Naslov
Suodnos religije-psihopatologije i duševnog zdravlja
(The relationship between the religion- psychopathology and mental health)

Autori
Vidaković, Marina (rođ. Pongrac)

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, postdiplomski specijalisticki

Fakultet
Katolički bogoslovni fakultet, Sveučilišni poslijediplomski studij pastoralne teologije

Mjesto
Đakovo

Datum
26.10

Godina
2015

Stranica
104

Mentor
Vuletić, Suzana

Ključne riječi
religiozni doživljaj; psihopatologija; krizne situacije; duševno zdravlje; pastoral Crkve; interdisciplinarnost.
(religious experience; psychopathology; crisis; mental health; pastoral care of the Church; an interdisciplinary approach.)

Sažetak
Vjera kao manifestacija religioznog doživljaja treba voditi ka pozitivnim, no nažalost, ponekad se manifestira i negativnim iskustvima u vidu nezdrave (psihopatološke) religioznosti. Ovaj rad pokušava prikazati suodnos religije, psihopatologije i duševnog zdravlja polazeći od svakodnevnih životnih situacija, koje su često krizne za suvremenog čovjeka, koji se gubi u moru materijalnih ponuda, ideologija i vjerovanja, a istodobno pokušava udovoljiti nerealnim zahtjevima okoline ili onoga što si postavi za cilj. Ako ne uspije u ostvarivanju ciljeva i zahtjeva često zapada u samodestruktivna ponašanja i/li razvija tendenciju prema nekim oblicima psihopatološkog stanja. Suvremeni čovjek, dezorijentiran i pritisnut brojnim negativnim čimbenicima iz svoje okoline, vremenom u sebi nakuplja negativne osjećaje koji se odražavaju i na njegovu duhovnu sferu. Sve ga to dovodi do nemira, patnje, straha, frustracija, neuroza, krivnje i neizdrživih pritisaka. Takve stresne i/li krizne egzistencijalne situacije čine čovjeka duhovno i tjelesno bolesnim. Religijska psihopatologija proučava i liječi različite duševne devijacije u religioznom iskustvu. Ta negativna iskustva su: vjerski fanatizam, opsesijska skrupuloznost, infantilnost, krive koncepcije Boga i svetaca, nerealna molitvena očekivanja, neurotični i duševni poremećaji, ekleziogene neuroze i dr. Nasuprot negativnim iskustvima (nezdravoj religioznosti), pozitivna religijska iskustva čovjeku pružaju smisao, nadu, utjehu, mir i stabilnost u svim životnim situacijama. Ovim radom želimo istaknuti da je cilj ispravno postavljene religije postići duševno spasenje pojedinca, nutarnji mir, duhovnu radost...a to podrazumijeva izmirenje sa Bogom, ljudima i samim sobom te sudjelovanje u božanskom životu i produbljivanju vjere u vječno. Svojom brigom i pastoralnim radom za duševno zdravlje čovjeka, Crkva ispunjava svoje poslanje. To postiže temeljnim pastoralnim smjernicama pozitivnih utjecaja nekih vjerskih praksi kao što su euharistija, sakramenti, molitva, ispovijed, meditacija i duhovna obnova, ističući pri tome odlike zdravog duhovnog života. Te odlike imaju snagu liječiti čovjeka i pomagati mu u sprječavanju razvoja duševnih bolesti ili pružiti snagu da se odupre postojećima. Pri tome ne treba zanemariti interdisciplinarnost i međusobno obogaćivanje psihološkog i duhovnog.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Psihologija, Teologija

POVEZANOST RADA