Pregled bibliografske jedinice broj: 819800
Istaknuti hrvatski dominikanci : knj. 2
Istaknuti hrvatski dominikanci : knj. 2. Dubrovnik: Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika u Dubrovniku, 2016 (monografija)
CROSBI ID: 819800 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Istaknuti hrvatski dominikanci : knj. 2
(Distinguished Croatian Dominicans : Vol. 2)
Autori
Armanda, Ivan
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Dominikanski samostan i crkva sv. Dominika u Dubrovniku
Grad
Dubrovnik
Godina
2016
Stranica
317
ISBN
9789537046071
Ključne riječi
Red propovjednika; hrvatski dominikanci; Dominik Budrović; Česlav Novak; Anđelko Fazinić; Jordan Kuničić; Dominik Barač; Bogdan Dragun; Hijacint Franjo Eterović; Zlatan Plenković; Rajmund Kupareo; Augustin Pavlović; Kerubin Mekjavić; Tomo Vereš; Hinko Kraljević
(Order of preachers; croatian dominicans; Dominik Budrović; Česlav Novak; Anđelko Fazinić; Jordan Kuničić; Dominik Barač; Bogdan Dragun; Hijacint Franjo Eterović; Zlatan Plenković; Rajmund Kupareo; Augustin Pavlović; Kerubin Mekjavić; Tomo Vereš; Hinko Kraljević)
Sažetak
Povijest Dalmatinske dominikanske provincije, koja se od 1963. naziva Hrvatska dominikanska provincija, svojim su vjerskim, kulturnim i znanstvenim radom obilježili mnogi njezini članovi, ostavivši neizbrisiv trag ne samo u povijesti Dominikanskoga reda nego također Crkve i naroda u kojem su djelovali. Autor ovoga djela donosi životopise trinaest istaknutih hrvatskih dominikanaca rođenih u XX. stoljeću, temeljeći svoj rad na proučavanju njihovih pisanih djela, arhivskih izvora i literarure. Dominik Budrović (1901. – 1979.) bio je istaknuti profesor i teolog, a kao provincijal osobito se zauzimao za duhovnu obnovu svoje redovničke obitelji. Profesorskom djelatnošću istaknuo se i Česlav Novak (1902. – 1946.), kojega je nakon Drugoga svjetskog rata likvidirala komunistička vlast. Anđelko Fazinić (1902. – 1983.) djelovao je kao odgojitelj i nastavnik u dominikanskim školama, prijateljski je surađivao sa zagrebačkim nadbiskupom bl. Alojzijem Stepincem te bio provincijal u teškim vremenima, pisac i glazbenik, dok je Jordan Kuničić (1908. – 1974.) ostao zapamćen kao istaknuti teolog (osobito na polju moralne teologije i socijalnog nauka Crkve), sudionik u radu Drugoga vatikanskog koncila i skladatelj. Dominik Barač (1912. – 1945.) posvetio se proučavanju bošljševizma, a život je završio mučeničkom smrću, strijeljan od komunista. Bogdan Dragun (1913. – 1962.) ostao je zapamćen kao promicatelj istine o hrvatskom narodu i kardinalu Alojziju Stepincu u Francuskoj, gdje je u Parizu utemeljio i vodio Hrvatsku katoličku misiju, a Hijacint Franjo Eterović (1913. – 1981.) bio je profesor na nekoliko fakulteta u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je objavio više djela, pastoralno i kulturno djelovao među hrvatskim iseljenicima, istaknuo se publicističkim i znanstvenim radom te pokrenuo enciklopedijsko izdanje na engleskom jeziku o hrvatskoj povijesti i kulturi. Zlatan Plenković (1914. – 1987.) bio je istaknuti pastoralni djelatnik, osobito među mladima, pjesnik, glazbenik, pisac, prevoditelj i promicatelj štovanja Blažene Djevice Marije, a Rajmund Kupareo (1914. – 1996.) istaknuo se kao filozof, pjesnik, romanopisac, novelist, pripovjedač, dramatičar i glazbenik koji je velik dio života proveo u Čileu te bio profesor na Papinskom katoličkom sveučilištu i član Čileanske akademije znanosti i umjetnosti. Augustin Pavlović (1916. – 2004.) najveći dio života proveo je u Dubrovniku i Zagrebu kao odgojitelj dominikanskih novaka i studenata te profesor teologije. No bavio se također poviješću, tomizmom i prevođenjem na hrvatski jezik, osobito djela sv. Tome Akvinskoga. Ostavio je za sobom glas uzorna redovnika, kao i Kerubin Mekjavić (1919. – 2004.), koji se osobito istaknuo kao odgojitelj dominikanskih sjemeništaraca i gimnazijski profesor. Istaknuti filozof Tomo Vereš (1930. – 2002.) osobito je proučavao lik i djelo sv. Tome Akvinskoga, prevodio njegova djela na hrvatski jezik, bio pionir u uspostavljanju dijaloga između marksista i kršćana u hrvatskim krajevima i bavio se crkvenom i zavičajnom poviješću, a Hinko Kraljević (1937. – 1988.) istaknuo se pastoralnom djelatnošću i promicanjem duhovnih zvanja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Teologija, Povijest