Naslov
Flora i vegetacija otoka Vira
(Flora and vegetation of the island of Vir)

Autori
Milović, Milenko ; Pandža Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Otok Vir

Urednik/ci
Magaš, Damir

Izdavač
Sveučilište u Zadru ; Općina Vir

Grad
Zadar

Godina
2016

Raspon stranica
97-132

ISBN
978-953-331-107-4

Ključne riječi
flora, vegetacija, endemi, ugrožene svojte, otok Vir
(flora, vegetation, endemic taxa, threatened taxa, island of Vir)

Sažetak
Rezultati istraživanja pokazuju da otok Vir ima bogatu i raznovrsnu floru. Zabilježeno je ukupno 718 svojti papratnjača i sjemenjača od kojih 623 svojte dolaze samoniklo i subspontano, dok je 95 svojti pronađeno isključivo u uzgoju. Prethodno su zabilježene 132 svojte, dok su ostale prvi put zabilježene u ovom istraživanju. Prema primjercima s Vira je opisana nova vrsta za znanost – močvarni luk (Allium telmatum). Najzastupljenije porodice su Poaceae (12, 36%), Fabaceae (10, 27%) te Asteraceae (8, 51%) i Cichoriaceae (6, 23%). U spektru životnih oblika najveća je zastupljenost terofita (37, 24%) i hemikriptofita (33, 07%), a u spektru flornih elemenata mediteranske biljke (39, 81%) te južnoeuropske (17, 5%) i biljke široke rasprostranjenosti (17, 01%). Današnji sastav flore i stanje biljnog pokrova rezultat je fitogeografskog položaja te dugotrajnog utjecaja čovjeka. U pogledu bioraznolikosti, posebno bogatstvo otoka Vira jesu kamenjarski travnjaci, bušici te staništa uz more koja su izložena zaslanjivanju. Upravo je na tim staništima zabilježena većina svojti od posebnog značaja: 26 endema (4, 17% flore), 19 ugroženih svojti (3, 05%), 53 strogo zaštićene svojte (8, 51%) te 11 svojti orhideja. Za očuvanje sadašnje raznolikosti flore i staništa, posebno je važno očuvanje kamenjarskih pašnjaka poticanjem uzgoja stoke te zaštita obalnih staništa koja su ugrožena ubrzanim razvojem turizma. Kako je već sada u sjeverozapadnom dijelu otoka proces sukcesije uznapredovao, to je područje najpogodnije za obnavljanje autohtone vegetacije makije i šume crnike. Najveća opasnost za autohtonu vegetaciju travnjaka, bušika i makiju crnike predstavljaju sađene sastojine alepskog bora koji se brzo širi, naročito nakon požara.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Farmacija, Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA