Naslov
Bioaktivne komponente ljekovitog bilja u vodenim tinkturama koje se mogu korisiti kao dodaci prehrani
(Bioactive components of the medical plants in water tinctures that can be used as a food supplements)

Autori
Jakelić, Marija ; Benković, Maja ; Jurinjak Tušek, Ana ; Valinger, Davor ; Jurina, Tamara ; Gajdoš Kljusurić, Jasenka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Nutricionizam i dijetetika 2016 / - , 2016, 50-50

Skup
1. međunarodni kongres Hrvatskog društva nutricionista i dijetetičara

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 10.06.2016. - 11.06.2016

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
ljekovito bilje; vodene tinkture; antioksidacijska aktivnost; polifenoli; jednostavni regresijski modeli
(medical plants; water tinctures; antioxidant activity; polyphenols; simple regression models)

Sažetak
Prvi pisani tragovi upotrebe ljekovitog bilja u narodnoj medicini potječu od Sumerana, 3000 godina prije Krista. Razvojem znanosti, postavljeni su uvjeti za analizu aktivnih sastojaka bilja te otkrivanja bioaktivnih komponenti koje predstavljaju široki spektar prirodnih spojeva. Postojanje dokaza o blagotvornosti utjecaja bioaktivnih komponenti na zdravlje ljudi pokrenulo je brojna nova istraživanja, međutim, procjenjuje se kako je istraženo tek deset posto tih spojeva. Ljekovito bilje pokazalo se učinkovitim u liječenju i ublažavanju mnogih bolesti i stanja, a primjenjuje se u različitim oblicima: čaj, sirup, ulje, tinkture, tablete ili kapsule. U ovom radu ispitano je 6 biljaka koje se najčešće konzumiraju kao čajevi ili vodene tinkture: menta, melisa, lipa, gospina trava, kadulja i majčina dušica. Od osušenog biljnog materijala pripremljeni su biljni ekstrakti pri sljedećim uvjetima ekstrakcije: 60 minuta, 80°C, brzina miješanja 250 okretaja/min. Nakon toga su vodene tinkture profiltrirane te im je određena antioksidacijska aktivnost (AOA) primjenom ABTS i DPPH metode te im je utvrđen sadržaj polifenola. Metoda DPPH temelji se na redukciji slobodnih DPPH (2, 2-difenil-1-pikrilhidrazil) radikala antioksidansom koji služi kao donor atoma vodika ili elektrona dok se kod ABTS metode kao radikal koristi plavo-zeleno obojeni radikal-kation 2, 2'-azinobis (3-etilbenzotiazolin-6-sulfonske) kiseline (ABTS radikal) koji se formira oksidacijom otopine ABTS-a. Cilj rada bio je procijeniti očekivanu antioksidacijsku aktivnost na temelju određenih polifenola, jer je upravo biaktivni učinak povezan sa sadržajem polifenola i antioksidacijske aktivnosti. Rezultati su pokazali raspon sadržaja polifenola od 21- 60, 5 mg/g biljke te antioksidacijske aktivnosti koje su se razlikovale ovisno o primijenjenoj metodi te je kod ABTS metode raspon bio 3, 5-13, 7 mmol/L, dok je kod DPPH metode bio 1, 1-8, 9 mmol/L. Primjenom jednostavnih regresijskih modela ustanovljena je čvrsta veza između sadržaja polifenola i AOA određene DPPH metodom (R2=0, 72), dok se kod odnosa polifenola i AOA određene ABTS metodom nije utvrdila veza među promatranim varijablama (R2=0, 0035). Navedeni rezultat je pokazatelj mogućnosti korištenja jednostavnog regresijskog modela za određivanje očekivane AOA, ukoliko će se koristiti DPPH metoda. Rezultat upućuje na zaključak kako u vodenim tinkturama ljekovitog bilja (mente, melise, lipe, gospine trave, kadulje i majčine dušice) dominiraju bioaktivne komponente koje mogu donirati atom vodika ili elektrona te bi kod vodenih tinktura bilo primjerenije koristiti DPPH metodu u određivanju AOA.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Prehrambena tehnologija

Napomena
Ovaj rad doprinos je projektu „Primjena mikroreaktora u praćenju antioksidacijske aktivnosti samoniklog bilja (MICRO-AA)“, projektni broj HR.3.2.01-0069, koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda (ESF) putem Operativnog programa Razvoj ljudskih potencijala.

POVEZANOST RADA