Naslov
Otok Svetac: nisološka interpretacija zaboravljenog kopna
(Sv. Andrija Island (Svetac): Nisological Interpretation of Forgotten Land)

Autori
Stipan, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, pp prezentacija, znanstveni

Skup
Konferencija "LA. colonia: Kulturna baština – naslijeđe Mediterana"

Mjesto i datum
Lastovo, Hrvatska, 19.06.2016. - 25.06.2016

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Otok Svetac; povijest; arheologija; materijalna baština; nematerijalna baština; održivi razvoj
(Sv. Andrija (Svetac) Island; history; archeology; tangible heritage; intangible heritage; sustainable development)

Sažetak
Otok Svetac (Sv. Andrija), kao dio pučinskog arhipelaga istočnojadranske obale, od antičkog do recentnog razdoblja održava kontinuitet geostrateških, pučkopredajnih i graditeljskih osobitosti. No ponajviše od svega, on podjednako opstoji u fantazmagorijama njegovih nekadašnjih žitelja kao i u historiografskim činjenicama. Dobivši ime po betsaidskom ribaru otok se smjestio na otvorenom moru između pješčanog Biševa i vulkanske Jabuke. Otočna povjesnica ukazuje na neobičnu živopisnost ; od stradanja engleskih mornara zbog kojeg je na zemljovidima stekao epitet Vražjeg otoka, preko grobova neobično korpuletnih ljudi i njemačkog bombardiranja talijanskog brodovlja u Drugom svjetskom ratu, pa do nebrojenih brodoloma pod dubokim morem njegovih obala. Teško je zamisliti da je ovaj klisurasti greben ne tako davne 1951. godine imao 51 stalnog stanovnika, a još teže da je na njemu koncem 18. stoljeća podignut tvornički pogon za proizvodnju borove smole u kojem su radili obučeni skupljači s apeninskog poluotoka Gargana.. Nekadašnji stanovnici uglavnom su se bavili ribarstvom i vinogradarstvom, a u skladu s općim trendom depopulacije manjih i pučinskih otoka na Jadranu, ista je definirana smrću posljednje stanovnice koncem prošlog tisućljeća. Smatra se da je otok bio naseljen u prapovijesti, a osobiti geoprometni značaj na jadranskim pomorskim rutama u antici i srednjovjekovlju potvrđuje brojnim hidroarheološkim nalazima te povijesnim i kartografskim svjedočanstvima. Ona ukazuju na važnost transjadranske pomorske rute od Monte Gargana preko Palagruže prema Svecu ili Visu do istočne obale Jadrana (i obrnuto). Unutrašnjost otoka obilježavaju iznimne priče domaće maritimne usmene predaje. Jedno od takvih tumačenja kaže da na Poju, jedinoj većoj agrarnoj površini, ne raste viša vegetacija na mjestu gdje su navodno pokopane benediktinske redovnice koje su tu imale samostan. Benediktinski samostan je na ovoj lokaciji postojao te o njemu svjedoče ruinizirani ostatci ; ponajprije polukružna apsida kao začelni dio nekadašnje crkve i bačvasto nadsvođena cisterna. Postoje pretpostavke da je osnovan već u 9. stoljeću, no prvi put se u dokumentima spominje 1229. godine. Druga pučka vizija vezana je za daleko poznatiji lokalitet na otoku zvan Krajicino. Prema lokalnoj legendi ilirska kraljica Teuta dala je sagraditi tvrđavu na istočnom grebenu otoka bježeći od nasrtaja pobjedničke rimske vojske. Temeljem pučke predaje, lokacija je i stekla svoj toponim (Krajicina, Kraljičino). Ipak, radi se o kasnoantičkoj utvrdi koju podiže Bizant u 6. stoljeću. Kada je 527. godine Justinijan I. Veliki došao na prijestolje Istočnog Rimskog Carstva, za svoj glavni politički cilj postavio je obnovu Rimskog Cartsva, koju će povijest pamtiti kao Justinijanovu rekonkvistu. Za ostvarenje toga cilja caru su trebali mirni putovi duž cijele istočne obale Jadrana poradi održavanja trgovačkih veza između Italije i Konstantinopola. Bizant gradi sustav postaja kojim osigurava pomorski put uz istočnu obalu Jadrana, uz vanjski pojas otoka s nizom fortificiranih izvidnica koje su u isto vrijeme i opskrbni centri za mornare i putnike. Tako je i na Svecu početkom bizantske vladavine istočnojadranskom obalom, sagrađena kasnoantička ranobizantska utvrda. U dualitetu značajnog korpusa baštinskih manifestacija, nalazi se izniman potencijal jednog rubnog pučinskog mikrokozmosa koji sve brže nestaje. Izlaganje će pokušati valorizirati kulturološke resurse otoka Sveca interpretirajući materijalno i nematerijalno naslijeđe kao temelj svekolikog prosperiteta domaćeg inzularnog arhipelaga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA