Naslov
Popularna kultura ide u rat - Sudrug, vojnički list zagrebačke 25. domobranske pješačke pukovnije (1915.-1918.)
(Popular culture goes to war: Sudrug, a trench journal of Zagreb-seated 25th Honved infantry regiment (1915-1918))

Autori
Hameršak, Filip

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Dani hvarskoga kazališta - pučko i popularno

Mjesto i datum
Hvar, Hrvatska, 11.05.2016. - 14.05.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Prvi svjetski rat; popularna kultura; vojna povijest; domobranstvo; bojni listovi; Austro-Ugarska
(The First World War; popular culture; military history; Honved; trench journals; Austria-Hungary)

Sažetak
Za milijune muškaraca Prvi svjetski rat značio je godine provedene daleko od obitelji, posla i uopće naučenih društvenih uloga. Udio mobiliziranih varirao je od zemlje do zemlje, najčešće ovisno o širim modernizacijskim postignućima, a znatno se razlikovala i stopa pismenih vojnika. Ne samo zbog udaljenosti, već i zbog raznih oblika nadzora, svi su oni bili više-manje odsječeni od uobičajenih načina javne komunikacije, ionako u izvanrednim okolnostima podvrgnute i preventivnoj cenzuri i aktivnoj propagandi. Silom prilika, središte njihova svijeta postala je pukovnija, temeljna vojna postrojba s tri do četiri tisuće naoružanih ljudi. Čim su se bojišnice malo ustalile, stotine su takvih pomičnih gradića započele s izdavanjem bojnih listova, rovovskih novina ili frontaških časopisa, kako su se već gdje zvali. Uz neizbježno perpetuiranje službenih ratnih ciljeva, vojnike su nastojali i poučiti i zabaviti, i dirnuti i opustiti, otvarajući svoje stranice i raznim spontanim zadirkivanjima, pučkim, popularnim, pa i neprijeporno umjetničkim oblicima. Tako se barem već tridesetak godina navodi u studijama o četiristotinjak britanskih, njemačkih i francuskih bojnih listova. Hrvatski su bojni listovi, međutim, gotovo potpuna nepoznanica. Nema ih u javnim knjižnicama, ne spominju ih ni najpotpunije bibliografije. Za listove Graničar i Banovac, primjerice, zna se tek da su ih od 1917. izdavale karlovačka odnosno sisačka domobranska pješačka pukovnija. Te je godine i Karlovčanin Pero Blašković za tuzlansku 3. be-ha pukovniju počeo izdavati list Lancman, u 200 primjeraka za po krunu, s abecedom za mnoge tada još nepismene. Nešto ranije, 1915. godine, karlovačka pukovnija zajedničke vojske pokrenula je list Brocak ; uređivao ga je budući novinar-planinar Vladimir Horvat, a iscrtavao isto tako budući karikaturist Pjer Križanić. No, u Hrvatskom povijesnom muzeju čuva se svega jedan njegov broj. Tim vredniji nedavni je pronalazak u Hrvatskom državnom arhivu zagubljenoga, gotovo potpuna kompleta lista Sudrug zagrebačke 25. domobranske pješačke pukovnije. Okvirno gledano, od rujna 1915. do listopada 1918. izašla su čak 84 broja Sudruga, na sjevernom te na talijanskom ratištu, kako je stajalo u zaglavlju. Sjeverni odnosno ruski brojevi umnažani su u pukovnijskom stožeru primitivnim hektografiranjem rukopisa, vjerojatno u manje od sto primjeraka, a oni u Italiji, gdje je pukovnija prebačena početkom 1918, znatno naprednije, u tiskari 11. vojnog zbora. Svake subote list je na jedanaest stranica izlazio do lipnja 1916, kada je za Brusilovljeve ofenzive doživio težak udarac, izgubivši ključne suradnike a i dio tehnike. Izlaženje je nastavljeno tek u siječnju 1917, redovito ali na svega sedam, osam stranica. Drugi prekid slijedio je u ljeto te godine, kada je tijekom Kerenskijeve ofenzive najdugovječniji urednik, pričuvni natporučnik Ivo Klučka, bio ranjen i otpremljen u bolnicu. Vezano uz te i kasnije borbe, opseg lista znao je biti smanjen na svega četiri stranice, tek iznimno povećan na jedanaest ili dvanaest, a potkraj rata izlazit će gotovo kao povremenik.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sigurnosne i obrambene znanosti, Filologija, Povijest

POVEZANOST RADA