Naslov
Interspecijske asocijacije gljiva
(Fungal inter-species associations)

Autori
Ježić, Marin

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
5. hrvatski botanički kongres, Knjiga sažetaka / Rešetnik, I ; Ljubešić, Z. - Zagreb : Hrvatsko Botaničko Društvo, 2016, 222-222

ISBN
978-953-8097-00-3

Skup
5. Hrvatski botanički simpozij

Mjesto i datum
Primošten, Hrvatska, 22.09.2016. - 25.09.2016

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
ekologija; gljive; simbioza
(ecology; fungi; symbiosis)

Sažetak
Gljive ulaze u čitav spektar međuodnosa s mnogim drugim živim organizmima ; raznolikost simbiotskih odnosa u koje ulaze posljedica su izuzetno dugotrajne koevolucije glavnih evolucijskih linija gljiva s algama, biljkama i životinjama. Unatoč tome, ove simbioze su vrlo često marginalizirane. Lišajevi su najčešći i najvidljiviji primjer simbiotskog odnosa gljiva i drugih organizama. Ovaj tradicionalni primjer mutualizma u kojemu oba partnera, i gljiva i alga, imaju korist ipak nije tako jednostavan kako se na prvi pogled čini. Novije spoznaje dovode u pitanje koliko je značajan doprinos gljive zajednici i njezin odnos prema fikobiontu, ponajviše zato jer je alga u potpunosti sposobna za samostalan život, dok mikobiont nije. Drugi česti primjer simbiotskog odnosa u koje ulaze gljive su mikorize – asocijacija hifa gljiva i korijenja biljaka. Ovaj tip partnerskog odnosa gljiva i biljaka može pokrivati čitav spektar simbioza – od potpuno mutualističkog gdje i biljka i gljiva imaju koristi od asocijacije, preko djelomično parazitskog u kojem prehrana biljke u određenom periodu života u potpunosti ovisi o gljivi, do potpuno parazitskog odnosa, u kojem biljke svoje nutritivne zahtjeve u potpunosti pokrivaju parazitiranjem na gljivi. Jedan od najvažnijih primjera simbiotskog odnosa biljaka i gljiva je ipak pravi parazitiam, u kojem gljiva svoje nutritivne zahtjeve pokriva na štetu biljke domaćina. Posljedice parazitiranja gljiva na biljkama često su vrlo jasno vidljive s obzirom da mogu uzrokovati drastično uništenje tkiva domaćina, odnosno, smanjenje prinosa agronomski značajnih biljaka. Naravno, među fitoparazitskim gljivama također imamo čitav niz prijelaza, od saprotrofnih koje mogu biti fakultativno nekrotrofne do pravih biotrofnih parazita. Osim fitoparazitskih gljiva, važno mjesto u ekosustavima zauzimaju i zoopatogene, mikopatogene i fikopatogene gljive. I dok one u prirodi zauzimaju specifične niše, njihova upotreba u biološkoj kontroli određenih štetnih vrsta je od posebnog interesa za čovjeka. Tako se određene mikoparazitske gljive mnogu koristiti sa sprečavanje razvoja drugih bolesti uzrokovanih gljivama na poljoprivredno važnim kulturama, dok se zooparazitske gljive mogu upotrebljavati za kontrolu poljoprivrednih štetnika (kukaca i oblića). Simbiotski odnosi gljiva i životinja također su vrlo zanimljivi, no često zanemareni i previđeni. Jedan od najpoznatijih primjera je simbioza s mravima ili termitima, koji uzgajaju gljivične vrtove. Ovaj zanimljivi i jedinstveni odnos kukaca koji se brave poljoprivredom samo pokazuje fleksibilnost živih organima i kompleksnost interakcija u koje ulaze. Kada je riječ o odnosu čovjeka s gljivama, raspon simbiotskih odnosa je iznimno velik: uzgoj gljiva za ljudsku konzumaciju, korištenje u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, patogeni koji mogu uzrokovati vrlo teške infekcije, posebno kod imunokompriomitiranih osoba. Kompleksnost interakcija gljiva s drugim organizmima odraz je snage evolucijskih procesa kao i izdržljivosti ove vrlo važne skupine organizama koja je diskretno, ali kontinuirano, prisutna među mnogo većim i „glasnijim“ bićima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA