Naslov
Filozofija u pjesništvu Pavla Vuk-Pavlovića
(Philosophy in Pavao Vuk-Pavlović's Poetry)

Autori
Metesi Deronjić, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Filozofija u književnosti / Papo, Demian - Osijek : Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2016, 53-54

ISBN
978-953-314-088-9

Skup
Filozofija u književnosti. 6. studentski filozofski simpozij Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Udruge studenata filozofije ''logOS'' i Hrvatskog filozofskog društva

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 05.05.2016. - 06.05.2016

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Pavao Vuk-Pavlović; filozofija; pjesništvo
(Pavao Vuk-Pavlović; Philosophy; Poetry)

Sažetak
Pavao Vuk-Pavlović (Koprivnica, 1894 – Zagreb, 1976), jedan je od zapaženijih domaćih mislilaca koji su svojim radom i djelom obilježili domaću filozofsku misao 20. stoljeća. Njegov filozofski doprinos izuzetno je snažno izražen u području spoznajne teorije, filozofije odgoja i estetike. Značajan segment njegovih promišljanja čine i osobita, po mnogima originalna, filozofija vrednota, zatim etika i religija, ali i pitanja koja se tiču politike, čovjeka, civilizacije, kulture i povijesti koja će naročito biti naglašena u njegovu literarnom radu. I dok su Vuk-Pavlovićeva teorijska djela predmetom ozbiljnih, ali nikako ne i dovršenih, znanstvenih istraživanja, njegovoj pjesničkoj misli tek predstoje podrobna estetička analiza i valorizacija. Godine 1964. Vuk-Pavlović u Skopju objavljuje dvije pjesničke zbirke (Zov i Razvaline), a 1976. u Zagrebu objelodanjuje zbirku od 555 aforizama u stihu naslovljenu Usplahireni stihovi. Zbirka Zov, posvećena sinu Stanimiru, sastavljena je od 111 pjesama, odnosno rijeka i podijeljena je na šest ciklusa: »Čedu« (1. – 2. rijek), »Vremenima« (3. – 6. rijek), »Čovjekolikome« (7. – 28. rijek), »Očovječenome« (29. – 54. rijek), »Čovječnome« (55. – 84. rijek) i »Čovjeku« (85. – 111./Posljednji rijek). Druga zbirka, Razvaline broji 33 soneta u se kojima pjesnik prisjeća događaja iz 1963. kada je Skopje zadesio veći potres. Vuk-Pavlovićevu djelatnost obilježava iskrena i duboka briga za čovjeka i društvo u cjelini. Ta istančana senzibilnost i preuzeta odgovornost za čovječanstvo odražava se i u njegovu pjesničkom opusu u kojem oštroumno analizira zbivanja i probleme svog doba. Upozoravajući na sve opasnosti koje donosi gubitak čovječnosti i temeljnih kršćanskih vrednota, Vuk-Pavlović svojom poetskom riječju uzdiže ljubav kao glavni smisao i putokaz ljudskog života. Upravo je ljubav, pojmljena kao snažna moć koja »upravlja duh za tišine«, temeljna poruka njegova pjesničkog umovanja. Za razliku od tmurnih tonova koji prevladavaju u zbirkama Zov i Razvaline, zbirka Usplahireni stihovi na duhovit i poučan način analizira čitav niz i danas aktualnih tema, kao što su, primjerice politika, mudrost, glupost, dobro, zlo, taština, ljubav, ljepota, zloba i mržnja. Osim literarne vrijednosti, Vuk-Pavlovićeve pjesničke zbirke imaju i filozofsko značenje, zbog čega ih treba čitati kao sastavni dio njegova filozofskog opusa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA