Pregled bibliografske jedinice broj: 832575
Načelo sinodalnosti kao paradigma Crkve trećeg tisućljeća
Načelo sinodalnosti kao paradigma Crkve trećeg tisućljeća // Bogoslovska smotra, 86 (2016), 2; 275-295 (podatak o recenziji nije dostupan, prethodno priopćenje, znanstveni)
CROSBI ID: 832575 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Načelo sinodalnosti kao paradigma Crkve trećeg tisućljeća
(The Principle of sinodality as the paradigm for the Church of the third millennia)
Autori
Tanjić, Željko ; Murić, Branko
Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 86
(2016), 2;
275-295
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni
Ključne riječi
sinodalno načelo; sinoda; Drugi vatikanski koncil; Crkva; ekleziologija.
(principle of sinodality; synod; Second Vatican Council; Church; ecclesiology.)
Sažetak
U članku se promišlja o sinodalnom načelu kao jednom od temeljnih iskaza crkvenog zajedništva, štoviše kao o načelu koje izražava bitnu ontološku strukturu toga zajedništva. Cilj rada je pokazati kako načelo sinodalnosti postaje jedno od temeljnih načela kojima se može prevladati kriza suvremene Crkve. Kako bi se to pokazalo, u prvom dijelu rada se povijesno rekonstruira i problematizira sâmo sinodalno načelo pokazujući kako je prvotna Crkva prepoznavala u sebi takav oblik zajedništva i zajedničkog upravljanja, koji je ujedno i norma njezina djelovanja za buduća vremena. Također se ukazuje na suvremenu problematiku gdje se sinodalno načelo pokazuje kao sredstvo u svladavanju unutarcrkvenih konflikata. U drugom dijelu rada se sustavno-teološki ukazuje na »zaokret« koji se dogodio na Drugome vatikanskom koncilu koji iznova osnažuje, osobito u posljednjoj svojoj radnoj fazi, sinodalnost usredotočujući je na pitanje »hijerarhijskog zajedništva« koje svoj konkretni izričaj ostvaruje kroz coetus episcoporum i synodus episcoporum. U trećem se poglavlju nudi nov pogled na sinodalno načelo promišljajući ga kao paradigmu Crkve trećeg tisućljeća, ne izostavljajući i precizirajući goruće probleme s kojima se danas susreće u shvaćanju sinodalnosti i načine kako ih prevladati kroz novu paradigmu preobrazbe Crkve koju je predložio papa Franjo. Sržni ishod istraživanja jest pokazati kako se »moć upravljanja« u Crkvi ne shvaća u oligarhijskom, aristokratskom ili monarhijskom, pa ni demokratičnom ključu tumačenja, nego u autentičnom duhu kršćanske zajednice shvaćene kao koinonia te u tome smislu svaka služba, pa tako i trostruka ministerijalna služi izgradnji »zajedničkog djelovanja i hoda«. Dakle, potrebno je živjeti a ne samo deklarirati načelo sinodalnosti pretočeno u načelo solidarnosti na kojem počiva cijela povijest kršćanske memorije i djelovanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Emerging Sources Citation Index (ESCI)
- Scopus