Naslov
Terminološko planiranje i normiranje temeljnoga hrvatskoga glazbenog nazivlja
(Terminology planning and standardization of basic Croatian musical terminology)

Autori
Kiš Žuvela, Sanja ; Ostroški Anić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Međunarodni znanstveni skup CLARC 2016: Perspektive jezičnoga planiranja i jezične politike Rijeka, 3., 4. i 5. lipnja 2016. Knjiga sažetaka / Matešić, Mihaela ; Ramadanović, Ermina ; Crnić Novosel, Mirjana ; Vukša Nahod, Perina - Zagreb : Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), 2016, 62-65

ISBN
978-953-7967-28-4

Skup
Međunarodni znanstveni skup CLARC 2016: Perspektive jezičnoga planiranja i jezične politike

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 03.06.2016. - 05.06.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
terminološko planiranje; terminologija; glazbeno nazivlje
(terminology planning; terminology; musical terminology)

Sažetak
Terminološko planiranje i terminološko normiranje, kao neodvojive sastavnice komunikacijskoga i jezičnoga planiranja u procesu standardizacije kojega jezika, aktivnosti su kojima se svjesno i sustavno razvija jezik struke u skladu s komunikacijskim potrebama u određenim predmetnim područjima. Terminološka politika koja bi jasno definirala te aktivnosti u Hrvatskoj je još uglavnom samo implicitno sadržana u jezičnoj politici, koja također nije službeno opisana te primjena koje se mijenjala ovisno o društvenopolitičkim uvjetima i stavovima relevantnih jezikoslovnih institucija. Terminološko planiranje kao sveobuhvatan proces i dio organizirane terminološke djelatnosti tek je od 2007. godine i pokretanja programa Izgradnja hrvatskoga strukovnoga nazivlja (STRUNA) Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ) djelomice zamijenio dotadašnje terminološko normiranje kao uglavnom usputnu djelatnost izrade terminoloških rječnika pojedinih struka. S obzirom na nepostojanje eksplicitnih smjernica odgovarajućega tijela zaduženoga za terminološko planiranje, iznimno je važno naći pravu mjeru u normiranju i oblikovanju nazivlja, što je u većini projekata koji su bili dijelom Strune uspješno provedeno. Kada je riječ o rješavanju ključnih terminoloških dvojbi u jeziku pojedine struke, odgovor treba tražiti i u stavovima vodećih autoriteta, ali i u stvarnoj jezičnoj uporabi stručnjaka i svih korisnika nazivlja koje se definira. U tom su smislu aktivnosti pokrenute u okviru istraživačkoga projekta Conmusterm - Problemi temeljnoga suvremenoga glazbenog nazivlja u Hrvatskoj (HRZZ) prikladan spoj poštivanja jezične tradicije i muzikološkoga nasljeđa te uzimanja u obzir suvremene uporabe i potreba na temelju kojih se predlaže normirano temeljno glazbeno nazivlje koje bi zadovoljilo funkcionalne kriterije struke, ali i bilo u skladu sa suvremenom jezičnom normom. Na potrebu normiranja glazbenoga nazivlja u hrvatskoj je glazbenoj povijesti nekoliko puta skretana pozornost (Kuhač 1875 i 1890, Cipra 1943, Zlatić 1952, Gligo 1992), no suvremeni su odjeci ipak djelomice uspješni. Bavljenje glazbom jedno je od rijetkih područja specijaliziranoga znanja koje uz usvajanje specifičnih znanja i vještina iziskuje od svojih sudionika i ovladavanje posebnim metajezikom, štoviše i posebnim znakovnim sustavom. Uzme li se u obzir činjenica da se učenje glazbe započinje već od rane dobi, osobito je važno imati precizno, nedvosmisleno i sustavno opisano nazivlje kojim se imenuju temeljni glazbeni pojmovi kroz cijelu vertikalu glazbenoga obrazovanja. U radu se najprije prikazuje nekoliko pokušaja pokretanja normiranja hrvatskoga glazbenoga nazivlja i analizira se njihova uspješnost na temelju predloženih naziva koji su se zadržali u suvremenoj uporabi. Također se daje prikaz ključnih terminoloških dvojbi na primjerima uporabe potvrđene u stručnoj pedagoškoj literaturi te u nastavnim planovima i programima za osnovno i srednjoškolsko glazbeno obrazovanje. Osobita će se pozornost posvetiti specifičnostima metajezika glazbe poput dijakronijske polisemije i opiranja dijela strukovnoga nazivlja asimilaciji, kod kojih je potrebno odstupiti od općeprihvaćenih terminoloških načela. Potom će se na temelju analize provedene ankete nastavnika glazbenih škola i pretraživanja suvremenih korpusa hrvatskoga jezika utvrditi status i čestota tih upitnih naziva, čime će se vrednovati njihova uporaba među stručnjacima, ali i u općejezičnoj uporabi. Povezivanjem rezultata znanstvenih istraživanja s potrebama i stavovima predmetnih stručnjaka te primjenom suvremene jezične i terminološke norme ostvaruju se ciljevi ispravno primijenjena terminološkog planiranja, a tako normirano nazivlje zadovoljava potrebe većine svojih korisnika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA