Naslov
Provjera psihosocialnog modela osnaživanja u kliničkom radu s bolesnicima tipa 2 šećerne bolesti
(Evaluating the empowerment model in clinical work with Type 2 diabetic patients)

Autori
Pibernik-Okanović, Mirjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.07

Godina
2002

Stranica
115

Mentor
Prof. dr. Mirjana Krizmanić

Ključne riječi
Šećerna bolest; edukacija bolesnika; pristup osnaživanja; individualne razlike; sociokulturološki čimbenici
(Diabetes mellitus; patient education; empowerment approach; individual differences; social and cultural factors)

Sažetak
Razložnost i ciljevi ispitivanja: Teorijski model osnaživanja bolesnika, koji se u liječenju šećerne bolesti sve više preporučuje, popraćen je s oskudnim kliničkim provjerama. Ovo je istraživanje imalo za cilj utvrditi učinke psihosocijalne osnažujuće intervencije na kvalitetu života i metaboličku kontrolu bolesnika, uspoređene s istim pokazateljima u bolesnika u standardnoj medicinskoj skrbi. Postupak: Bolesnici tipa 2 šećerne bolesti, regrutirani konzekutivnim odabirom među bolesnicima predbilježenima za redovitu liječničku kontrolu, individualno su informirani o načelima osnaživanja, te pozvani na sudjelovanje u osnažujućoj psihosocijalnoj edukaciji. Odaziv je bio 35%, dajući ukupni broj od 73 bolesnika koji su bili tretirani u 8 skupina. Bolesnici su bili u dobi od 53.3 (5.1) godine, imali su 10.4 (3.0) godina obrazovanja, bolovali su od šećerne bolesti 8.0 (5.6) godina, liječili se s oralnim hipoglikemizantnim lijekovima u 80% slučajeva, imali početnu vrijednost glikoziliranog hemoglobina od 9.65 % (1.43%), razvijene komplikacije šećerne bolesti u 50% slučajeva, te pridružene bolesti u 73%. Zdravstvena vjerovanja i osobni model šećerne bolesti bili su mjereni na početku, a kvaliteta života na početku i poslije tečaja. Glikemijska kontrola je bila mjerena prije tečaja, po njegovu završetku, te nakon razdoblja praćenja od 3 i 6 mjeseci. Pokazatelji glikemijske kontrole i kvalitete života bili su uspoređeni s istim pokazateljima u bolesnika koji su ostali u standardnoj medicinskoj skrbi (N=35). Demografska obilježja i obilježja bolesti, te zdravstvena vjerovanja, osobni model šećerne bolesti i početna kvaliteta života, nisu se razlikovali u bolesnika iz intervencijske i kontrolne skupine. Program je bio strukturiran prema C. Feste i obuhvaćao 6 tjednih sastanaka koji su se odnosili na postavljanje osobnih ciljeva, rješavanje problema, suočavanje sa šećernom bolešću, suočavanje sa stresom i održavanje motivacije za zdravstveno samozbrinjavanje. Rezultati: Bolesnici u intervencijskoj skupini iskazivali su svoju kvalitetu života poboljšanom u psihološkom i socijalnom području. Njihova se glikemijska kontrola također poboljšala, te ostala na toj razini tijekom šest mjeseci. U bolesnika iz kontrolne skupine u razdobljima praćenja nisu nađene promjene u kvaliteti života i glikemijskoj kontroli. Regresijskom je analizom utvrđeno da se glikemijska kontrola u razdobljima praćenja može predviđati na osnovi razine obrazovanosti bolesnika, vjerovanja o internalnoj kontroli zdravlja i vjerovanja o efikasnosti postupaka liječenja. Zaključak: Psihosocijalna osnažujuća intervencija u bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti ima pozitivne učinke na kvalitetu njihova života, te povoljne, ali ograničene učinke na glikemijsku kontrolu. Obrazovaniji bolesnici koji podržavaju vjerovanja o internalnoj kontroli zdravlja i efikasnosti postupaka liječenja, ostvaruju najveće osobne dobiti. Potrebna su daljnja istraživanja koja će pojasniti individualne preferencije bolesnika za različite edukacijske pristupe, te sociokulturološke čimbenike koji na njih utječu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita

POVEZANOST RADA