Naslov
Rezultati arheoloških iskopavanja benediktinskog samostana sv. Margarete u Bijeli s osvrtom na rezultate antropološke analize
(Results of archaeological excavations of the Benedictine monastery of St. Margaret in Bijela with reference to the results of anthropological analysis)

Autori
Janeš, Andrej ; Bedić, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Arheološka istraživanja Bjelovarsko-bilogorske županije i okolnih krajeva

Mjesto i datum
Bjelovar, Hrvatska, 03.10.2016. - 07.10.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
benediktinski samostan sv. Margarete; Bijela; arheološka iskopavanja; antropološka analiza
(Benedictine monastery of St. Margaret; Bijela; archaeological excavations; anthropological analysis)

Sažetak
Ostaci benediktinskog samostana sv. Margarete nalaze se 500 m južno od sela Bijela, jugoistočno od Daruvara, na ovalnoj uzvisini koja je okružena s obrambenim jarkom. S jugoistočne strane padine uzvisine poniru prema potoku Brzici. Tijekom 14. i 15. stoljeća samostan je bio jedan od važnijih benediktinskih središta u srednjovjekovnoj Slavoniji. Unatoč velikom broju pisanih vrela koja su vezana za postojanje i funkcioniranje bijelskog samostana (70 lisitna tijekom 15. i 16. stoljeća), datum osnivanja samostana ostaje nepoznat. Posredno je moguće pretpostaviti osnivanje redovničke zajednice u Bijeli tijekom 13. stoljeća, čija je rana sudbina vezana uz djelovanje benediktinskog samostana sv. Margarete u srijemskom Grabovu. Zajednica koja se početkom 14. stoljeća navodi kao priorat tijekom 15. stoljeća prerasta u bogatu opatiju. Početkom 15. stoljeća samostan je bio utvrđen, a tijekom prve polovice istog stoljeća bio je obnovljen pod patronatom zagrebačkog biskupa Ivana Albena. Od 2012. godine Služba za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda provodi arheološka iskopavanja na položaju samostana. Do sada je djelomično istražena prostrana samostanska crkva koja se nalazi u sjevernom dijelu samostana. Radi se o jednobrodnoj crkvi s izduženim poligonalno zaključenim svetištem. Na zapadnoj strani crkva je bila dodatno određena s masivnom trodijelnom emporom. U cijelosti su istraženi ulazni prostor i južni zvonik/kula i prostor trećeg traveja. Radiokarbonskom analizom uzoraka ugljena utvrđeno je kako je zapadni dio (empora) sagrađen u 15. stoljeću, dok datum gradnje same crkve za sada ostaje otvoren. Unatoč velikoj količini kamenih arhitektonskih elemenata stilski opredijeljenih u 15. stoljeće, nekoliko radiokarbonskih datuma ukazuje kako je crkva starija. Prilikom iskopavanja trećeg traveja otkrivena je zidana grobnica s tri muška kostura čije su lubanje nađene na istočnoj strani grobnice. S obzirom na položaj grobnice u crkvi i položaju kostura možemo zaključiti kako su pronađeni ukopi trojice opata koji su upravljali opatijom. Radiokarbonskom analizom kostiju pokušalo ih se povezati s imenima opata poznatih iz pisanih izvora. Iskopavanjima je utvrđeno kako je južni zvonik/kula i dio južnog zida crkve bio srušen još u 16. stoljeću, a nalazi predmeta svakodnevene uporabe iz tog razdoblja ukazuju na korištenje ruševina samostana nakon odlaska redovnika. Iskopavanja su pokazala kako je nakon napuštanja samostanska crkva sustavno prekopavana što potvrđuju nalazi u južnom dijelu broda koji je prekopan do ispod razine temelja. Tom prilikom su uništeni i grobovi. Ukupno je analizirano 12 kostura (7 iz grobnih i 5 van grobnih cjelina). U svim je slučajevima riječ o muškarcima čija je prosječna starost u trenutku smrti iznosila 40, 5 godina. Učestalosti karijesa (10, 3%) te apscesa i zaživotnog gubitka zuba (8, 0%) su poprilično visoke i uobičajene za ovo razdoblje. Neobične su vrlo visoke učestalosti pokazatelja subadultnog stresa: nespecifičnog periostitisa (83, 3%) i hipoplazije zubne cakline (90%) koje ukazuju na visok biološki stres, odnosno sinergijsko djelovanje više čimbenika na kvalitetu života pojedinaca koji su bili pokopani u crkvi sv. Margarete u Bijeli. Ono što za sada izdvaja ovaj uzorak od ostalih kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih koštanih uzoraka iz kontinentalne Hrvatske je visoka učestalost perimortalnih trauma (nastalih u/oko trenutka smrti) - 33, 3% muškaraca je bilo ubijeno, a ukupno su evidentirane čak 34 posjekotine na samo 4 kostura. Uz to, velik je broj i antemortalnih trauma (nastalih za života) - 6/12 muškaraca ima najmanje jednu zabilježenu traumu. Ovi antropološki podaci sugeriraju vrlo težak i vrlo nesiguran život barem u jednom vremenskom segmentu života u Bijeloj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA