Naslov
Mogućnosti objektivne dijagnostike inkontinencije urina kod žena uslijed povrede "diafragmae urogenitalis"
(Objective diagnosis of urinary incontinence due to injury "diafragmae urogenitalis")

Autori
Begić, Svetozar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
Podatak o recenziji nije dostupan

Godina
1964

Stranica
104

Mentor
Dekaris, Mihovil

Ključne riječi
Inkontinencija; dijagnostika; terapija; žene
(Incontinence; diagnostic; therapy; women)

Sažetak
Relativna inkontinencija urina kod žena, osobito kod onih koje su rodile, vrlo je česta. Prisutna je skoro kod svake treće žene. Zaporni mehanizam mokraćnoga mjehura kod žena dosta je kompliciran. Kod toga sudjeluje nekoliko elemenata, a najvažniji su: glatka muskulatura uretre, mišićni i vezivni sustenzioni i suspenzioni aparat uretre i baze mokraćnoga mjehura. Uzroci inkontinencije mogu nastati na raznim mjestima zapornoga mehanizma. Da bi se pravilno postavila dijagnoza, potrebno je što točnije lokalizirati defekt u zapornom mehanizmu mokraćnoga mjehura. Često je prisutna kombinacija insuficijencije više elemenata koji sudjeluju u zaporu urina. Rendgenska cistografija i uretrocistografija najefikasnije i najobjektivnije su od svih dijagnostičkih metoda. Rendgenografija provedena u A-P smjeru ili u lateralnoj projekciji daje razne slike anatomskih odnosa u maloj zdjelici, za koje smatramo da su prisutne kod inkontinencije. Ni jedna od opisanih slika, uzeta pojedinačno, nije apsolutni dokaz za postojanje inkontinencije kod svakog slučaja. Najviše patognomoničan znak je nestanak dorzalne uretro-vezikalne angulacije pri napinjanju. Zato je potrebno nekoliko snimaka, kako je i navedeno. Logična kombinacija dobivenih rendgenskih nalaza omogućuje kompleksno sagledavanje prirode inkontinencije za dotični slučaj. Prema našem iskustvu dovoljne su četiri snimke, kako je to opisano. Slika „sisice“ kod mikcije u A-P smjeru vrlo je značajan znak za patološku vezikalizaciju uretre. Problem inkontinencije nije vezan samo uz mokraćni mjehur i uretru. On se mora sagledavati kompleksno, u odnosu na sve ostale organe male zdjelice i na njihove međusobne topografske odnose. Operativna terapija inkontinencije jedini je način kojim se, u većini slučajeva, postižu vrlo dobri rezultati. Operativnih metoda i njihovih modifikacija ima mnogo. Rendgenska dijagnostika putokaz je za izbor adekvatne operativne metode u odgovarajućem slučaju. Naknadna postoperativna cistografska snimanja omogućavaju objektivnu kontrolu postignutih rezultata. Ona, također, omogućuju objektivnu ocjenu vrijednosti pojedine operativne metode. Stručno vođenje poroda i dobra postpartalna njega najbolja su profilaksa relativne inkontinencije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA