Naslov
Geografska distribucija dugovječnosti u Hrvatskoj
(Distribution of Longevity in Croatia by Districts)

Autori
Heim, Inge

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
08.06

Godina
1999

Stranica
179

Mentor
Vuletić, Silvije

Ključne riječi
dugovječnost; rasprostranjenost u Hrvatskoj; uzroci smrti; način života
(longevity; distribution in Croatia; causes of death; way of life)

Sažetak
U ovom je radu prikazana geografska distribucija osoba koje su doživjele duboku starost na području Republike Hrvatske. Dugovječne osobe, tj. žitelji stari 80 i više godina su obrađene s raznih stajališta prema specifičnom mortalitetu, zatim prema uzrocima smrti i prema specifičnom mortalitetu s obzirom na pojedine skupine bolesti koje su dovele do smrti. Među osobama starim 90 i više godina diljem Hrvatske provedena je anketa. Navedeni podaci dani su za dvije kalendarske godine, i to za 1981. i 1991. godinu. U 1981. godini na području Republike Hrvatske bile su ukupno 73.052 osobe stare 80 i više godina što je iznosilo 1,59% od sveukupnoga stanovništva. Deset godina poslije, tj. 1991. godine broj dugovječnih je porastao na 107.256 osoba što je iznosilo 2,24% od cjelokupne populacije. Najveći broj dugovječnih osoba je na otocima i dubrovačkoj subregiji, a u kontinentalnom dijelu u Lici. Žene su bile zastupljene u većem broju od muškaraca. U 1991. godini specifični mortalitet u Republici Hrvatskoj bio je 151,33 na 1.000 dugovječnih osoba. Razlikovao se od općine do općine pa je tako najniži bio u Gračacu gdje je iznosio 39,65 na 1.000, a najviši u Bjelovaru gdje je iznosio 207,13 na 1.000 dugovječnih osoba. Specifični mortalitet je varirao i od subregije do subregije pa je najniži bio u Lici gdje je iznosio 110 na 1.000 osoba, dok je najviši nađen u varaždinskoj (182/1.000) i bjelovarskoj (178/1.000) subregiji i u Zagorju (175/1.000). U 1991. godini specifični je mortalitet bio viši u muškaraca i iznosio je 172 na 1.000, dok je u žena iznosio 141 na 1.000. Najčešći uzroci smrti dugovječnih osoba u 1981. i 1991. godini u Republici Hrvatskoj bile su bolesti cirkulacijskoga sustava. Tako je u 1981. godini 58,82% najstarijih osoba umrlo od zatajivanja cirkulacijskoga sustava. U 1991. godini taj postotak je porastao na 68,00%. Drugo mjesto u 1981. godini 18,75% zauzima skupina "simptomi, znakovi i nedovoljno definirana stanja". Zatim slijede neoplazme 7,45%, bolesti respiracijskog sustava 7,09% i 2,84% ozljede i otrovanja. U 1991. godini na drugomu mjestu kao uzrok smrti su neoplazme 9,69% svih uzroka smrti, zatim skupina "simptomi znakovi i nedovoljno definirana stanja"9,49%. Bolesti respiracijskog sustava zastupljene su sa 4,15% i ozljede i otrovanja 4,09%. Skupina "simptomi, znakovi i nedovoljno definirana stanja" nešto je češće navedena kao uzrok smrti žena, a neoplazme i bolesti respiracijskog sustava bile su češće uzrokom smrti muškaraca. U većini subregija bolesti cirkulacijskoga sustava bile su u 1991. godini na prvome mjestu. U više od 60% slučajeva naznačene su kao uzrok smrti u većini subregija. Razmatrajući pojedinačno subregije vidi se da je najviša smrtnost od zatajivanja kardiovaskularnoga sustava zabilježena u varaždinskoj subregiji i iznosi više od 80%, na otocima na sjeveru je manje od 60%, a u Lici čini 41% uzroka smrti. Kao uzrok smrti slijede neoplazme i skupina "simptomi, znakovi i nedovoljno definirana stanja", a bolesti respiracijskog sustava i ozljede i otrovanja zastupljene su u znatno manjem postotku u svim subregijama. U gotovo svima subregijama vidi se slična raspodjela uzroka smrti oba spola. U subregiji lika skupina "simptomi, znakovi i nedovoljno definirana stanja" zastupljena je u vrlo visokom postotku, pa u žena iznosi 44%, a u muškaraca je zabilježena u 34% slučajeva. Specifični mortalitet od glavnih skupina bolesti u Republici Hrvatskoj u 1991. godini pokazuje da je najviši za bolesti cirkulacijskoga sustava. Na 1.000 dugovječnih osoba 103 umire od zatajivanja cirkulacijskoga sustava, 15 od neke neoplazme, a 14 je svrstano u skupinu "simptomi, znakovi i nedovoljno definirana stanja". Interesantan je podatak da samo 6 osoba na 1.000 umire od bolesti respiracijskog sustava i isto toliko od ozljeda i otrovanja. Specifični mortalitet od glavnih skupina bolesti varira od općine do općine i od subregije do subregije, pa je tako od bolesti cirkulacijskoga sustava najniži bio u Obrovcu i iznosio 16 umrlih na 1.000, a najviši u Varaždinu, gdje je iznosio 159 umrlih na 1.000 dugovječnih. Najniži specifični mortalitet po subregijama je u Lici, a najviši u bjelovarskoj i varaždinskoj subregiji i u Zagorju. U Glini, Gračacu, Lastovu, Metkoviću i Obrovcu nije ni jedan stanovnik u najstarijoj dobi umro od neoplastičnoga procesa. Najviše umrlih od neoplastičnoga procesa ima u Valpovu i Dugom Selu, i tu iznosi 27 umrlih na 1.000 dugovječnih osoba. Muškarci češće umiru od neoplazme od žena pa je tako specifični mortalitet, s obzirom na subregije, najviši u goransko-primorskoj subregiji i u Istri, i iznosi 27 umrlih na 1.000. Najvišu stopu smrtnosti žena nalazimo u Zagrebu i okolici (17 umrlih na 1.000) i na otocima na sjeveru, gdje iznosi 16 umrlih na 1.000. Najniža stopa smrtnosti od neoplazmi u oba spola je u Lici. Najčešća neoplazma kao uzrok smrti žena koje su doživjele duboku starost u 1981. godini bio je karcinom želuca. Zatim slijede neoplazme nedovoljno definirane i nepoznate lokalizacije, na trećemu mjestu je karcinom dojke, zatim karcinom maternice, karcinom rektuma i karcinom debeloga crijeva. U 1991. godini je na prvome mjestu karcinom dojke, zatim neoplazme nedovoljno definirane i nepoznate lokalizacije, na trećemu mjestu je karcinom želuca, pa debeloga crijeva, rektuma i maternice. Najčešća neoplazma u muškaraca starih 80 i više godina je i u 1981. i 1991. godini karcinom prostate. U 1981. godini slijedi karcinom želuca, karcinom bronha i pluća, pa karcinom mokraćnog mjehura, karcinomi nedovoljno definirane i nepoznate lokalizacije i karcinom rektuma. U 1991. godini je na drugome mjestu karcinom bronha i pluća, a na trećemu mjestu karcinom želuca. Slijede karcinomi nedovoljno definirane i nepoznate lokalizacije, karcinom debeloga crijeva i karcinom rektuma. Specifični mortalitet od skupine "simptomi, znakovi i nedovoljno definirana stanja" u nekim općinama kao što su Buzet, Dugo Selo, Glina, Lastovo, Orahovica itd. iznosi 0,00 na 1.000, dok je u općini Klanjec 97 umrlih na 1.000 dugovječnih osoba. Lika ima u oba spola najviši specifični mortalitet za tu skupinu bolesti, a najniža stopa za žene je u Istri, a za muškarce u dubrovačkoj subregiji. U Gračacu, Kninu, Lastovu, Makarskoj itd. nije ni jedan stanovnik umro od bolesti respiracijskog sustava. Najviše umrlih je u Kaštelima, gdje specifični mortalitet iznosi 21 na 1.000 dugovječnih osoba. Najniža stopa smrtnosti žena je u Zagorju, a muškaraca u varaždinskoj i šibenskoj subregiji, dok je najviša stopa smrtnosti žena u dubrovačkoj subregiji, a muškaraca u vinkovačkoj i sisačkoj subregiji te u Istri. Skupina bolesti ozljede i otrovanja češće je naznačena u dugovječnih žena, i to u 89 općina. U muškaraca je ona navedena kao uzrok smrti u 70 općina. Stope mortaliteta za oba spola bile su podjednake i kreću se od 0,00 na 1.000 npr. u općini Buje, Čazma, Čabar, Lapac i drugima, pa do 15 umrlih od ozljeda i otrovanja na 1.000 u Pločama, Vrbovskom i Slatini. Zanimljiv je dobiveni podatak vezan za tu skupinu bolesti, tj. da je ona najčešće navedena u žena na otocima južne Dalmacije, gdje iznosi 12 na 1.000, dok je u muškaraca ona najčešće navedena u dubrovačkoj subregiji i iznosi 9 umrlih na 1.000 dugovječnih osoba. U sklopu ovoga rada provela sam anketu kod 107 osoba starih 90 i više godina diljem Hrvatske. Na poslane ankete odgovorilo je 79 žena i 28 muškaraca. Tražena je dob majki ispitanika čiji medijan je iznosio 76 godina, a mod 80 godina, zatim dob očeva ispitanika čiji medijan je bio 71,5 godina i mod 60 i 75 godina. Medijan braće bio je 70,5, a sestara 80 godina. Većina ispitanika bile su udovice. Od anketiranih samo 26% ispitanika je imalo srednju i višu školsku spremu. U 55% ispitanika je ustanovljeno da žive u obitelji, a 10% je imalo nekoga za ispomoć. Samo 6% je bilo pušača, a više od 60% ispitanika uživalo je umjerene količine alkoholnih pića. U 78% slučajeva odgovorili su da su uživali male količine hrane, i to uglavnom kuhane. Većina je odgovorila, i to u 65% slučajeva, da su tijekom života fizički radili, a više od polovice su odgovorili da se u toj dobi mogu brinuti sami o sebi. Samo 4% je odgovorilo da su nepokretni. Svoje zdravlje je ocijenilo lošim više od 60% anketiranih osoba, a 90% njih je u životu živjelo teško ili skromno. Indeks njihove tjelesne mase bio je u većini bolesnika nizak ili normalan. U mladosti su se uglavnom hranili mliječnim proizvodima, voćem, povrćem i ugljiko-hidratima. Nakon analize slobodnoga teksta, tj. odgovora na pet postavljenih pitanja, vidi se da ispitanici kada govore o načinu života i prehrani govore o umjerenosti u svemu, o zdravoj i umjerenoj prehrani, skromnom i urednom životu u obitelji i tjelesnoj aktivnosti tijekom života. U životu su uglavnom bili zdravi, a kada govore o sadašnjim bolestima, to su uglavnom smetnje i bolesti staračke dobi.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA