog stvaranja kulture od partnerski poimanih sugovornika, ato se najjasnije razabire u znanstvenim eti kim kodeksima.  K. E. Larsen,  Authenticity int he Context of World Heritage: Japan and the Universal , u: Conference on Authenticity in Relation to the World Heritage Convention, Trondheim 1994., 71.  Kratak opis ovog pu kog zvanja u Kor uli i Betini donosi Goran Filipi, Betinska brodogradnja: etimologijski rje nik pu kog nazivlja, `ibenik 1997., 199.   Za takve slu ajeve dr~ava bi morala dati i za participaciju (Tanja Bukov an,  U~ivati u znanju; razgovor s Beatom Gotthardi Pavlovsky , Etnoloaka tribina 42 (2012.): 288). Ocjenu fakultativnosti zaatite kulturne baatine iznosi Branislav Krsti, usporedivai je s francuskom obvezom dr~avnog sudjelovanja od 10 do 50% troaka u obnovi klasiranih kulturnih dobara kakva podlije~u godianjim inspekcijama i od 10 do 20% troaka u obnovi evidentiranih kulturnih dobara (razdioba je zakonski definirana 1913.). Plan obnova na ovaj na in omoguuje i sastavljanje preciznijeg prora una (Branislav Krsti, Spomeni ka baatina: svedo anstvo i budunost proalosti, Sarajevo, Zagreb i Beograd 2010., 505).  Snagu takvih uvenja na globalnoj razini demonstriraju uvratenosti u Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baatine ovje anstva ili Popis svjetske baatine, kakve ne polu uju nikakvu izravnu zaatitu.  Janet Blake,  UNESCO's 2003 Convention on Intangible Cultural Heritage  The implications of community involvement in 'safeguarding' , u: Intangible heritage, London 2009., 45-73.  Alessandra Broccolini,  Intangible Cultural Heritage Scenarios within the Bureaucratic Italian State , u: Heritage Regimes and the State, Gttingen 2012., 288.  Opina Tkon je 11. lipnja 2007. godine na ovaj na in registrirala svoje suhozide, no u kraju bogate krajobrazne baatine upis je ostao nerazraen i neoperacionaliziran.  Kao sredozemni primjeri: S. Defacendis, Le ultime capanne a tholos (i 'tturr) nel territorio a sinistra del basso corso dell'Ofanto, Schena 1991.; J. F. Franquesa, Les barraques de pedra seca de la Garriga d'Empord, Brau 2012.  Michelle Bambling,  Japan's Living National Treasures Program: The Paradox of Remembering , u: Perspectives on Social Memory in Japan, Folkestone 2005., 158.  Maurano, isto, 24.  Jukka Jokilehto, A History of Architectural Conservation, London i New York 2011., 281.  `intoisti ko svetiate u Japanu koje, poput suhozida, zahtijeva periodi no obnavljanje. Jedan od popratnih u inaka je zadr~avanje potrebnih predindustrijskih umijea.  John H. Stubbs, Time Honored: A Global View of Architectural Conservation, Hoboken 2009., 276.  Franoise Choay, The Invention of the Historic Monument, Cambridge 1992.  