Naslov
Geografske karakteristike i naseljavanje Zapadnog Ilirika
(Geographical characteristics and the settling of the Western Illyricum)

Autori
Borzić, Igor

Izvornik
Klasični Rim na tlu Hrvatske, Katalog izložbe

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, izložba

Godina
2014

Ključne riječi
Geografija; Zapadni Ilirik
(Geography; Western Illyricum)

Sažetak
Teritorijalno poimanje Ilirika je kroz antičko vrijeme prošlo dug put od označavanja izvorne postojbine Ilira na albansko-makedonskom prostoru (Illyrii proprie dicti) pa sve do pojmova Illyricum occidentale i orientale kojima su tijekom 4. st. označavani opsegom golemi alpsko-jadransko-panonsko-balkanski teritoriji različitih administrativnih jedinica Rimskog Carstva. S obzirom na taj slijed, ali i sam povod teksta, zapadnim Ilirikom će malo slobodnije biti shvaćeni prostori Republike Hrvatske i neposredne okolice, koje su Rimljani tijekom nekoliko stoljeća svoje ekspanzivne politike prvo osvojili, a zatim i kolonizirali. Riječ je o prostoru kojeg se, prvenstveno prema prirodnim odlikama, može promatrati kroz tri zasebne i različite cjeline, priobalnu jadransku, planinsku dinarsku i nizinsku panonsku, na kojima su principi i dinamika naseljenosti u rimsko doba, osim prirodnim, bili uvjetovani i drugim, ljudskim faktorima. Upravo je njihov međuodnos zaslužan što je geografija prostora podložna promjenama, o čemu se u velikoj mjeri podatci crpe iz brojnih podataka antičkih pisaca te arheoloških istraživanja. Regija za kojom je, zbog njezinog položaja i strateške atraktivnosti, Rim najranije pokazao interes i o kojoj antički pisci najviše govore, svakako je bila ona jadranska. Prostorno je čine dva dijela, prvi s čitavim istočnojadranskim otočnim arhipelagom i primorskom stranom priobalnog planinskog niza (Biokovo, Mosor, Kozjak, Velebit, Učka i druge manje planine), te drugi smješten sa njegove zagorske strane. Tipični mediteranski reljef i klima primorskog dijela obilježenog vrlo razvedenom obalom, krškim i rijetko gdje većim obradivim površinama, te ne pretjerano gustom hidrografskom mrežom, logično su doveli do formiranja izoliranih naseobinskih zona koje su iskorištavale sve prirodne i strateške pogodnosti mikrolokacija. Gotovo se kao po kanonu svi ti uvjeti mogu iščitati na mjestima najranijeg utemeljenja raznovrsnih rimskih naselja, prvotnih vojno-trgovačkih punktova, a zatim i značajnih civilnih središta različitih administrativnih statusa u kojima je novodoseljeno italsko stanovništvo pronašlo svoj gospodarski interes: Epidaurum (luka - Konavosko polje), Narona (luka - plodna delta rijeke Neretve - kontakt s unutrašnjošću), Issa (luka), Salona (luka - rijeka Jadro - Kaštelansko-splitsko polje - Kliški prijevoj), Scardona (luka, rijeka Krka, kontakt s unutrašnjošću), Iader (luka - plodno zaleđe - lagan kontakt s unutrašnjošću), Senia (luka - prijevoj Vratnik), Tarsatica (luka - rijeka Rječina), Pola (luka - plodno zaleđe), Parentium (luka - plodno zaleđe) i dr. Većina tih naselja, posebice Narona, Issa, Salona i Iader, već su u predrimsko vrijeme bila važna središta, no sada postaju dugotrajni nosioci razvoja čitave istočnojadranske obalne zone, odnosno žarišta romanizacije puno šireg prostora. Kroz njih su tekli impulsi uzdizanja domorodačkih i novonastalih naselja smještenih na pogodnim položajima u važna i respektabilna administrativno-gospodarska središta manjih regija, npr. unutrašnje Dalmacije (Promona, Rider, Novae, Tilurium) i Liburnije (Flanona, Arba, Apsorus, Crexa, Aenona, Asseria, Varvaria, Burnum i dr.), zbog polja i rijeka perspektivne Japudije (Arupium, Ancus, Ausankalius), Istre (Nesactium) i dublje položene dinarske regije. Također, rimska kolonizacija ove zone dovela je i do nastanka čitave mreže, za rimsku civilizaciju specifičnih vrsta naselja, tzv. vila rustika, pagusa i vikusa, koja su s obzirom na svoje uglavnom gospodarsko usmjerenje uvelike dovela do intenzivnog privođenja velikih površina poljoprivrednim kulturama, a time i do značajnih promjena u kulturnom pejzažu jadranske regije (npr. Caska na o. Pagu, Lumbarda, Brijuni, Červar i dr.). Vrlo sličan razvoj naseljenosti u rimsko doba bilježi i druga regija zapadnog Ilirika, panonska, no naravno određene tamošnjim geografskim specifičnostima. Naime, osnovu ovog dijela panonskog prostora čine na zapadu brdoviti, a na istoku nizinski tereni kojima na hrvatskom dijelu rasprostiranja osnovni pečat daju tri egzistencijalno važne rijeke, Sava (Savus), Drava (Dravus) i Dunav (Danuvius), upotpunjene brojnim manjim pritocima (npr. Mura, Bosut i dr.). Njihovi plovni tokovi s ostalim reljefnim odrednicama (planinsko-brežuljkasti alpsko-zagorski zapadni dio te na istoku izolirane brdske površine Bilogore, Psunja, Papuka i Krndije) u kombinaciji s relativno blagom kontinentalnom klimom, oduvijek su isticale ovaj prostor kao vrlo atraktivan i perspektivan što svjedoči brojnost ovdje naseljenih domorodačkih naroda i plemena. No, principi i procesi naseljavanja Panonije tijekom čitavog trajanja rimskog vladanja su osim pogodnim prirodnim uvjetima uvelike bili uvjetovani i njezinom novonastalom strateškom vrijednošću, odnosno činjenicom što se sjeverna granica širenja rimske države na ovom potezu zaustavila na toku rijeke Dunav i time postala prva linija rimske obrane. U takvoj konstelaciji odnosa nije iznenađujuće što već od prvih trenutaka osvajanja početkom 1. st. postupno dolazi do velikih promjena u geografiji Panonije prouzrokovanih kontinuiranim prisustvom rimskih legija i ostalog interesnog stanovništva, a time i prodora rimske civilizacije. Jako brzo se razvija sustav brojnih cestovnih komunikacija koje panonska središta preko Emone i Vrhnike povezuju s Akvilejom, ali i vojnog iskorištavanja svih strateški potencijalnih točaka u prostoru, kao npr. na zapadu Siscije na križanju cesta na rijeci Kupi (Colapis), te posebno na istočnom podunavskom, graničnom prostoru Murse (Osijek) na prijelazu preko rijeke Drave, Teutoburga (Dalj), Kornaka (Sotin) i Cucciuma (Ilok) na preglednim gredama nad Dunavom i dr. Novonastalo tržište u Panoniji kao posljedicu je imalo i izviranje novih, odnosno razvoj već postojećih civilnih naselja, koja su svoj, prema arheološkim nalazima intenzivan prosperitet, temeljila na različitim osnovama, bilo dobrom trgovačkom položaju te iskorištavanju različitih prirodnih resursa, rudnih i termalnih izvora, glinenih naslaga, ili pak obradive zemlje zbog koje se ova regija u izvorima i navodi kao glandifera Pannonia. Između ovih dviju, strateški i gospodarski perspektivnih, nalazila se treća zapadnoilirska, dinarska regija. Kao i u ranijim slučajevima i kod nje se jasno raspoznaje ovisnost naseljavanja o prirodnim uvjetima prostora, no u ovom slučaju je, nakon rimskog osvajanja, ono krenulo u nešto drugačijem smjeru. Naime, osnovne geografske odrednice dinarske regije, odnosno dosta surovi klimatski uvjeti na pretežito planinskom reljefu ispresjecanom rijetkim poljima i posebno važnim riječnim tokovima crnomorskog sliva, Unom (Oeneus), Sanom, Vrbasom (Ourpanus), Bosnom (Bathinus) i Drinom (Drinus), učinili su je, uvjetno rečeno, izoliranom, zbog čega su dinamika i promjene u naseljenosti bile nešto usporenije no u susjednim regijama. S obzirom na nužnost povezivanja jadranskog i panonskog dijela rimske države nije iznenađujuće što se taj proces najbolje i najranije prati upravo u dolinama navedenih rijeka, uz koje su tekle osuvremenjene cestovne komunikacije na kojima se razvijaju naselja različitih karaktera. Ovisno o tome u njima svoj interes nalaze kako pripadnici još uvijek dosta tradicionalnog domorodačkog stanovništva tako i doseljenici različitih domena djelovanja. Neka od tih naselja jesu Baloie, Salvium, Castra i Bistue Nova na trasi uz Vrbas koja završava naseljem Servitium (Bosanska Gradiška), te Res publica Aqua S. (Ilidža kod Sarajeva) i Doboj u dolini Bosne. Interes Rima za ovom regijom bio je vezan uz još jedan resurs, a to je bilo rudno bogatstvo, koje je razlog nastanka snažne naseobinske zone u srebreničkom kraju (Domavia, Argentaria, Mun. Malvesiatium), kroz koji je prolazila još jedna komunikacijska linija između sjevera i juga Ilirika. Dakle, u pogledu odnosa geografije i naseljavanja predstavljenog dijela zapadnog Ilirika, evidentno je postojanje prostorne raznolikosti, ali i jednoličnog prilagođavanja stanovništva osnovnim prirodnim uvjetima. No ipak, dolaskom rimske vlasti izvršene su određene intervencije koje su postupno dovodile do preoblikovanja „domorodačkog“ okoliša u onaj „romanizirani“ čitljiv kroz nastanak brojnih novih i preoblikovanje mnogih starih naselja sa svojim zemljištem, fizički uređene teritorijalne odnose, razvijene cestovne mreže, te naposlijetku i kroz maksimalnu iskoristivost resursa, u kojima na kraju krajeva i leži sama incijativa rimske ekspanzije koja je dovela do ovih promjena u geografiji prostora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA