Pregled bibliografske jedinice broj: 848030
Trojna terapija u mladog bolesnika s antifosfolipidnim sindromom nakon infarkta miokarda s ST elevacijom
Trojna terapija u mladog bolesnika s antifosfolipidnim sindromom nakon infarkta miokarda s ST elevacijom // Cardiologia Croatica 2016 ; 11(10-11)
Zagreb, Hrvatska, 2016. str. 450-451 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, stručni)
CROSBI ID: 848030 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Trojna terapija u mladog bolesnika s antifosfolipidnim sindromom nakon infarkta miokarda s ST elevacijom
(Triple therapy in a young patient with antiphospholipid syndrome after ST-segment elevation myocardial infarction)
Autori
Mišković, Domagoj ; Prvulović, Đeiti ; Vujeva, Božo ; Hadžibegović, Irzal ; Gabaldo, Krešimir ; Menegoni, Martina
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni
Izvornik
Cardiologia Croatica 2016 ; 11(10-11)
/ - , 2016, 450-451
Skup
11. kongres Hrvatskoga kardiološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem.
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 03.11.2016. - 06.11.2016
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
trojna terapija; infarkt miokarda s elevacijom ST segmenta; antifosfolipidni sindrom.
(triple therapy; ST-segment elevation myocardial infarction; antiphospholipid syndrome.)
Sažetak
Uvod: Antifosfolipidni sindrom (APS) je autoimunosna bolest karakterizirana venskim i arterijskim trombozama. Učestalost infartka miokarda u bolesnika s APS-om je oko 7 %, a podatci o optimalnoj antikoagulatnoj terapiji nakon perkutane koronarne intervencije (PCI) u takvih bolesnika su nedostatni.1, 2 Prikaz slučaja: Tridesetpetogodišnji bolesnik s APS-om je hospitaliziran zbog infarkta miokarda s elevacijom ST segmenta. Bolesnik je bio na terapiji varfarinom u sklopu sekundarne prevencije duboke venske tromboze s prosječ- nim INR-om od 2, 1. Hitnom koronarografijom je verificirana subtotalna trombotska stenoza proksimalne lijeve prednje silazne grane (slika 1). Bez komplikacija je učinjena uspješ- na PCI s implantacijom stenta obloženog lijekom (slika 2). Odlučili smo se za primjenu antitrombocitne terapije koja se sastojala od acetisalicilatne kiseline u dozi od 300 mg i tikagrelora u dozi od 180 mg. Nefrakcionirani heparin u dozi od 100 U/kg iv je primijenjen prije i nakon intervencije. Nakon PCI i za vrijeme hospitalizacije enoksaparin 1mg/kg primijenjen subkutano je dodan dvojnoj antitrombocitnoj terapiji. Prilikom otpusta, tikagrelor je zamijenjen klopidogrelom (300 mg prvi dan, nakon toga 75 mg kontinuirano), a enoksaparin je zamijenjen rivaroksabanom u dozi od 20 mg. Acetilsalicilatna kiselina je nastavljena u dozi od 100 mg. Zaključak: Smjernice za liječenje bolesnika s APS koji su imali arterijsku trombozu sugeriraju ciljnu vrijednost INR-a od 3 i više. Iako je suprotno smjernicama, mi vjerujemo da bi novi oralni antikoagulansi (NOAC) zajedno s dvojnom antitrombocitnom terapijom, postigli bolji antikoagulantni učinak i smanjili rizik od krvarenja u odnosu na varfarin s visokim ciljnim INR-om. Rivaroksaban je trenutno jedini NOAC koji je u fazi testiranja u svrhu liječenju venskih tromboza u APS (RAPS studija). Potrebne su kliničke studije o trojnoj terapiji nakon implantacije stenta u APS i sličnim sindromima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Opća bolnica "Dr. Josip Benčević"