Naslov
Kulturni, socijalni i intelektualni aspekti zagrebačke arhitekture moderne: ozdravljenje budućnosti
(The Cultural, Social and Intellectual Aspects of Zagreb Architecture in the Modern Period: Healing the Future)

Autori
Šimetin Šegvić, Nikolina

Izvornik
Radovi (Zavod za hrvatsku povijest) (0353-295X) 44 (2012), 1; 303-345

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
arhitektura; moderna; stanovanje; Zagreb; radništvo
(architecture; the modern period; housing; Zagreb; workers)

Sažetak
Arhitektura moderne u Zagrebu i na prostoru Hrvatske razvija se u fazama već od početka 20. stoljeća, kada se mlađe generacije arhitekata, predvođenih Viktorom Kovačićem, bune protiv dotadašnjeg graditeljstva u historicističkoj i klasicističkoj maniri. Na Zagreb utječu promjene koje se događaju među intelektualnim krugovima Beča s kraja stoljeća, gdje djeluju velike ličnosti poput Otta Wagnera i Adolfa Loosa. Njihova je teorijska misao u Hrvatskoj od ranih dana poznata, a preko posrednika – Viktora Kovačića i Huga Ehrlicha – počinje se značajnije odražavati. Padom Austro-Ugarske nakon Prvog svjetskog rata te se veze ne prekidaju, već nastavljaju neizravno preko nekoliko arhitekata koji odlaze u inozemstvo (Austriju, Francusku, vajmarsku Njemačku) na obrazovanje. U međuvremenu Hrvatska ulazi u novu državnu zajednicu, Državu SHS i kasnije Kraljevstvo SHS. U tom razdoblju Zagreb predstavlja važno financijsko središte, ali se provodi i industrijalizacija grada. Bilježi se velik i neočekivan porast stanovništva, pogotovo radničkog sloja, pa se javljaju novi urbanističkoarhitektonski problemi. Oni se, skupa s političko-ekonomskim razvojem (Velika gospodarska kriza, uvođenje diktature u Kraljevini, politika braće Radić, itd.), sve više odražavaju na arhitekte moderne, koji svoju teoriju arhitekture i samu ulogu arhitekta modificiraju novim prilikama i potrebama. U tom kontekstu djeluje i lijevo orijentirana grupa „Zemlja“ koja je okupila socijalno angažirane umjetnike pa tako i arhitekte poput Drage Iblera i Stjepana Planića. Postupno se temeljna načela moderne arhitekture prilagođavaju potrebama međuratne Hrvatske, preko čega se profilira novija generacija arhitekata izraženog nacionalnog senzibiliteta, po čemu Hrvatska ne zaostaje za ostatkom zapadne Europe. No, želje i teorije arhitekata nisu uvijek odgovarale mogućnostima grada.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest

POVEZANOST RADA