Naslov
Lovro KLADARIĆ, Kršćanska pomoć ugroženima samoubojstvom. "Da svojom rukom život upropašćujem?" (Job 13, 14 b)
(Lovro KLADARIĆ, Christian aid to those who are threatened by suicide. " Why do I put myself in jeopardy and take my life in my hands?“ (Job 13, 14 b))

Autori
Vuletić, Suzana ; Bošnjaković Josip ; Galić, Karmen

Izvornik
Diacovensia : teološki prilozi (1330-2655) 1 (2015), 23; 124-127

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, međunarodna recenzija, znanstveni

Ključne riječi
samoubojstvo; kršćanski stav; pastoralni razgovori; oblici djelovanja s osobama ugroženima suicidom
(suicide; Christian attitude; pastoral discussions; forms of action by people threatened by suicide)

Sažetak
Univ.spec.theol. Lovro Kladarić, objavio je knjigu, „Kršćanska pomoć ugroženima samoubojstvom“, u nizu Biblioteke Diacovensia, 2015. godine, koja čini proširenu verziju njegovog specijalističkog završnog rada, naslovljenim: Pastoralni razgovori s vjernicima ugroženima samoubojstvom, koje je obranio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, 2013. godine. Delikatna tema za koju se opredijelio univ.spec.theol. Lovro Kladarić, proizašla je iz problematične zastupljenosti, u našem konkretnom društveno-crkvenom pastoralnom ozračju. Ona je raširena pojava u društvu, u kojem se sve češće uočava nijekanje naravne težnje za životom, u kojem se samoubojstvo javlja kao jedan neprimjeren oblik nošenja sa životnim krizama i teškoćama te čini lakšim odabirom bijega pred „ne“izdržljivim egzistencijalnim, psihološkim i ekonomskim situacijama ili nekim drugim životno (ne)rješivim poteškoćama. Knjiga je podijeljena u pet poglavlja: Fenomen samoubojstva ; Broj samoubojstava u Hrvatskoj, s posebnim osvrtom na udio samoubojstava u ukupnom broju nasilnih smrti (2001.-2013.) ; Kršćanski stav o neprihvatljivosti samoubojstva ; Pastoralni razgovori s osobama ugroženim suicidom ; Oblici djelovanja s osobama ugroženim suicidom. U prvom dijelu rada autor jasnim rječnikom definira samoubojstvo dajući pri tome i određeni povijesni pregled fenomena samoubojstva u raznim kulturama. Na poseban način je hvalevrijedan pregled teorija samoubojstva, gdje autor navodi pet različitih teorija (psihosociološke-kognitivne- psihoanalitičke- antropološko/kulturološke/neurobiokemijske). Konzultirajući literaturu, veoma je dobro opisao teoretske pristupe problematici samoubojstva, faktore rizika suicidalnosti, znakove i upozorenja na ugroženost suicidom kao i najčešće statističke bilješke o samoubojstvima. U drugom dijelu rada, Kladarić daje statistički pregled samoubojstava u Hrvatskoj u razdoblju od 2001. do 2013. godine, čime na vrlo specifičan i konkretan način upozorava na važnost bavljenja ovom temom. Autor upozorava na oscilirajuće brojčano kretanje broja samoubojstava u hrvatskom narodu, uvijek iznova pozivajući sve stručnjake na kontinuirani rad s ugroženim osobama. Upozorenje je još aktualnije u nadopunama teksta dostupnim podatcima za posljednje tri godine. U knjizi se navodi kako bi se broj samoubojstava smanjio kada bi opća populacija bila bolje educirana. U tom duhu i ova knjiga može doprinijeti boljoj edukaciji populacije, a brojke koje je donio u drugom dijelu rada upozoravaju kako je važno produbljivati ovu tematiku. Kao teolog autor treći dio svog rada posvetio je teološkom pristupu problematici, te je i to originalnost rada. Hvale je vrijedno što se autor također osim na svetopisamske tekstove osvrće i na tekstove i stavove crkvenih otaca kao što su sv. Jeronim, sv. Aurelije Augustin i sv. Toma Akvinski dolazeći onda i do suvremenog nauka Crkve o samoubojstvu, gdje navodi crkvene dokumente. Autor ističe kršćanski vid pomoći osobama koje su sklone suicidalnosti no u isto vrijeme isti uzima u obzir i druge pristupe samoubojstvu, dakle primjećujemo interdisciplinarni pristup problematici, što je vrlo bitno u jednom ovakvom slučaju. Teorije koje predstavlja, autor uvijek iznova dopunjava svojim vrijednim teološkim pogledom: „život je otajstveni Božji dar“. Uz ovaj teološki pogled, autor se ne boji često komentirati teorije, dajući pri tome vrijedna zapažanja. Ova zapažanja jednog teologa, uz česta propitivanja, svakako trebaju biti dostupna stručnjacima drugih struka, poput psihologa, liječnika, socijalnih radnika. Autor jasno razlikuje čin samoubojstva u sebi, kao nešto negativno i nemoralno, no imajući u vidu da osobu u tom činu treba razumijevati te pronalaziti načine kako bi se tim osobama pomoglo. Kako bi se ukazalo na čimbenike koji utječu na moralnu odgovornost pojedinca, problematici samoubojstva u priloženom radu se pristupa interdisciplinarno, tako da su u njegovom bogatom sadržaju uočljive potkrijepljenosti: sociologije, statistike, pastorala, morala i duhovnosti. Jasni pokazatelji koji proizlaze iz svih ovih smjernica, omogućili su studentu sastaviti dobar ciljani odabir pitanja za samostalno terensko istraživanje koje su se odrazile jasnom otvorenošću ispitanika, što se potvrđuje i njihovim odgovorima, u četvrtom dijelu rada. Osnovni je cilj razgovora bio dobiti uvid u povijest suočavanja konkretnih osoba, vjernika, sa suicidalnim ideacijama, namjerama i pokušajima samoubojstva, tj. ima li kršćanska vjera utjecaja na konkretnu problematiku suicida?, te na crkvenom pastoralnom planu ponuditi adekvatniji pristup duhovne podrške osobama ugrožene suicidalnim sindromom. Donoseći konkretne i proživljene ljudske sudbine, autor nas želi upozoriti kako se ugroženost samoubojstvom može javiti često i iznenada, kod veoma široke skupine ljudi. Čitajući svjedočanstva o proživljavanju ideja i pokušaja samoubojstva, svi budući čitatelji moći će uvijek iznova promisliti vlastitu životnu situaciju i samu problematiku samoubojstva. Stručnjaci poput liječnika, psihologa, svećenika i nastavnika moći će dobiti određeni uvid u problematiku ideja i pokušaja samoubojstva kod stvarnih osoba. Nadalje, stručnjacima koji rade sa tugujućim ljudima - službenim osobama i njihovim pomagačima, bit će korisni intervjui o gubitcima rođaka i bliskih ljudi uslijed samoubojstva. I ovdje se očituje kako sam govor o određenoj problematici pomaže osobama kako bi se lakše nosili s težinom života. Zanimljivo je kako autor definira samoubojstvo kao krik za razgovorom što je kasnije i potkrijepio govoreći kako je osobama s tavom problematikom potreban razgovor. U zadnjem, petom dijelu knjige, autor navodi vrlo konkretne moguće oblike pomoći osobama koje se suočavaju s problematikom suicida. Stoga ovaj rad biva tematski zaokružen otvarajući nove perspektive mogućeg rada s osobama. U knjizi prepoznajemo svojevrsnu isprepletenost teorije s praksom, koja traži pak onda i konkretne odgovore na istraženu problematiku. Prepoznaje se kako je autor pišući rad vodio brigu i o tome na koji način odgovoriti na ovu obiteljsku, društvenu, crkvenu, nacionalnu problematiku. Vrijednost rada se krije se u rijetko dostupnoj stručnoj literaturi koja bi, iz teološke perspektive, propitivala sociološke i vjerske elemente u životima osoba (vjernika) ugroženih samoubojstvom. Autor je sažeo spoznaje dostupne literature, što se vidi iz opsežne bibliografije koju vješto navodi i potkrepljuje svoja istraživanja. Novost su promišljanja i prijedlozi kako teologija, kao znanost, i praktično dušebrižništvo u praksi, mogu pomoći osobama ugroženima samoubojstvom. Iz recezenstkog osvrta dr. Bošnjakovića, navodi se da „ova knjiga može pružiti pomoć osobama koje su pokušale učiniti samoubojstvo pružajući im jasniju svijest i uvid zbog čega dolazi do tog čina, zatim može pomoći rodbini i prijateljima osoba koje su počinile ili pokušale učiniti samoubojstvo kako bi se i oni sami mogli nositi s novonastalom, teškom situacijom. Osim toga pisanje na ovaj način o samoubojstvu jest vrednovanje života u sebi, te na taj način promiče kulturu života. U to smislu knjiga pruža praktičnu pomoć svima onima koji se bore za dobro, za život“. Recezentica, prof. Galić u svom osvrtu ističe kako predloženi naslov ukazuje na namjeru autora da pozove širi krug čitatelja na edukaciju o problematici o kojoj piše, uz jasnu ponudu pomoći pri rješavanju kriznih situacija. „Autor se uvijek iznova vraća pozivu na sve veću educiranost svih članova društva o samoubojstvu, opravdavajući edukaciju pretpostavkom kako će se broj samoubojstava smanjivati, ukoliko opća populacija bude „bolje educirana o samoubojstvu, posebno osobe koje imaju suicidalne ideacije“. Knjigu možemo toplo preporučiti širokom krugu čitatelja: od mladih, roditelja, preko braniteljske populacije i stručnjaka koji pomažu ugroženima, do osoba starije životne dobi. Svi oni pronaći će uvijek novi poziv na život, uz poziv da svi ozbiljno pomognemo našim bližnjima tijekom kriznih razdoblja. Autorovo izražavanje kršćanske vjere i pogleda na život, pozivat će nas tijekom čitanja teksta na jasnu i nedvosmislenu otvorenost životu. Nadajući se kako će ovaj objavljeni rad uspjeti doprinjeti edukaciji ; pravodobnom uočavanju i preventivnom smanjenju suicidalnih ideacija ; pomoći pri rješavanju kriznih životnih situacija te biti poticajem intenzivnijeg pastoralnog rada, uz preporuke, Recezenti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Demografija, Teologija

POVEZANOST RADA