Naslov
RAZLIKE U KONCENTRACIJI TOPIVE ADHEZIJSKE MOLEKULE ŽILNE STIJENKE-1 U BOLESNIKA LIJEČENIH PERKUTANOM BALONSKOM DILATACIJOM S UGRADNJOM STENTA I BOLESNIKA LIJEČENIH BALONOM OBLOŽENIM PAKLITAKSELOM.
(Differences in serum concentartion of vascular cell adhesion molecules (sVCAM-1) in patients treated with percutaneous balloon dilatation with stent implantation, and patients treated with paclitaxel-coated balloon)

Autori
Prvulović, Đeiti

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Osijek

Datum
30.12

Godina
2013

Stranica
77

Mentor
Bernat, Robert

Ključne riječi
perkutana koronarna intervencija; stent; balon obložen lijekom; sVCAM-1.
(percutaneous coronary intervention; stent; drug coated balloon; sVCAM-1)

Sažetak
Uvod i cilj istraživanja Lijekom obloženi baloni predstavljaju novu tehnologiju u liječenju koronarne bolesti. Njihova očekivana prednost je manji upalni odgovor u odnosu na klasičnu terapiju predilatacijom običnim balonom uz ugradnju stenta, koji bi teoretski trebao biti pojačan homogenim transferom antiproliferativnog lijeka u zid krvne žile za vrijeme inflacije balona. Istraživanja dinamike serumskih vrijednosti adhezijskih molekula tijekom perkutanih koronarnih intervencija pokazala su da postoji korelacija između težine oštećenja endotela i porasta ekspresije adhezijskih molekula. Cilj istraživanja bio je odrediti serumske vrijednosti VCAM-1 prije i 24 sata poslije procedure između skupine bolesnika tretiranih balonskom dilatacijom s ugradnjom stenta, bolesnika liječenih balonom obloženim paklitakselom i kontrolne skupine kojoj je rađena samo dijagnostička koronarografija bez intervencije, usporediti dobivene razlike te istražiti njihovu povezanost s kliničkim i proceduralnim parametrima. Ispitanici i metode Ispitivanjem je obuhvaćeno 15 bolesnika tretiranih balonskom predilatacijom i stentom (skupina A), 15 bolesnika tretiranih samo s balonom obloženim paklitakselom (skupina B) i 24 ispitanika u kontrolnoj skupini. Uključivani su bolesnici sa stabilnom anginom pektoris i dokumentiranom ishemijom s de novo lezijama s >70% stenozom. U skupinu B uključivani su samo bolesnici s promjerom sužene koronarne arterije manjim od 28 milimetara. Bolesnicima su prije procedure i 24 sata nakon procedure izmjerene serumske koncentracije topive adhezijske molekule žilne stijenke-1 pomoću VCAM-1 Human ELISA Kita (Biosource, California, USA). Učinjene su usporedbe promjena ekspresije sVCAM-1 među skupinama i ovisno o promatranim kliničkim i proceduralnim parametrima. U statističkoj analizi korišteni su odgovarajući parametrijski (Student T-test i T-test parnih uzoraka) i neparametrijski (Mann-Whitney test i Kruskal Wallis test) testovi, kao i analiza varijance, analiza korelacije i linearne regresije za utvrđivanje značajnih razlika među skupinam. Razina značajnosti P bila je podešena na 0.05. Rezultati Ispitanici iz skupine A imali su statistički značajno veću ekspresiju sVCAM-1 u prvom mjerenju prije procedure, i to u odnosu na obje ostale skupine (ANOVA, Tukey post hoc test, p˂0, 05). Nije bilo razlika u ekspresiji sVCAM-1 mjerenog nakon 24 sata ni između jedne promatrane skupine. Nađen je značajan pad ekpresije između dva mjerenja među skupinom A (T-test parnih uzoraka, p=0, 041), značajan porast ekpresije među skupinom B (T-test parnih uzoraka, p=0, 017), dok kod kontrolne skupine nije bilo značajne promjene ekspresije između dva mjerenja. Nije bilo značajnih razlika u demografskim i kliničkim značajkama ispitanika, osim značajno manjeg udjela bolesnika s ranijim infarktom miokarda među kontrolnom skupinom i značajno manjeg prosječnog vremena proteklog od preboljelog infarkta miokarda u skupini B ispitanika. Skupine A i B su se značajno razlikovale u proceduralnim karakteristikama, gdje je skupina B imala značajno veći broj učinjenih inflacija tijekom procedure i veće ukupno trajanje svih inflacija u odnosu na skupinu A. Nađene su pozitivne korelacije između broja učinjenih inflacija i ukupnog vremena trajanja svih inflacija i ekspresije sVCAM-1 24 h nakon procedure, ali te korelacije nisu bile statistički značajne. U podanalizi direktnom usporedbom ekspresije sVCAM-1 između 2 uzorkovanja među skupinama A i B testom parnih uzoraka nije nađena statistički značajna razlika u dinamici ovisno o anamezi o ranije preboljelom infarktu, ranijoj PCI i uzimanju statina. U podanalizi ovisno o prisutnosti šećerne, zamijećen je porast sVCAM-1 24 h nakon procedure među bolesnicima bez šećerne bolesti u skupini B koji je bio statistički značajan (p=0, 024). Zaključak Značajan porast sVCAM-1 24 sata nakon procedure u bolesnika skupine B mogao bi biti uzrokovan proceduralnim razlikama između intervencija učinjenih u skupinama A i B, ali rezultati istraživanja ostavljaju otvorenu mogućnost da je mogući razlog i neka od karakteristika samog DEB- a. Statistički značajno veća vrijednost sVCAM1 prije procedure u skupini A posljedica je uključivanja bolesnika koji su preboljeli infarkt miokarda manje od 3 mjeseca prije intervencije. Iako su rezultati ovog istraživanja odbacili postavljene hipotezu o očekivanom manjem upalnom odgovoru u bolesnika tretiranih DEB-om, oni mogu biti temelj i daju korisne podatke za buduće studije koje bi trebale razjasniti mehanizme periproceduralnog oštećenja endotela krvne žile.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA