Pregled bibliografske jedinice broj: 843907
Vuk-Pavlovićevi stavovi o Kantovu nauku
Vuk-Pavlovićevi stavovi o Kantovu nauku // Pavao Vuk-Pavlović: izložba i znanstveni skup povodom 40. godišnjice smrti
Koprivnica: Muzej grada Koprivnice, 2016. str. 20-21 (predavanje, domaća recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 843907 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Vuk-Pavlovićevi stavovi o Kantovu nauku
(Stellungnahmen von Vuk-Pavlović zu Kants Lehre)
Autori
Balić, Davor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Pavao Vuk-Pavlović: izložba i znanstveni skup povodom 40. godišnjice smrti
/ - Koprivnica : Muzej grada Koprivnice, 2016, 20-21
Skup
"Pavao Vuk-Pavlović: život i djelo", znanstveni skup povodom 40. godišnjice Vuk-Pavlovićeve smrti
Mjesto i datum
Koprivnica, Hrvatska, 10.11.2016
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Pavao Vuk-Pavlović; Immanuel Kant
Sažetak
Opus Pavla Vuk-Pavlovića (1894–1976) obilježavaju i studije posvećene prikazu i tumačenju misli pojedinih filozofa, primjerice Anselma Canterburyjskoga, Thomasa Hobbesa, Benedikta de Spinoze, Jean-Jacquesa Rousseaua i Đure Arnolda. Premda nije napisao tekst koji bi u cijelosti bio posvećen Immanuelu Kantu (1724–1804), u svojim djelima nerijetko se očitovao i o nauku tog njemačkog filozofa. Vuk-Pavlović se o Kantovu nauku očitovao u tri monografije (Spoznaja i spoznajna teorija, Ličnost i odgoj, Spinozina nauka) i pet članaka (»Spoznajna teorija i metafizika«, »Misaoni put J. J. Rousseaua«, »Bemerkung zum westlichen und östlichen Atheismus«, »Duševnost i umjetnost«, »Slikar u ontologičkome bogokazu Anselma Canterburyjskog«). Pritom je iskazao upućenost u sadržaj Kantove Kritike čistoga uma, Kritike praktičkog uma, Kritike rasudne snage, Prolegomene za svaku buduću metafiziku, Antropologije u pragmatičnom pogledu i napomenā uz djelo Razmatranja o osjećaju lijepog i uzvišenog. Najbrojnije prosudbe odnosile su se na Kantove stavove o spoznaji i spoznajnoj teoriji. Te stavove Vuk-Pavlović je nerijetko kritizirao. Smatrao je da je Kant u Kritici čistoga uma spoznaji i spoznajnoj teoriji namijenio neograničenu moć, da je spoznajnu teoriju zamijenio metafizikom, da je »Ding an sich« odredio kao jedino moguće određenje metafizičkog realiteta, te da je njegov »kopernikovski obrat« najbolje zvati »ptolemejevskim«, jer Kant njime »kosmocentričnu filosofiju hoće da zamijeni egocentričnom.« Međutim, Vuk-Pavlović nije uvijek kritizirao Kantove tvrdnje. Primjerice, izvijestio je da je u Kritici čistoga uma bio u pravu kada je tvrdio da su prostor i vrijeme oblici zora koji ne iskazuju »ništa o ‘stvari o sebi’«, a da je u Kritici praktičkog uma postojanje Boga ispravno odredio kao postulat čistog praktičkog uma. Dakle, Vuk-Pavlović je u svojem opusu ponudio i prosudbe, tumačenja te prikaze Kantovih stavova, pa čak i citirao nekoliko njegovih rečenica. Zbog toga se može zaključiti da je bio itekako dobro upućen u sadržaj Kantovih djela i da je njegove zapise čitao vrlo pozorno.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
Napomena
Opus von Pavao Vuk-Pavlović (1894–1976) ist durch Studien gekennzeichnet, die der Darstellung und Erläuterung von einigen Philosophen, zum Beispiel Anselmo von Canterbury, Thomas Hobbes, Benedikt de Spinoza, Jean-Jacques Rousseau und Đuro Arnold gewidmet sind. Obwohl er keinen Text schrieb, der im Ganzen nur an Immanuel Kant (1724–1804) gewidmet wurde, äußerte sich Vuk-Pavlović in seinen Werken ziemlich oft über Lehre von diesem deutschen Philosophen. Vuk-Pavlović äußerte sich über die Lehre von Kant in drei Monographien (Erkenntnis und Erkenntnistheorie, Persönlichkeit und Erziehung, Lehre von Spinoza) und in fünf Aufsätzen („Erkenntnistheorie und Metaphysik“, „Der Gedankengang J. J. Rousseaus“, „Bemerkung zum westlichen und östlichen Atheismus“, „Innerlichkeit und Kunst“, „Das Malergleichnis im ontologischen Gottesbeweis Anselms von Canterbury“). Dabei erweist er seine Vertrautheit mit dem Inhalt der Kant’schen Kritik der reinen Vernunft, Kritik der praktischen Vernunft, Kritik der Urteilskraft, Prolegomena zu einer jeden künftigen Metaphysik, Anthropologie in pragmatischer Hinsicht und Bemerkungen zur Schrift Beobachtungen über das Gefühl des Schönen und Erhabenen. Die zahlreichen Äußerungen beziehen sich auf Kants Ansichten über die Erkenntnis und Erkenntnistheorie. Diese Ansichten kritisierte Vuk-Pavlović oft und ziemlich scharf. Er hielt nämlich, dass Kant in seiner Kritik der reinen Vernunft eine unbegrenzte Macht für die Erkenntnis und die Erkenntnistheorie bestimmte. Seiner Meinung nach verwechselte er die Erkenntnistheorie mit der Metaphysik. Er dachte, dass Kant das „Ding an sich“ als einzige mögliche Bestimmung der metaphysischen Wirklichkeit erklärte. Die „kopernikanische Wende“ wäre besser die „ptolemäische“ zu bezeichnen, meinte er, weil Kant mit dieser „kosmozentrischen Philosophie die egozentrische verwechseln wollte.“ Vuk-Pavlović kritisierte indessen nich immer die Aussagen von Kant. Er berichtete beispielsweise, dass Kant in der Kritik der reinen Vernunft Recht hatte, wenn er behauptete, dass Raum und Zeit die grundlegenden Anschauungsformen seinen, die über das „Ding an sich“ gar nichts aussagen. Seine feste Überzeugung war ebenfalls, dass in der Kritik der praktischen Vernunft Kant das Dasein Gottes als Postulat der reinen praktischen Vernuft richtig erklärt habe. So hat Pavao Vuk-Pavlović in seinem Opus die Beurteilungen, Deutungen und Darstellungen der Kant’schen Gesichtspunkte angeboten. Er zitierte sogar mehrere Aussagen von ihm. Deswegen kann man feststellen, dass er mit dem Inhalt der Werke von Kant gut vertraut war und seine Äußerungen sehr aufmerksam gelesen hatte.