Naslov
Značaj inkretinskog sustava u patofiziologiji i liječenju šećerne bolesti
(The role of incretins in the pathophysiology and treatment of diabetes)

Autori
Lucia Španjol-Pandelo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
15.07

Godina
2015

Stranica
29

Mentor
Klobučar Majanović, Sanja

Ključne riječi
inkretini ; šećerna bolest tipa 2 ; dijabetes ; GLP-1 ; glukgonu sliĉan peptid ; GIP ; glukoza-ovisni inzulinotropni polipeptid ; DPP-IV ; agonisti GLP-1 receptora ; inhibitori DPP-IV
(Incretins ; Diabetes Mellitus Type 2 ; Gastric Inhibitory Polypeptide ; Glucagon-Like Peptide-1 ; DPP4 ; DPP4 inhibitors ; Glucagon-Like Peptide-1 Receptor agonist)

Sažetak
Inkretini su hormoni ĉiji se receptori nalaze po cijelom tijelu, a poseban interes plijeni njihov uĉinak na homeostazu glukoze i odrţavanje tjelesne teţine. GIP i GLP-1 pospješuju sintezu i luĉenje inzulina, smanjuju luĉenje glukagona, potiĉu proliferaciju β- stanica i pomaţu u mršavljenju. Ovi uĉinci inkretinskog sustava umanjeni su u šećernoj bolesti. Iako je dokazano da poremećeno djelovanje inkretina nije uzrok dijabetesa, već jedna od njegovih posljedica, njihov se uĉinak iskorištava u razvijanju najnovije terapije. Agonisti GLP-1 receptora i inhibitori DPP-IV lijekovi su koji dovode do jednakih uĉinaka u tijelu kao i nativni hormon, ali s duljim djelovanjem. U monoterapiji (koja nije odobrena u Hrvatskoj) agonisti GLP-1 receptora sniţavaju razinu HbA1c za 0.5-1.5%, a u kombinaciji s oralnim hipoglikemikom, HbA1c pada za 1.9%, pokazale su studije. Osim toga, agonisti GLP-1 receptora dovode do znaĉajnog gubitka tjelesne teţine. Inhibitori DPP-IV imaju sliĉan uĉinak te dovode do pada razine HbA1c za oko 1%, a u kombinaciji s oralnim hipoglikemikom za 2%. Ovi inkretinski lijekovi nemaju uĉinka na mršavljenje. Dodatna prednost terapije inkretinima pred dosadašnjom jest smanjen broj i intenzitet nuspojava. Tijekom kliniĉkih istraţivanja najĉešće prijavljivane bile su nuspojave GIT-a, ali bile su u pravilu prolazne, smirujući se s vremenom. Najviše zabrinjavajuća jest pojava akutnog pankreatitisa i razvoja karcinoma pankreasa koji su zabiljeţeni u nekoliko pacijenata koji su dobivali terapiju inkretinima. Naknadnim studijama nije utvrĊena povezanost pankreatitisa i karcinoma s inkretinskim lijekovima. Ipak, potrebna su daljnja istraţivanja, a i protok vremena, kako bismo postali svjesni svih njihovih pozitivnih i negativnih osobitosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA