ࡱ> [*bjbj6ΐΐ p4 NN4(88L$h'&&&&&&&$n(+6)&)&"'s$s$s$ &s$&s$s$s$pv[ "hs$%8'0h's$F,s$F,s$F,s$|s$)&)&s$h'F,N V:Jadran Kale, Muzej Grada `ibenika i Sveu iliate u Zadru: Betinski muzejski put u nematerijalnu kulturnu baatinu Sa~etak: Kolovoza 2015. godine Opina Tisno je otvorila Muzej betinske drvene brodogradnje i uposlila kustosicu-etnologinju, dovraavajui na taj na in inicijativu dugu gotovo pola stoljea. Premre~enost ovog kraja plovidbenim revivalima i ulan anost kuanstava same Betine u neki od vidova izgradnje i opremanja drvenih brodova dobar su uvod odvagivanju zna aja i koristi koncepta nematerijalne kulturne baatine u projektiranju etnografskog muzeja. Neke od pouka mogu biti primjenljive i u airem muzejskom radu. Otvaranje Muzeja betinske drvene brodogradnje nudi zoran povod muzealskom pretresanju pojma nematerijalne kulturne baatine, jer na in prijenosa znanja pu kog brodograditeljstva u najveoj mjeri odgovara predloaku prve zakonske regulacije nematerijalne kulturne baatine u Japanu odakle je preuzeta kao UNESCO-v standard. Stoga emo ovu priliku i uredni ki poziv iskoristiti ponajprije za ocrtavanje ove recentne baatinske kategorije i njenih muzejskih implikacija, te za prikaz odgovarajueg dijela betinskog projekta i ste ene muzejske pouke. Konvencija o o uvanju nematerijalne kulturne baatine ovje anstva plod je dvije duge stru ne rasprave. Ve je predavanje povijesnih spomenika proalosti za budue generacije "u punom bogatstvu njihove autenti nosti", kako piae u preambuli Mleta ke povelje kojom je 1968. godine za eta stru na praksa ICOMOS-a, ovaj pojam postavilo na najviau to ku kako provedbe tako i polemike konzervacije. Kad su se debatni pojmovi 1994. artikulirali Dokumentom iz Nare zapravo se otvorio put novoj globalno obvezujuoj konvenciji. Druga je rasprava takoer zapo ela 1960-tih godina disciplinarnim introspekcijama antropologa i etnologa. Ubrzo nakon prvih upisa antropolozi su zdvajali nad elitizmom "remek-djela" Popisa baatine ovje anstva, a s ve odmaklom raspravom "folklorizama" i novog utjecajnog pojma "izuma tradicija" priklju ili su im se i folkloristi. UNESCO je 1989. godine usvojio neobvezne "Preporuke za o uvanje tradicijske kulture i folklora" nakon ije se simpozijske reevaluacije deset godina kasnije koriatenje ovih termina u obvezujuim dokumentima napustilo u korist "nematerijalne kulturne baatine". "Narodni obi aji" su u novoj stru noj terminologiji naj eae prepoznatljivi kao izri aji kulture, a njihovi prijaanji "nositelji" koji su ih "izvodili" sad su terminoloaki respektirani kao stvaratelji. Lako je razabrati kako terminoloako-kategorijalni pomak nije relevantan samo u podru ju narodne ili pu ke kulture, ve poimanja kulture uope. Nova je konzervatorska kategorija analizirana i u opoj domeni baatine a ne same kulturne baatine. Zamjena referentnog relacijskim odnosom spram baatine i stvaranja njenih zna enja na taj je na in u ambijentima prirodne baatine podstaklo pojmove poput "soundscapes". Ipak, druatveno je najopipljivije komodifikacijsko preklapanje s pravno utvrenim pojmom kolektivnog intelektualnog vlasniatva. Lokalna zajednica kao kolektivni stvaratelj od svoje kulture ima koristi na na ine kakvi su se s esencijaliziranim folklorom zbivali od samog njegovog utvrivanja pri po etku industrijskog doba. Ne radi se, dakle, o novijim komodifikacijskim kontaminiranjima zamialjeno izvornih tradicija ve o terminoloakom novitetu kakav je u svoje vrijeme bio i sam "folklor", no, ovoga puta, s veom kontrolom od onih kojih se najneposrednije ti e. Egzoti na inkubacija jednog europskog baatinskog pojma Nematerijalna kulturna baatina se prvi put propisala 1950. godine u japanskom objedinjavanju ranijih carevinskih zakona o zaatiti baatine. Japansko shvaanje baatine dio je modernizacijskih promjena koje su tu zemlju prometnule u jedinu industrijaliziranu dr~avu othrvanu zapadnja kog zaposjedanja ili kolonijalizacije, ato je uspjelo tek po cijeni vlastitog pozapadnjenja. Nove kategorije baatine viae nisu imale veze sa starijim evidencijama hramova i svetiata zbog politi ke kontrole redovnika iz razdoblja aogunata. Takoer, praksa pohranjivanja vrijednih predmeta u povijesnoj hramskoj ~itnici ShMsM-in, nominalno najstarijeg muzeja na svijetu, bila je vezana za carski protokol i nije predstavljala akvizitiranu zbirku. Prva nacionalna selekcija umjetnina 1862. godine za predstavljanje Japana na Svjetskoj izlo~bi u Be u svojom se antikvarnom taksonomijom predmeta ravnala japanskim zbirkama prikupljanima od europskih kolekcionara. Najva~nija meu njima je bio Museum Japonicum njema kog lije nika Philippa von Siebolda (1796-1866.), slu~benika ekskluzivne zapadne Nizozemske isto noindijske kompanije kojem je u Japanu bilo dozvoljeno predavati medicinu i prirodoslovlje a zauzvrat je bio plaen i vrijednim predmetima. `kola je bila raspuatena nakon sastavljanja zemljovida sjevernog Japana zbog ruske opasnosti, dio studenata zatvoren a sam von Siebold protjeran da bi 1831. godine u Nizozemskoj otvorio spomenuti muzej (kasnije uklju en u leidenski Rijksmuseum voor Volkenkunde). Prva "Naredba o zaatiti starina" iz 1871. godine sadr~avala je popis 31 predmeta koji je od 1873. voen i upotpunjavan u Ministarstvu policije. Nakon inicijative 1871. godine od Machide Hisanarija (1838-1897.), engleskog studenta koji je 1867. godine radio na japanskom predstavljanju na pariakoj Svjetskoj izlo~bi i 1882. postao prvim ravnateljem Carskog (kasnije Nacionalnog) muzeja u Tokiju, 1872. godine su po prvi put diljem zemlje popisivane riznice hramova i svetiata, a profesor filozofije tokijskog Sveu iliata Ernest Fenellosa (1853-1908.) je od Ministarstva prosvjete uposlen 1882-1886. na popisivanju onoga ato je sam nazvao "nacionalnim riznicama" (bijutsu mohan). Fenellosa je u Tokiju otvorio `kolu lijepih umjetnosti, a u SAD muzejske zbirke i studije posveene umjetnosti Dalekog istoka. Vjerske riznice kao zbirke povijesnih votiva poslu~ile su kao terminoloaki oslonac da se 1897. godine u Zakonu o zaatiti svetiata i hramova za pokretna kulturna dobra ustali pojam "nacionalnih riznica", kakve su promjenom zakona 1929. godine definirane kao pokretne i nepokretne. Istovremeno je od 1880. godine zakonski omogueno tra~iti novac za popravak vjerskih graevina ne po njihovoj veli ini ili stilu ve po kriteriju koriatenja duljem od etiri stoljea, i to za "izravno" (tj. graevinsko) ili "neizravno odr~avanje" (tj. pomaganje odvijanja sve anosti). Novi je re~im favorizirao aintoisti ka svetiata spram budisti kih hramova kakvi su prosperirali za aogunata, a skromna zdanja potrebna za aintoisti ku aamansku seansu nisu ni mogla biti istaknuta veli ajnom arhitekturom ve funkcionalnim kontinuitetom poput kulta neprekinute carske loze, o itog kontrasta u odnosu na kinesku tradiciju pred kojom se ve nativisti kim studijama s konca XVIII. st. i po etka XIX. st. ~eljelo ustanoviti zaseban i istaknut nacionalni identitet. Na ovaj je na in u Japanu zbog potrebe nacionalnog predstavljanja na Svjetskim izlo~bama nastao neologizam za "umjetnost", u pripremama ovih nastupa po europskom antikvarnom mjerilu utvrujui i izraz "riznica", i to u posebnim politi kim okolnostima modernizacijskog projekta koje su isticale kultnu funkcionalnost a ne arhitektonsku grandioznost. U tako postavljeno poimanje baatine meu zapadnim je utjecajima u drugoj polovici XIX. st. va~an bio i japanski odraz britanskog Pokreta za umjetnost i obrt. Za ovaj je vid baatine skovan izraz bijutsu kMgei, a majstorima su od 1890. godine dodjeljivane titule "Umjetnika Carskog dvora" (od 1919. g. su prevedeni u lanove "Carske akademije umjetnosti"). Kategorijalni zaplet kakav je polu io nastanak novog globalnog konzervacijskog pojma nastao je primjenom moderne domene "umjetnosti i obrta" (odnosno tzv. primijenjene umjetnosti) u zemlji za koju je isti zapadni modernitet odricao kategoriju umjetnosti uope, pridr~avajui je isklju ivo za sebe. Europski su kolekcionari, poput antikvara ili misionara, u svojim zemljama stvarali zbirke s uroeni kim maskama, atitovima i kopljima pored religiozne kaligrafije ili kineskog dvorskog slikarstva na svili. U samoj je Europi kategorijalna pomutnja i danas vidljiva u lepezi naziva etnografskih muzeja kakve se zapravo i ne dr~i repozitorijima prakticiranja etnografske metodologije istra~ivanja kulture ve kao esencijalizirani niskokulturni memento tim zanimljiviji ato je egzoti niji. Lom japanskog re~ima s programom demokratizacije druatva pod okupacijskom upravom prijaanje je najbolje majstore svojih zanata 1946. godine prometnuo u status lanova Japanske akademije umjetnosti, da bi ih novi konzervacijski zakon 1950. godine u dopunama iz 1954. i 1955. godine redefinirao tragom prijaanjih nazora o zanatima primijenjene umjetnosti ("umjetni kih" i "narodnih") i teoretiziranja pokreta Mingei (neologizam za "Narodnu umjetnost") o kategorijama zaatite zanata, obi aja i pu ke umjetnosti u "organizacijske nositelje va~nih nematerijalnih kulturnih dobara", s prilagoenim za~ivjelim izrazom "~ivua nacionalna riznica". Prvi upisani majstori bili su zanatlije iz pokreta Mingei koji su po zasadima Pokreta za umjetnost i obrt stvaralaatvo prilagodili industrijskom dobu, veim se dijelom preklapajui i s ratnim popisom Ministarstva trgovine i industrije zahvaljujui kojem su majstori imali pristup racionaliziranoj opskrbi i tr~iatu (poput posuda za vojsku izraivanih od domaih materijala). Na taj se na in okupacijski program degentrificirane baatine razdru~ivane od carskog kulta pomogao provedbom odluka Odsjeka za kulturu Udruge za potporu carskoj vlasti, jedine dozvoljene graanske udruge nakon raspuatanja politi kih stranaka 1938. godine. Koloplet modernizacijskih provedbi usporedno s njihovim refleksijama i reakcijama u jedinom nacionalnom ambijentu koji je izbjegao izravno pot injavanje Zapadu uspjeano se pozicionirajui kao zasebna globalna sila je meu mnogim modernizacijskim rezultatima polu io i ovakav konzervacijski novitet. Japanska je kolonizacija administrativno kondicionirala i njegovu provedbu u Koreji, gdje je do 2. sv. rata popisano viae stotina umjetni kih i pu kih "riznica" a novi zakon po japanskom uzoru je uveden 1961. godine. Ju~nokorejska inicijativa 1993. godine je inicirala UNESCO-v poziv zemljama- lanicama za uspostavljanje nacionalnih popisa "~ivuih kulturnih dobara" kao polaziatu za takvu svjetsku listu, ato je predstavljalo prvi poticaj nacionalnim zakonodavstvima poput hrvatskog uvoenja "nematerijalnih kulturnih dobara" 1999. godine. Nematerijalna kulturna baatina u muzejima Da nova konzervacijska kategorija sti~e iz europske povijesne putanje definiranja baatine mo~e se razabrati i po tomu ato bi se istovrsni u inci u muzejskoj praksi pojavili ak i bez nje same. Dugotrajni slu ajevi i afere repatrijacije otetih i delikatnih kulturnih dobara nadovezali su se na rasprave su-upravljanja muzejskim fundusima i muzejske participacije. Upravo kao ato su u humanisti koj terminologiji "nositelje" i "izvoa e" zamijenili stvaratelji kulture, metodoloake su "kaziva e" jedinog etnografskog prezenta istisnuli partneri u stvaranju viaeslojnog i multilokalnog etnografskog dokumenta, tako su i u muzejima na mjestu prijaanjih "posjetitelja" danaanji korisnici na kakvima ustrajavaju ne samo a~urirani akademski maniri ve i bud~etski diktati muzejskih osniva a. Jesu li predmeti kojima se dogodilo da postanu muzejskim akvizicijama tek puki inventarni objekti ili ne, tema je o kojoj se raspravlja ili makar premialja ve od ljudskih ostataka deponiranih nakon arheoloakih kampanja. Vremenom su sli nu debatnu sudbinu stekle i druge vrste muzejskih predmeta, i to ne samo u muzejima nekadaanjih kolonijalnih prijestolnica. Primjerice, hrvatska muzejska etnografska egzotika vezana je za rad brae Seljan i Dragutina Lermana kao kolonijalnih upravitelja, potonjega ak za Kongo u vrijeme kad je zemlja bila nemilosrdno upravljana kao privatna imovina belgijskog kralja iza kojeg je ostao genocid neshvatljivih razmjera. ega to no mogu biti kulturne uspomene ovakvi muzejski predmeti, ovisi o imaginaciji opa~a a njihovih muzejskih izlaganja. Raspirivanje posjetiteljske percepcije u razmjerima mikro-repatrijacije i relokacije u mnogim se slu ajevima muzejske prakse ~eli postii povratkom muzejskih predmeta na izlaganje u sredinama odakle potje u, bilo ustanovljavanjem lokalnih odjela, dugotrajnom posudbom ili deakcesijom za posve nove muzejske ustanove. James Clifford je terminologiju kolonijalisti ke povijesti izvrnuo u "kontaktne zone" kakvima su muzeji danas pozvani biti, i to ne kao ambijenti rekontekstualizacija muzejskih predmeta ve njihovih aktualizacija. Na tim razmeima kustos viae ne nami e stru ni autoritet oponaaanjem profesorskog diktata, grubo iskazivanog prenoaenjem kataloake analize na izlo~bene legende bez likovnog olakaavanja njihovog itanja. ak i iz perspektive prirodoslovca uatedu novca i napora mo~e predstavljati petroloako ili herpetoloako izlaganje kakvim se lokalne zajednice iz podru ja istra~ivanih pojava povezuju s takvim svojim ambijentalnim nasljeem i postaju kustosima fenomena na otvorenom. Paternalisti ki diskurs pokrivenosti izlo~benog prostora vitrinama od prvog do zadnjeg etvornog metra u hipu mo~e uspostaviti kompetentnu reputaciju autora tek u nezahtjevnijim sredinama, zapravo bivajui atavizmom iz vremena kad je u kabinetima kurioziteta postojao samo jedan na in posjetiteljske recepcije i refleksije. Kako bi izlaganje nematerijalne kulturne baatine u muzejima moglo izgledati ovisi o konceptu i konzervacijskoj provedbi te kategorije. U vrijeme utana avanja teksta UNESCO-ve konvencije prevladano je shvaanje globalnog popisa nematerijalnih kulturnih dobara kao svojevrsnog telefonskog imenika svjetskih tradicija. Nematerijalna kulturna dobra nisu sve tradicije ili kulturne prakse, ve one meu njima koje stvarala ku zajednicu u toj svojoj sposobnosti bitno osna~uju. U takvom je performativnom procesu kustos kompetentni institucionalni moderator kojem najva~niji zadatak nije tek uvati i obogaivati zbirku za koju je zadu~en, ve uope pothranjivati sposobnosti zajednice za perspektivnu budunost muzejskog fundusa  kako putem upotpunjavanja i odr~avanja muzejskih predmeta, tako i koriatenjem njihovih raznovrsnih komunikativnih mogunosti. Zato je istra~iva u zadatak odvagnuti koje su kulturne prakse perspektivnije kao nematerijalna kulturna dobra navedena u propisanim listama, i uprijeti im osigurati institucionalnog prostora. Sm kustos-znanstvenik je za takvo poslanje zastario, jer je za takav posao potrebnpr d $&("8R\|x4NT`bP\2p Jho:hh6hohhfh h`h~hRhhUhR h'*hs.h}SIr &(###t#v#F@H@YYYZ Zpp468dgds.dgd7JX`bZH ^nN ` !!!###v#d$$$%%&& &,&.&.'p''8(L(( )T*V*+(+|++ ,2,D,"-,----0....ǿÿûǻۯۯh\7hh vhh=66h=6h_4xh2hgh hhV3$hR h,hhRhfho:hohh6hho:6?./~/<0`000333333 4J4d4f4607L7h7889::<<=B@D@H@h@AAARBBBBFnFzFFFFRGbGGGGGGIK&L^LjLnLLLLǽDZ˭ǭӭӥhddhddh086h08hv$hxhh6hojh0JUhh .hRh\7h*hh6hhr_!h2h_4xh vhh v6[B[N[P[R[d[\\]]]]]]]]]8^H^b^^N_`_`aa(avxLN<>@VX"$ "dgd7Ȧʦ&(FP֯دJ8:<Ҹ 4NTVf4j~ft4LNtv"Xfhxz¾¾¾hE~nh4&'hlZhxh\h%Djh&0JUh"h/h&h6h9-hmhihNR/Kdxbrt ~6Tr*JLn( 8:<V"  ,0NZ\xz ><@8ƾhj+hn6hnh1+ h h h hU}h3hGh  hamhamhE~nhimJh4&'hamI"\^`bxz>@r 7$8$H$gdnd&d P gd7dgd7 prt"$&(<>HJ  "(*ͼ沮ͼ椠揋hnjhGUh&jh&0JU hh< hh< hh< jhh< 0JUhl.jhl.0JU hxhxjhx0JUhx hddhddhddjhdd0JUhG hhhjh0JU.&  $&(* 7$8$H$gdngd4         ...)()()()()()P1h. A!"#$% 8$Dp^ 666666666vvvvvvvvv666666>66666666666666666666666666666266666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A`> 0Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa >@> 0 Tekst fusnoteCJaJH/H 0Tekst fusnote Char CJ^JaJB&@B 0Referenca fusnoteH*^JPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] !(o*51M:h;IAQLq$fu#36Lq J.LTd2Ȧ*=?@AB|~8"*>}8@0(  B S  ?S]{ko % . > I n ~ - > "/|fop{|AHIS%,-25>DJLTsKX \fL \ ] j k r l!z!/"5"""K#Q#]#e#$$&'&&&&& ))?+L+0/>/m/w/30>0f0n001]2i233)474444456C6e8h88899 ::::3:B:::; ; ;;;;j;q;;;;;e=n=z==r>> AAKAWACCCCCCF F FFQFZF}FFGGGGTH_HIIJJK KlKwKKKKKLLQQ6Q=QQQ(R2RSS/T9TTTkAkBkMkOkQkRk\k^kckkkkkkkkllllllll$l&l.l/l:l;l>l?lGlHlSlUl^ltl}lmm-m5mAmCmJmMmUmXmYmambmdmemnmomrmsm{m}mmmmmmmmmmmmmm*n0n=nDnEnLnMnQnRnUnVncndnknlnnnonzn{nnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnoo ooo!o(o8oAoiolomozo{oooooooooo p pp#p&p0p6p7pq>q@q@qAqAqCqDqFqGqIqJqMq89oqyz2qt "$(())O4Q49999nEpEIIIIQQ/Y1Y\\bb\e^ehhhhiiFjHjjjkkdkfkkkrltlmmmm(n*nUoWooo p p p-p0poprp~pppppppp,q/qq>q@q@qAqAqCqDqFqGqIqJqMqY1WB h< '*R r_!V3$v$&4&' o'- .(.s./NR/2li508o:GimJPlZ!\ddXxdamE~nkoHs(sx_4x;~=6^xN\iym\7` 1UnCWU}o,l.xT'6* v"_ 7q! h}S9- e~fg[7R%DRGV3O1+ p p@pp]pp')+01388Lq $&.4@BVZ^hjnxUnknownU* Times New Roman Times5Symbol3. * ArialA$BCambria Math":Lg;LgR_9R_90oo2 $PCW2!xx~Otvaranje Muzeja betinske drvene brodogradnje nudi zoran povod muzealskom pretresanju pojma nematerijalne kulturne baatine, jeJADRANnaOh+'0 ,<HTh t   Otvaranje Muzeja betinske drvene brodogradnje nudi zoran povod muzealskom pretresanju pojma nematerijalne kulturne batine, jeJADRAN Normal.dotmna4Microsoft Office Word@G@y[@[R_՜.+,0h hp|  G 9o Otvaranje Muzeja betinske drvene brodogradnje nudi zoran povod muzealskom pretresanju pojma nematerijalne kulturne batine, je Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP쨹[@1TableF,WordDocument 6SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore򉹁[pv[XTFCIDNUH==2򉹁[pv[Item PropertiesUCompObj    F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q