Pregled bibliografske jedinice broj: 833179
Mupirocinska osjetljivost zlatnog stafilokoka
Mupirocinska osjetljivost zlatnog stafilokoka, 2016., diplomski rad, diplomski, Fakultet Zdravstvenih studija, Rijeka
CROSBI ID: 833179 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Mupirocinska osjetljivost zlatnog stafilokoka
(Susceptibility od Staphulococcus aureus to mupirocin)
Autori
Divjak, Vjekoslava
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Fakultet Zdravstvenih studija
Mjesto
Rijeka
Datum
19.09
Godina
2016
Stranica
52
Mentor
Marina Bubonja Šonje
Ključne riječi
S. aureus; MRSA; mupirocin; antimikrobna osjetljivost
(S. aureus; MRSA; mupirocin; antimicrobial susceptibility)
Sažetak
Stafilokoki su dio normalne mikrobiote kože čovjeka koji mogu uzrokovati različite oportunističke infekcije. Procjenjuje se da Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok) kolonizira područje nosnica u oko 25 do 30% populacije. Infekcije bakterijom S. aureus su vrlo česte u hospitaliziranih bolesnika, a najugroženiji su imunokompromitirani bolesnici, novorođenčad, kirurški bolesnici te bolesnici koji se liječe u jedinicama intenzivnog liječenja. Razvojem moderne medicine i porastom ugradnje implantata, povećava se broj infekcija koju ova bakterija uzrokuje. MRSA soj predstavlja bakteriju koja je razvila otpornost prema svim lijekovima koji spadaju u skupinu beta-laktamskih antibiotika. U ovu skupinu antibiotika spadaju penicilinski, cefalosporinski, monobaktamski i karbapenemski antibiotici. U svrhu pojašnjenja porijekla i izvora MRSA sojeva, uspostavljena je podjela na bolničke, HA MRSA (engl. Healthcare-acquired MRSA) i izvanbolničke, CA MRSA (engl. Community-Associated MRSA) sojeve koji potječu iz kliničkih uzoraka bolesnika koji nisu bili nedavno hospitalizirani, te sojeve životinjskog porijekla ili LA MRSA (engl. Livestock-Associated MRSA) Za dekolonizaciju MRSA i MSSA iz područja vestibuluma nosa najčešće se koristi antibiotik mupirocin. Mupirocin je antibiotik za lokalnu primjenu koji inhibira sintezu proteina gram-pozitivnih bakterija vežući se na enzim izoleucil-tRNK sintetazu. Iako je dekolonizacija mupirocinom jedna od najčešće primjenjivanih metoda, problem je ponovna kolonizacija nakon provedenog postupka. Ovo istraživanje je provedeno na ukupno 100 sojeva koagulaza pozitivnih stafilokoka izoliranih iz različitih kliničkih uzoraka prethodno identificiranih kao S. aureus rutinskim laboratorijskim metodama. Dodatnim je metodama identifikacije utvrđeno da je 88 izolata S. aureus dok su ostali pripadnici skupine koagulaza negativnih stafilokoka. Disk difuzijskom metodom određena je osjetljivost na cefoksitin te diskove mupirocina različitih koncentracija. Osjetljivost na cefoksitin, oksacilin, vankomicin i mupirocin određena je i E-testom. Većina testiranih sojeva bila je osjetljiva na meticilin (76 sojeva), uz 12 rezistentnih (MRSA) izolata. U obje je skupine zabilježena podjednaka rezistencija na mupirocin (7-8%). Iako se ne radi o visokom udjelu rezistencije, svi sojevi su imali rezistenciju visokog stupnja (MUP RH ).
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Rijeka,
Klinički bolnički centar Rijeka
Profili:
Marina Bubonja Šonje
(mentor)