Christopher Chippindale,  The Stonehenge Phenomenon , u: Who Owns Stonehenge?, London 1990., 9 (isticanje rije i je izvorno).  Freudenreich, isto, 42.  Borut Juvanec, Kamen na kamen, Ljubljana 2005.  Philippot 1976:372, po: Jokilehto, isto, 239.  Pitanje izvjeatenosti u lokalnim varijantama ovog prostora svojim kroviatima unutraanjeg profila krnje piramide isti u osobite ka~ete iz Smoljanaca.  Crowdsourcing-aplikacija Suhozid.Hr autora arhitekta Filipa `rajera i geoinformati ara Dra~ena Odobaaia.  Mirad Nic Craith,  Heritage Politics and Neglected Traditions: A Case-Study of Skellig Michael , u: Heritage Regimes and the State, Gttingen 2012., 157-76.  Ndoro, isto, 69 i 98; respekt integriteta nije tek bizaran jer je tako respektiran ambijent kulta predaka nakon rata poslu~io kao mjesto osloboditeljskih evokacija i skupnih terapijskih seansi za veterane (isto, 47). Memorijalni integritet kolektivne akcije bio je va~an u izgradnji suhozidnih kri~eva kornatskog spomen-polja poginulim vatrogascima.  Nad o uvanjem graevina stopljenih sa aumom brinu redovnici; Stubbs, isto, 269.  U takvoj povijesnoj dinamici Istre Kudin most nudi i oslonac poratne usporedbe, kako je to ve interpretirano u prostorima poput Palestine (Juvanec 2005.).  Siniaa Bodro~i et al., Gradimo u kamenu: priru nik o suhozidnoj baatini i vjeatini gradnje, Split 2012.  Edoardo Micati, Le capanne a tholos della Majella, Pescara 1983.; isti, La capanna abruzzese in pietra a secco, Pescara 1990., 30; isti, Pietre d'Abruzzo, L'architettura agro-pastorale spontanea in pietra a secco, Pescara 1992., 104.; Broccolini, isto, 294-5.     PAGE \* MERGEFORMAT18 "Vj,. v 268   !!!!R"l"""#$$حةhQ8hqihhR> jhG0JUh`hvy6]hvyhDh[P h>;h`h`hjh%GIh0JUhF h%GIh6$h?QhE<h6$<$%H%^%%%@&B&&&&& ''''J(`(|(t)))))))))**+<+X+v++&,^,n,,,"-D-...@.F.....//^//////000T0X0f00111111ӽ̹̹ӹ̵̹̹hCh4htA.h?QhR> hzAhzA h%GIhhzAjh'f0JUhDhhhUthqijhQ80JUF11 2~222 33033|4~4455N562646J6T6j6x667:7$9:9<9>9:::::<<<<p==>>^>`>b>>>>>>⿵⠜jhR> 0JUhC h}h}hcUh}heh2hqijh%GIh%0JUjh'x0JU h%GIh%jh.Z0JU h%GIh.Zh% h%GIhh.Zh~3Hjh40JUh4hChtA.2>>F?`?@0@@@V@X@d@h@r@v@@@@@AAAAABBBBC C6CvCCCCCCCDDDDDD EFFFFFFGGG.GBGDGZG\GGG hhCBIJJJJ(KKLL^LnLrLLMMNNOOOPP PJPPRRSTU"U4UHUXUpUUUUVVVVhW XZXnXrXXPYYYYZZZZZZZ[[0[8[B[F[^[f[[[[[ѿͻɬɬhlhC h.h~3Hh`jhdaC0JUh7hdaCh.hJhB^%h2 hOsh2hWhRPhm5hchcUhDZZbbbzk|ktttttttuuvvwwx zzT|gdgdGgdwrdhgd#tdhgdOmgdOQdhgdldhgd6$[[(\*\,\\ ]p]]``db|bbbcccc2d4d`eeeffghh*h,h.h6hjhxhxizijjjjktkxk|k*l,l>lHlLl\l^lpltlllȻֱ֭ȭȭ֭ȩȩȩȩ hK)f6]h#tjh0A0JUhOmhK)fjhfEK0JUjh%GIhTFf0JUh{jhOQ0JUhTFfhOQhdaChchjhl0JUh1@h7hl7llllnnn0ooopFpHpJpLpp$qdrfrrrttttuvvBvvvvw6wTwww xxxxx*xxxxxxyy} hszh[!hn%hn%6 hn%hn%hn%h[!jh[!0JUh lh6zh;Khd}hahuhdaChOQ hK)fhK)fhfEKhK)fjh{0JU h%GIh{hm5h#thOmh{jhQ80JU1yzz z zz@Ծ h?TEh[!h+-h+-6 h+-h+-h+-h+-h6 hhjh[!0JUh[!h hLh[!KHJrtnrڐhjt0DPXnprPR 46>NTXZJj\dfޙƿʷưh1 h?TEh[!hnhn6 hnh[!hn hnhn hh[!h+-h+-6 h+-h[!jh[!0JUh[! h+-h+-h+-Bޙ (ĚΚ.2NP6LX\`bdfh`bdfŸП:<LXZ\^ԣ֣Ȥ¦Ʀʦ̦ΦD h;)h[! h?TEh[!jh[!0JUhnhn6 hnhnhnhOh[!6h[! hOh[!LdZʦ~DPT `>Pgdgd'xgd.Zgd4gdnfgdgdWgdKgdFgd mDHJRbrvz~bpFHR Nv*:@DFƭVZ\~̱\^PRTnp\^hhnfhnf6 hnfhnfjh[!0JUh[! h;)h[!hnfhnhn6 hnhnhnNж"6BRTV^ "$JLֺغ.FTV`bdr04>@$&6BDFƿƻ h?vhcSQhcSQhcSQ6 hcSQhcSQ h;)h[!hcSQ h'fh[!hnf hQ8hQ8hK1hQ8jhQ80JUhnfhnf6 hnfhnfjh[!0JUh[!;FLPRTv¾ľؾZ\8:<XZnz|~  ("$&(JPح h;)h[!hlh[!6] hdaCh[! h[!6] hS7oh[! hcSQ6hcSQhcSQhcSQ6 hcSQhcSQjh[!0JUh[! h?vh[!D| $dhgd6$$a$gdQ8gdfEKgdTFfgdlb~~.z|FHXpٺh6zhamHnHujh[!Ujh9Uh9hQ8hcSQ6hcSQhcSQ6hQ8hQ86 hQ8hQ8hQ8jhQ80JUjh[!0JU h;)h[!hcSQh[!221h:p]C. A!"#$% ^# 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ ]CNormalCJ_HaJmHsHtHPP ]Naslov 1dd@&[$\$5CJ0KH$\aJ0L@"L ]Naslov 2dd@&[$\$5CJ$\aJ$>A`> Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa >@> Fg( Tekst fusnoteCJaJ>&`> Fg(Referenca fusnoteH*6U 6 = Hiperveza >*B*phF "F b)0 Zaglavlje p# mHsHtH</1< b)0Zaglavlje CharCJaJD `BD b)0Podno~je p# mHsHtH:/Q: b)0 Podno~je CharCJaJ<a< {s2Tekst fusnote Chars {s2Reaetka tablice7:V0CJOJPJQJaJtH DD ] Naslov 1 Char5CJ0KH$\aJ0@O@ ] Naslov 2 Char5CJ$\aJ$** ] smallcapsF^F ]0Standard (Web)dd[$\$:: ]questiondd[$\$66 ]answerdd[$\$0X0 ]@ Istaknuto6]\>\  ?Naslov$<@&a$"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ PP ? Naslov Char"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ LJL "? Podnaslov!$<@&a$OJPJQJ^JL!L !?Podnaslov CharCJOJPJQJ^JaJPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] % U8H_ !3"-#'+-4.7BFJHSINOQRZWXYYY Zbcd=fmrtur|~~} IMyX3  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=d#SiR w 1 !Em:I^@EQ!y# !!!""!#l##$7$g$$j% &k''[(())3 ))),L*#r,5:z@|GfLVl^w–J>~$1>I[lyxޙDFiklmnopqrstvwxyz{|}~@^PZT|dju "%,!T  # AA@0(  B S  ?+=?G CI!.*+23XZwx~%'01=>IJbcO P ` b c i j o p   ] ^ x y   & ) G H V W v w   ) + 3 4 _ ` v w x y 45  acWXij~89>?}~AB9;DEIJSWirs ,-FHNOZ\01BCRTabikopvy~~ !>?!""2"5""""" # #-#/#####?$l(v(w((((())A)B)f)g)***6+++++++++++l,m,,,,,--......////q0u000001 1&1(1111111q356 6G6H6w6x6.707l8m8X9Y999994:5:Y:Z:b:c: ; ;1;2;F;H; <<D<E<d<e<<<#=$=)=*=======>>>>t?u???????@@@@@@AAAAAABBBBBBBBCCCCCCDDODPD}D~DEE/EW?WNWOWYW\WsWtWWWWWWWWWsXuXXXYY"Y#YYY[YYYYYYY Z"ZZZZZZZ [ [ [![%[&[,[-[g[i[q[r[[[[\$]%]9];]^^W^Y^Z^[^g^h^s^t^y^z^^^^^^^^^____P_Q_]_^_____```aaa%a&a8a:aaaaaaaaaaaLbMbbbbbbbbbbb4c5cg?gJgKgWgXgqgrgsgtggggggghhihjhhhiitjujjjjjjjpkrkkktlwl mmmmmmmmmmunvn~nnnnnnnnnnno%o&o0o1oooppppqqqqqqqqqqrrrrssssssss t uuUu~uuuuuuv vYvZvdvevrvtvvvvvwwwww wwwwwwwwwGxIxcxdxkxlxxxxx;ycewyLMTU`ahiopuv}˅̅օׅRStuȇɇZ[cdklmnxy35YZ݋ދ@BΌь،ٌ 9:ab܎ݎ "$&'89{}ЏяՏ֏׏؏$%./HKĐŐޓߓMOhist@ACDJKpqtuIKSTZ<=opqr/067WZƚǚfg̜Ҝۜ17<FIUƝΝҝޝ;+,5FR͟Ο`fglort{}ŠǠɠ͠ΠҠܠɢʢӢ+0NWmzUl|ۥߥ #SY\`acdgnyz|}ͦѦզۦݦߦ 3:gnxħŧΧǩ٩en\^9<?xȮӮ,7AFHLWZ[acfgstv}2MRSY\_`jkmnz{}~ðϰѰڰ *uw|}dzȳѳӳڳ'(/9BEPV_`ikqtôȴɴдѴӴԴܴݴ ()2367=DMNPQY^cdghtv}µ˵ !)34<=GHKLR\egl} UƷɷʷͷη׷ݷ $&/=[\^hnٸ%EKLUV_@L\^cdizļżмѼӼռ),67?@HIRSYZ]^jkr~I\|ǾȾ˾̾ѾҾ׾ݾ#%&-079=FNOWbhr{¿ÿſͿ׿ &'3U $()+,9:FHO^ghmors|})5IPt})*8; !"%-6HMr ImnHJXYh  &-46=KMNUV_`bcilqsz 14=?HI!!+ +5+6+..1144F;H;F!F2P5PmPnPWWcccchhulwlss||||~35{}y{:;=8;]`(+Y\ޤ58ͥХILʦͦ kn[^9<߭'*twz}:=ոظ[^]`CFRU[^&)@Cqt8;EH 14 ?H + +6+g"g=HjnCGHj;Owddh1LcHj&eHjHjwHj=yHjB-6QBm]CEKww,[!M:~CXx) _8kLVpDO(ac?R_a4!I'fr}3 Q 9 o 3 q  L )" R> ? B HX p l~ %^/ e(EVuQ0G9.me$89L09CKZ:+TQgC~1#Hsu }+dz5:=1C*FsL+23 [ Y ~ !!O+"D"F"VT"ny"y"S#i#$70$SK$%B^%o&f&u& '&'qA'{')(Fg(u([}(< )H*).) ;)M)b)fS*l*Mt*:+J+m,t,pt,u, -- \-tA.`. /,9/F/0D0Q012,2P2W2^2{s2+3{3>A4c45 5 5b56M6 7*17m7s7`8Q8X8k89'9ju:;>; <@<E<r<=w=>$?@?pJ?xj?@q@1@w@0ABNbBC CdaC,DO>DjD;E?TE F'FTF; G"G4G~3HAHPHcHI+I%GI3OI{PI6rIn}I;JMJK7K;KfEKL,L#LPLkLADM&NN:.NJN8OQ8OmJOKOVONJPJPNPRP[P`POQcSQY-RU@RS`0 aaDaEbc#cUac.d^dTeeeRe]e@zeK)f.fTFfvf g[(gb7giqij j"jnPjXj\j cjkj%kl l/l?[lOm m m>0m]6mCHnMnyenmo4 o$ o<5o8coIp[p,qW:rVJr"Lr#tD3tUt](ucuvu?vJvPv=YvivB5wJw'x8y)\ygyvyz6zS8zMz%Ozbzrzvzr{=|.|<|m|j-~;~?~i*=]kO}C62:Vxp-M7DP_Vn/v }$k&-;vZ|aKcd}mq|(a|*39?.{*&e&yp}t{(P',@rGax$)j GD0>3t9X5JJ?QUMp`Jatb"%5wiJ{<GxN!&6DVfJ:ncU%+y7YIoX}pa-?kOCW@;)]v|(.1T6=zCQRr}Inf>AxE< CRf To.U&USYz:MQ+LG@N\^L77WZO"#he veXfns`R-Ym[!6$G~HXnPqy?Wa _1HSKbn{1Tk :*x9 z D!-8AR?~ftf*2zAWXj1Wwra%y@ G`inC},bG_qp,5;r\`E'{K +aAP''JI 3"@NPX"pRjqdil]m5S)8D3^_lqznrA?LLfF_i u&78~"H`Js rw7d5[FcM$,X9n%[/=5`h)<5%(\WCvky1D `q8*KM;=U4g1D-}Os  =3KIpJye17` d^n&pz0^P8A]fi:UM#1(6:_& V,';IDABDEFGHIJKLMNOQRSUY[\]^_`b4c4e3 "$*,06:<@BFHJLNPTVXZbfjtx@@UnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.@ Calibri7@Cambria?= * Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1CGFG P-fk4d2Q HX  ?CW2!xx~Zaatita kulturne baatine u Hrvatskoj je proteklog desetljea do~ivjela prvu novu vrstu o uvanja kulturnih dobara joa od vremenJADRANna   Oh+'0 ,<HTh t   Zatita kulturne batine u Hrvatskoj je proteklog desetljea doivjela prvu novu vrstu ouvanja kulturnih dobara jo od vremenJADRAN Normal.dotmna12Microsoft Office Word@L@(@f՜.+,0 hp|   P Zatita kulturne batine u Hrvatskoj je proteklog desetljea doivjela prvu novu vrstu ouvanja kulturnih dobara jo od vremenZatita kulturne batine u Hrvatskoj je proteklog desetljea doivjela prvu novu vrstu ouvanja kulturnih dobara jo od vremen NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?ABCDEFGIJKLMNOTUXRoot Entry FP]^W@Data 1TableqyWordDocument 4SummaryInformation(@DocumentSummaryInformation8HMsoDataStoreF`YJ533CV==2F`YItem  PropertiesUCompObj    F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q