Naslov
SUVREMENE PARADIGME INKLUZIVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
(CONTEMPORARY PARADIGMA OF INCLUSIVE EDUCATION AND UPBRINGING)

Autori
Zrilić, Smiljana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Odgoj u školi

Urednik/ci
Siniša Opić, Vesna Bilić, Marko Jurčić

Izdavač
Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Grad
Zagreb

Godina
2015

Raspon stranica
253-277

ISBN
978-953-7210-85-4

Ključne riječi
djeca i učenici s teškoćama, integracija, inkluzija, inkluzivni odgoj i obrazovanje, kompetencije učitelja
(children and pupils with difficulties, integration, inclusion, inclusive education and upbringing, teacher competence)

Sažetak
Djeca i učenici s teškoćama dugi niz godina bili su institucionalizirani i marginalizirani u društvu. Razvojem svijesti društva o vrijednosti svakog pojedinca javlja se inkluzija kao pokret u okviru socijalnog modela. Djeca s teškoćama uključena su u sve oblike odgojno obrazovnog rada u redovitoj školi u RH. Međutim, iako su stvorene pretpostavke za inkluziju, (zakonski okvir, modeli školovanja, diferencirani kurikulumi, angažiranost suradnika, asistenta u nastavi) još uvijek nailazimo na brojne nedoumice i nesuglasice. Inkluzija je proces koji zahtijeva suočavanje s velikim brojem različitih potreba svih učenika u školi, zahtijeva fleksibilnost u nastavnom planu i programu, diferencirane kurikulume, te kompetencije učitelja i svih ostalih sudionika inkluzivnog odgoja i obrazovanja. Nije dovoljno samo uključiti djecu s teškoćama u redovite razrede. To podrazumijeva integraciju, doslovno samo uključivanje, pa, iako se uključivanjem postiže socijalizacija, mnoga djeca s teškoćama imaju značajnih problema u odnosima s vršnjacima. Za razliku od integracije, inkluzija podrazumijeva uravnotežene intervencije prema djeci s teškoćama, ranu intervenciju u području socijalne kompetencije, prihvaćanje različitosti, razvoj tolerancije, jačanje osobnosti djece s teškoćama u razvoju itd. Još uvijek se kroz cijelo razdoblje provođenja inkluzije u odgoju i obrazovanju proučavaju i mogućnosti formiranja pozitivnih stavova učitelja prema djeci s teškoćama u razvoju, kao i razvoj njihovih stručnih i socijalnih kompetencija, što znači da smo i nakon nekoliko desetljeća provođenja inkluzije, u nekim segmentima na početku. Još uvijek vlada mišljenje da je usvajanje nastavnog plana i programa ključna točka u provođenju inkluzije i uspješnosti učenika s teškoćama. Pri tom se misli da su djeca s teškoćama ona koja rade po prilagođenim programima. Međutim, učenici s teškoćama su i oni koje nemaju nikakvih konginitivnih smetnji, ali manifestiraju neke teškoće koje djeluju na školski uspjeh. Među njima hiperaktivnost, poremećaji u ponašanju, specifične teškoće učenja, posebne jezične teškoće. Nova paradigma inkluzivnog odgoja i obrazovanja temelji se na različitosti kao bogatstvu, a ne nedostatku. Priznavanje i prihvaćanje različitosti, jednostavno nije dovoljno. Treba je uvažavati. A, sudionici inkluzivnog obrazovanja nisu samo učenici s teškoćama i njihovi učitelji, već i svi ostali učenici u razredu i školi. Živeći u razredu i školi s učenicima koji imaju teškoće, kod drugih učenika se razvija socijalna osjetljivost, empatija i suživot u zajednici različitih. Kad se riješimo predrasuda da djeca s teškoćama trebaju zadovoljiti programski minimum, kad ih prestanemo sažaljevati, ili što je još gore, kad ih prestanemo kažnjavati slabim ocjenama zbog nemira, ružnog rukopisa, dugog slovkanja ili nepravilnog izgovora, kada mislimo da su dobri, jer su povučeni i potišteni i ne remete disciplinu u razredu, kad shvatimo što znači neprepoznavanje i neuvažavanje teškoće koja zbog naše nekompetentnosti i neadekvatnog metodičkog pristupa, rezultira školskim neuspjehom, moći ćemo reći da provodimo inkluzivni odgoj i obrazovanje. Tu novu paradigmu inkluzivnog odgoja i obrazovanja, temeljenu na novim metodama i pristupima u ozračju humanističkih odnosa, kao i njezine najvažnije segmente elaborirat ćemo u ovom radu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA