Naslov
Etiologija infekcija mokraćnog sustava kod hospitaliziranih bolesnika
(The etiology of urinary tract infections in hospitalized patients)

Autori
Vavidec, Danica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Medicinski fakultet Osijek, Studij medicinsko laboratorijske dijagnostike

Mjesto
Osijek

Datum
18.07

Godina
2014

Stranica
37

Mentor
Drenjančević, Domagoj

Ključne riječi
infekcije mokraćnog sustava ; dijagnostika ; etiologija ; bolničke infekcije
(urinary tract infections ; diagnosis ; etiology ; hospital infections)

Sažetak
Infekcije mokraćnog sustava (IMS) najčešće su bolničke infekcije i na njih otpada oko 40 % ukupnog broja svih bolničkih infekcija. Najveći broj infekcija mokraćnog sustava nastaje kao posljedica invazivnih dijagnostičkih, terapijskih i suportivnih zahvata, a najčešći razlog je kateterizacija mokraćnog mjehura (kratkotrajna 1 - 7 dana ili srednje duga 7 - 28 dana), a najčešće su ishodište gram - negativnih bakterija u hospitaliziranih bolesnika. Najveći dio ovih infekcija uzrokovan je gram negativnom bakterijom E. coli (oko 85 %). U promatranom periodu od 01.01.2009. do 31.12.2013. godine u laboratoriju Službe za mikrobiologiju Zavoda za javno zdravstvo Osječko – baranjske županije (dislociranom u prostoru KBC-a Osijek ) ukupno je obrađeno 55 152 uzoraka urina, od čega je pozitivnih uzoraka urina 11 004. Najčešći uzročnici IMS-a su Escherichia coli (43 % ), Klebsiella pneumoniae ESBL soj (10, 16 %), Enterococcus faecalis (12, 50 %), Pseudomonas aeruginosa (5, 95 %), Candida albicans (5, 40 %), Klebsiella pneumoniae (5, 22 %), K.pneumoniae - ESBL soj (10, 16 %), E. coli ESBL – soj (3, 14 %), Acinetobacter baumannii (1, 87 %). Svi ovi izolirani uzročnici infekcija mokraćnog sustava testirani su na antibiotike i utvrđena im je osjetljivost ili rezistencija na određene antibiotike. Escherichia coli pokazuje najveću rezistenciju prema ampicilinu, a najmanju, odnosno nije uopće pokazala otpornost prema karbapenemima (imipenem, meropenem i ertapenem) Klebsiella pneumoniae pokazuje najveću rezistenciju prema ampicilinu (100 %), a gotovo zanemarivo malu rezistenciju pokazuje prema karbapenemima. Za razliku od E. coli, Klebsiella pokazuje i rezistenciju na cefalosporine I., II. i III. generacije. Pseudomonas aeruginosa pokazuje multirezistenciju, najveću rezistenciju pokazuje na aminoglikozide (najveću na gentamicin), zatim kinolone (ciprofloksacin i norfloksacin) te karbapeneme (meropenem i imipenem). Acinetobacter baumannii je također pokazao svoju multirezistenciju na gotovo sve testirane antibiotike, gdje je vidljiva rezistencija kod svakog antibiotika viša od 60 %, još je jedino dobro osjetljiv na dva antibiotika, a to su kolistin i tigeciklin. Enterococcus faecalis prirodno je otporan na klindamicin, a najveću rezistenciju pokazuje prema gentamicinu, dok je na druge testirane antibiotike dobro osjetljiv ili gotovo zanemarivo otporan. Premda je pojavnost rezistencija na antibiotike dosta velika, iz svih ovih vidljivih prikaza istraživanja u razdoblju od 2009. do 2013. godine, može se zaključiti da je u posljednje dvije godine broj uzoraka ipak u opadanju, kao što je i broj izolata, uzročnika infekcija također u malom padu, kako svih gram negativnih tako i gram pozitivnih. Posebnu pozornost skreće smanjenje broja K pneumonije ESBL – soj, dok je, na žalost, broj izoliranih E. coli ESBL - soj u porastu. Vjerojatno je smanjenje uzoraka i uzročnika IMS-a nastalo kao rezultat sve bolje suradnje između kliničara, sestara na odjelima i djelatnika u mikrobiološkom laboratoriju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA