ࡱ> wyrstuvq bjbjt+t+ "AAEZr]nnnX @       8R l | (~ ~ ( vd2444444$>X X<  ~ <<<  2      2<><@R`   2 : D'3  / Kristian Turkalj Reforma Zajedni ke ribarske politike Europske zajednice - s naglaskom na problematiku airenja jurisdikcije na moru - Sa~etak: U radu se analizira reforma Zajedni ke ribarske politike koju je pokrenula Europska komisija, te zna enje i u inci koje bi reforma mogla imati za Hrvatsku. U prvom se dijelu ukratko prikazuju izvori prava Europske unije, uloga pojedinih tijela Europske unije u donoaenju odluka, te sam proces donoaenja odluka. U drugom dijelu objaanjava se nastanak i funkcioniranje Zajedni ke ribarske politike. Definira se polje primjene Zajedni ke ribarske politike koja je jedna od politika Europske unije koja spada u isklju ivu nadle~nost Europske zajednice. Sredianji dio rada posveen je reformi Zajedni ke ribarske politike koju je 2002. godine Europska komisija pokrenula zbog teakog stanja u ribarskom sektoru. Posebna pa~nja poklanja se djelu reforme koji se odnosi na Sredozemlje, te mjerama koje Europska komisija predla~e za uvoenje racionalnog i odr~ivog ribolova u Sredozemlju. Meu mjerama koje je predlo~ila Europska komisija za RH je posebice interesantno pitanje airenja jurisdikcije obalnih dr~ava izvan granica teritorijalnog mora proglaaavanjem tzv. zaatitnog ribolovnog pojasa. U lanku se definira zaatitna ribolovna zona, te se analiziraju razlike koje postoje izmeu nje i isklju ivog gospodarskog pojasa, te zaatitnog ekoloakog pojasa. Takoer, analizira se pravni temelj proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojas, te problematika njegove delimitacije. Na kraju autor zaklju uje da je u Europskoj uniji doalo do zna ajne promjene u odnosu prema pitanju airenja vlasti nad morskim prostorima u Sredozemlju, te da se na to pitanje gleda kao na nu~nu pretpostavku za uvoenje odr~ivog i racionalnog ribolova. Klju ne rije i: pravo mora, pravo Europske unije, isklju ivi gospodarski pojas, Zajedni ka ribarska politika, ekoloaki pojas Uvod Odnosi dr~ava na moru u zadnjih sto godina proali su jedno vrlo dinami no razdoblje. Kada se inilo da su se, usvajanjem Konvencije o pravu mora, odnosi na moru kona no definirali pojavili su se novi izazovi, te potrebe za pronala~enjem nekih novih rjeaenja. Na odnose na moru utje u razli iti interesi povezani s razli itim djelatnostima poput plovidbe, istra~ivanja, gospodarenja, zaatite morskog okoliaa itd. Va~nost koju su dr~ave pridavale zaatiti pojedinih interesa na moru mijenjala se kroz povijest. Kristalizacijom pravila obi ajnog meunarodnog prava odnosno ugovornim reguliranjem pojedinih interesa, predmetna pitanja prestala su biti u ~ariatu interesa meunarodnih rasprava, te su umjesto njih na dnevni red meunarodnih konferencija dolazila neka druga pitanja. U tom smislu ribarstvo, koje se u zadnjih dvadesetak godina tehnoloaki znatno razvilo, uslijed sve manjih resursa postaje sve zna ajnijom temom postojeih odnosa na moru. U razvoju modernog meunarodnog prava mora jedan od najzna ajnijih dogaaja je pojava isklju ivog gospodarskog pojasa. No, institut isklju ivog gospodarskog pojasa, premda je sastavni dio airoko prihvaene Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, nije na jednak na in prihvaen u svim dijelovima svijeta. Dugo je u Sredozemlju postojao preautan dogovor dr~ava lanica Europske unije da se protive proglaaavanju gospodarskog pojasa u Sredozemlju. Svoje su gledanje opravdavali karakterizacijom Sredozemlja kao zatvorenog odnosno poluzatvorenog mora, te kao takvog neprikladnog za proglaavanje gospodarskog pojasa. Tvrdili su da u njemu nema dovoljno prostora za protezanje pune irine od 200 morskih milja. Pored toga, isticali su da bi razgrani enje gospodarskog pojasa u Sredozemlju moglo joa viae zaoatriti ve i onako politi ki osjetljivu situaciju u Sredozemlju (v. dalje). Danas smo svjedoci promjene u politici Europske unije uzrokovane ozbiljnoau stanja ribljeg fonda Sredozemlja. Te promjene prva je 1997. potaknula `panjolska proglaaavanjem zaatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemlju (v. dalje). Pored toga, s vremenom je postalo jasno da se u Sredozemlju gospodarenje ribarstvom treba, bez odlaganja, urediti na odr~ivoj i racionalnoj osnovi. To je potrebno kako bi se izbjegao potpuni kolaps ribarskog sektora do kojeg bi moglo doi zbog uniatavanja ribljih naselja prekomjernim ribarenjem. Jedna od klju nih pretpostavki u inkovitog i odr~ivog gospodarenja je pretvaranje otvorenog mora Sredozemlja u prostore pod jurisdikcijom obalnih dr~ava. Europska unija je odlu ila preuzeti vodeu ulogu u stvaranju zajedni ke sredozemne ribarske politike usmjerene na o uvanje i odr~ivo gospodarenje ribljim bogatstvima Sredozemlja. Na podru ju ribarstva Europska zajednica, kao jedan od stupova Europske unije, ima isklju ivu nadle~nost za meunarodne odnose, odnosno za odnose s treim dr~avama i meunarodnim organizacijama. Politika Europske unije o ituje se kroz tzv. Zajedni ku ribarsku politiku koja zbog ostvarenih slabih rezultata, uslijed opasne devastacije ribljih resurs, prolazi kroz klju ne reforme. Zbog svega toga iznimno je va~no upoznati se s Zajedni kom ribarskom politikom Europske Unije, te prijedlozima njene reforme, kako bi se na adekvatan na in moglo procijeniti njezine u inke na Hrvatsku. Pravni sustav i struktura Europske unije vrlo su slo~eni, te se esto Unija prikazuje poput gr kog hrama sa injenog od tri stupa: a) stupa Europskih zajednica; b) stupa Zajedni ke sigurnosne i vanjske politike; te c) stupa koji se zove Prostor slobode, sigurnosti i pravde. Sva tri stupa razlikuju se s obzirom na zadae koje su im povjerene odnosno s obzirom na ciljeve koje trebaju postii. Za pitanje ribarstva prvenstveno je interesantan prvi stup, u kojem Zajednica ima zadau da, kroz uspostavu zajedni kog tr~iata, gospodarske i monetarne politike, te provedbe ostalih zajedni kih politika (meu koje spada i Zajedni ka ribarska politika), promi e skladan, uravnote~en i odr~ivi razvoj gospodarskih djelatnosti, visoki stupanj zaposlenosti, visoki stupanj zaatite, poboljaanje kvalitete okoliaa itd. Zajednica u ostvarivanju ovih ciljeva djeluje u granicama ovlasti koje su joj dodijeljene Ugovorom o osnivanju Europske zajednice. Na podru jima koja ne potpadaju pod njenu isklju ivu nadle~nost, Zajednica djeluje u skladu s na elom supsidijarnosti, ali samo u mjeri koja je potrebna i samo ako dr~ave ne mogu na zadovoljavajui na in postii ciljeve tog djelovanja ve ih Zajednica mo~e bolje ostvariti. Dakle, na elo supsidijarnosti sadr~i tri odvojena elementa: a) Zajednica e djelovati samo ukoliko se ciljevi ne mogu na zadovoljavajui na in ostvariti od strane dr~ava lanica; b) djelovanje se, obzirom na opseg i u inke predlo~enih mjera, mo~e boje ostvariti na razini Zajednice; c) te ukoliko doe do djelovanja Zajednice ono ne smije ii preko onoga ato je potrebno za ostvarivanje ciljeva Ugovora o osnivanju Europske zajednice. Ukoliko se podru je nalazi u isklju ivoj nadle~nosti Zajednice onda ne postoji obveza za primjenu na ela supsidijarnosti, odnosno ovlasti Zajednice su isklju ive i ne postoji mogunost nikakve konkurentske nadle~nosti dr~ava lanica. Problem je u tome ato ne postoje jasni kriteriji za razlu ivanje podru ja koja spadaju u isklju ivu nadle~nost Zajednice od onih kod kojih se primjenjuje na elo supsidijarnosti. Europska komisija je zauzela stav da neko podru je spada u isklju ivu nadle~nost Zajednice ukoliko Ugovor Zajednici namee obavezu djelovanja u smislu da samo ona ima odgovornost za provoenje konkretnog zadatka. `to se ti e Zajedni ke ribarske politike, ona neupitno spada meu podru ja isklju ive nadle~nosti Zajednice. Naime, dr~ave lanice su, Uredbom Vijea iz 1976. o proglaaavanju ribolovnih pojasa u sjevernom Atlantiku i Sjevernom moru, postigle sporazum o prenoaenju svojih ovlasti sa podru ja ribarstva na Zajednicu. Nadle~nosti Zajednice u odnosu na ribarstvo proizlaze iz ugovornih odredbi koje se odnose na poljoprivredu. S vremenom se ribarstvo, ne mijenjajui ugovornu osnovu, po elo odvajati od poljoprivrede, te se razvilo u samostalnu politiku Europske zajednice. No, tek je 1970. godine na razini Zajednice donesena prva odluka koja se odnosi na ribarstvo. U po etku Zajedni ka ribarska politika se odnosila samo na prostor sjevernog Atlantika i Sjevernog mora, da bi od 1994. njena primjena bila tek djelomi no proairena i na Sredozemlje. Izvori prava Europske unije Sva ta tri stupa zajedno ine Europsku uniju, a pravne norme svih tih triju stupova europsko pravo u u~em smislu. Potrebno je razlikovati primarno i sekundarno europsko pravo. Primarno europsko pravo ine propisi osniva kih ugovora kojima su dr~ave lanice stvorile Europsku uniju, te ugovori kojima su oni konstantno mijenjani i dopunjavani. Sekundarno europsko pravo ine propisi koje donose tijela Europskih zajednica, odnosno Europske unije (Vijee, Komisija, Europski parlament) na temelju ovlasti koje su ima dane primarnim propisima. Propisi sekundarnog europskog prava djeluju ne samo u odnosu na dr~ave lanice, nego oni mogu djelovati i neposredno na pojedince. Kada je rije  o pravnim propisima prvoga stupa, dakle propisima triju europskih zajednica, uo ava se da tu postoji i primarno i sekundarno pravo tih zajednica. Za razliku od prvog stupa, kod drugog i treeg stupa Europske unije postoji samo primarno europsko pravo (dakle, ne i sekundarno pravo). Sekundarno europsko pravo, sukladno Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, ine: Uredbe koje imaju opu primjenu, te su u cijelosti obvezujue kako na nivou Zajednice tako i na nacionalnom nivou, te se izravno primjenjuju u dr~avama lanicama. Za njihovo stupanje na snagu, odnosno za njihovu primjenu u dr~avama lanicama, nije potrebno da ih vlasti te dr~ave nekim svojim aktom (kako se to obi no ini s meunarodnim ugovorima) preto e u nacionalno zakonodavstvo, te se one izravno obvezujue ne samo za dr~avne institucije, ve i za pravne i fizi ke osobe. Izravna primjenjivost takoer zna i da pojedinci imaju pravo koje mogu utu~iti, u vlastito ime, pred nacionalnim sudom. Direktive koje su obvezujue samo za odnosu dr~avu kojoj su upuene i to samo u pogledu rezultata koji ona mora postii. Sam izbor na ina provedbe prepuaten je vlastima dr~ave lanice. Odluke koje su u cijelosti obvezujue za one kojima su namijenjene. Preporuke koje nemaju obvezujuu snagu Mialjenja koja takoer nemaju obvezujuu snagu. Osnovna razlika direktiva i odluka u odnosu na uredbe je u tome ato nemaju opu obveznu snagu kao uredbe, ve obvezuju samo one kojima su upuene. Takoer, direktive, za razliku od uredbi, u pravilu se ne primjenjuju izravno u dr~avama lanicama, ve tra~e donoaenje provedbenih propisa. Va~no je ponoviti da pravne propise s podru ja Zajedni ke ribarske politike (u pravilu su koriatene uredbe), sukladno Ugovoru o osnivanju Europske Zajednice ( l. 37.), donosi Vijee na prijedlog Komisije veinom glasova nakon konzultiranja Europskog Parlamenta. Tijela uklju ena u proces donoaenja odluka Radi razumijevanja procesa donoaenja odluka unutar Europske unije iznimno je va~no poznavati njezinu osnovnu institucionalnu strukturu, nadle~nosti pojedinih tijela, te njihovu ulogu u procesu donoaenja odluka. Va~no je napomenuti da unato  injenici ato sva tri stupa imaju istu institucionalnu strukturu, ovlasti se pojedinih tijela razlikuju od stupa do stupa. Kako Zajedni ka ribarska politika spada u isklju ivu nadle~nost Europske zajednice, potrebno je prikazati prvenstveno funkcioniranje prvog stupa. Premda se radi o iznimno kompliciranom sustavu i procesu donoaenja odluka na podru ju ribarstva, u njega su u pravilu uklju ena samo neka glavna i pomona tijela Unije. To su Europsko vijee, Vijee Europske unije, Europska komisija, Europski parlament, te pomona tijela poput Odbora stalnih predstavnika, Gospodarsko-socijalni odbor, Odbor regija, te neki drugi odbori. Treba napomenuti da neka tijela (npr. Parlament) u Europskoj uniji nemaju funkcije koje ina e povezujemo s njihovim imenom na nacionalnoj razini, te da je raspodjela ovlasti u donoaenju odluka slo~enija nego ato je to obi no na razini dr~ava. Europsko vijee Europsko vijee je ne samo zbog svog sastava ve i po svojoj ulozi najva~nije politi ko tijelo Europske unije. Premda Europsko vijee nije bio regulirano osniva kim ugovorima, od 1961. aefovi dr~ava i vlada se, zajedno s ministrima vanjskih poslova, redovito sastaju na sastanku na vrhu. S vremenom su takvi sastanci formalizirani, te su dobili pravno priznanje Jedinstvenim europskim aktom 1986. Za navedene sastanke redovito se koristi naziv Summit. Danas je uloga i sastav Europskog vijea definirana Ugovorom iz Amsterdama, prema kojem Europsko vijee pru~a Uniji nu~an poticaj za razvoj i definiranje opih politi kih smjernica. Europsko vijee definira na ela i smjernice Zajedni ke vanjske i sigurnosne politike, te odlu uje o zajedni kim strategijama koje e se provesti na razini Unije na podru jima na kojima postoji va~an zajedni ki interes dr~ava lanica. U pravilu na njegovim sastancima se raspravljaju pitanja od najvee va~nosti za Uniju kao npr. institucionalne reforme, rjeaavanje sporova izmeu dr~ava lanica, vanjski poslovi itd. Premda e se Europsko vijee u pravilu baviti opim strateakim pitanjima, ono e povremeno preuzeti ulogu strateakog razvoja pojedine politike. Pored toga pred Europsko vijee iznose se i sva ona pitanja koja se ne mogu rijeaiti na razini Vijea Europske unije. Dakle, Europsko vijee e se samo iznimno baviti pitanjima Zajedni ke ribarske politike i to samo u slu ajevima kada ministri poljoprivrede nisu u stanju sami postii politi ki kompromis oko nekog pitanja. U sastav Europskog vijea, prema Ugovoru iz Amsterdama, ulaze aefovi dr~ava i vlada, te predsjednik Komisije, dok mu u radu poma~u ministri vanjskih poslova i lanovi Europske komisije. Stvarna uloga Europskog vijea u procesu odlu ivanja o ituje se kroz injenicu da se niti jedna va~nija odluka za Zajednicu nee donijeti a da prethodno nije proala barem jedan sastanak na vrhu. Premda dakako zaklju ci s takvih sastanaka nemaju zakonsku snagu, oni e u pravilu stvoriti okvir unutar kojega e ostala tijela razmatrati konkretne mjere. Vijee Europske unije U procesu donoaenja odluka, u pravilu, odlu ujuu ulogu ima Vijee Europske unije kojeg ine ministri dr~ava lanica. Vijee osigurava koordinaciju opih gospodarskih politika dr~ava lanica, te je temeljem Ugovora o osnivanju Europske zajednice, ovlaateno donositi odluke. U Europskoj uniji Vijee je tijelo koje ima u pravilu zakonodavne ovlasti, te tek nakon pozitivne odluke Vijea o Komisijinom prijedlogu isti postaje sastavni dio prava Europske unije. Potrebno je imati na umu da za razliku od Komisije, Vijee je tijelo u kojem su interesi dr~ava lanica izravno zastupljeni. Vijee zasjeda u razli itim formacijama ovisno o tematici koja se nalazi na dnevnom redu njegovog sastanka. Ukoliko su predmet sastanka ribarska politi ka pitanja sastav Vijea ine ministri poljoprivrede i ribarstva. Za takav sastav Vijea obi no se koristi naziv sektorsko, specijalisti ko ili tehni ko Vijee. Vijee se sastaje ili na zahtjev predsjedavajueg, ili na zahtjev jedne dr~ave lanice ili Europske komisije. Godianje se odr~i otprilike sto sastanaka Vijea od kojih veina u Bruxellesu, a samo dio u Luxembourgu. Vijee na temelju prijedloga Europske komisije (v. dalje) i uz mialjenje Europskog parlamenta, stvara pravo Zajednice, tj. donosi odluke obvezujue za dr~ave lanice i njezine graane. U pravilu, osim ukoliko osniva kim ugovorima nije druga ije propisano, Vijee donosi odluke kvalificiranom veinom glasova, s tim da svaka dr~ava ima glasa ku mo ovisnu o brojnosti stanovniatva. Velike dr~ave poput Njema ke i Francuske imaju po 10 glasova, dok dr~ave poput Finske i Irske imaju 3 glasa. Kod odlu ivanja kvalificiranom veinom za donoaenje odluke potrebna su 62 glasa od ukupno moguih 87 glasova. Vijee ima radne grupe, stalne ili posebne odbore sastavljene od predstavnika dr~ava koji pripremaju njegove sastanke. Najpoznatiji je Odbor stalnih predstavnika za koji se u pravilu koristi francuska skraenica COREPER (Comit des reprsentants permanents). Odbor stalnih predstavnika ima iznimno va~nu ulogu u procesu donoaenja odluka. Svaka odluka prije nego ato doe na Vijee raspravlja se na Odboru stalnih predstavnika. Ukoliko se o njoj postigne jednoglasni sporazum, onda se ona aalje Vijeu na usvajanje bez rasprave. U suprotnom, ukoliko su ostala neka otvorena pitanja na Odboru stalnih predstavnika, Vijee e provesti raspravu, te donijeti potrebnu odluku. Europska komisija Europska komisija je tijelo Unije u kojem su najviae izra~eni federalni elementi. Europska komisija se esto ozna ava kao tijelo koje atiti interese same Zajednice, te kao pokreta  daljnje integracije Europske unije. Uloga Europske komisije sastoji se u davanju prijedloga, posredovanju izmeu dr~ava lanica radi usvajanja tih prijedloga, te nadgledanja provoenja postojeeg zakonodavstva Zajednice. Uloga Europske komisije u procesu odlu ivanja u Europskoj uniji uvelike ovisi o tome da li se pojedini pravni akti usvajaju u okviru Europske zajednice ili se oni usvajaju na podru ju Zajedni ke vanjske i sigurnosne politike odnosno u okviru treeg stupa - Prostora slobode, sigurnosti i pravde. Temeljem Ugovora o Europskoj zajednici, Europska komisija ima zakonodavne ovlasti samo izuzetno. Va~no je napomenuti da je Europski sud zaklju io da kada god Ugovor o osnivanju Europske zajednice povjerava odreenu zadau Komisiji, on implicitno daje Komisiji i ovlasti (uklju ujui i zakonodavne ovlasti) koje su neophodne u provoenju tog zadatka. U prvom stupu Komisija ima jedina isklju ivo pravo pokretanja postupka donoaenja odluka odnosno samo ona mo~e podnijeti prijedlog Europskom parlamentu i Vijeu. Njezin prijedlog odreene odluke mo~e mijenjati samo ukoliko su ispunjeni odreeni uvjeti. Isklju ivo pravo inicijative omoguuje Komisiji veliki utjecaj na sadr~aj kona no usvojenog teksta (v. dalje). Europski parlament Europski parlament ima funkciju da osigura demokratsku raspravu i kontrolu odlu ivanja. Europski parlament je tijelo Unije koje se sastoji od predstavnika naroda dr~ava lanica. U po etku su Europski parlament inili predstavnici nacionalnih parlamenata, a od 1979. lanovi Europskog parlamenta se biraju neposredno opim izborima na cijelom podru ju Unije. Utjecaj Parlamenta u zakonodavnom procesu postupno je poveavan, prvo usvajanjem tzv. postupka suradnje, a zatim uvoenjem procedure su-odlu ivanja Ugovorom iz Amsterdama. Europski parlament, meutim, joa uvijek u izvjesnom smislu samo simboli no obavlja funkciju pravog parlamenta, kakav postoji u parlamentarnim demokracijama. Premda su njegove zakonodavne ovlasti proairene on joa nije parlament u opem prihvaenom smislu toga pojma. Pored toga, Europski parlament samo stvara iluziju demokratske kontrole. Naime, ograni enje njegovu radu predstavlja injenica da on ne bira vladu budui da u Uniji ona ne postoji u uobi ajenom smislu te rije i. Nadalje, Parlament ima pravo kontrole Komisije, ali ne i Vijea. Vijee ga konzultira pri donoaenju va~nih odluka, ali se mialjenje Parlamenta u svim slu ajevima ne mora uva~iti. Proces donoaenja odluka Proces donoaenja odluka zapo inje prijedlogom Komisije. Tijekom pripreme nacrta prijedloga Komisijine slu~be prikupljaju podatke i dokaze iz razli itih izvora, koje ponekad uklju uju i tree dr~ave, te regionalne meunarodne ribarske organizacije. Komisija ima i svoj Znanstveno-tehni ko-gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). Nakon ato je prijedlog pripremljen, iznosi se pred Komisiju na odlu ivanje. Ukoliko ga Komisija usvoji, prijedlog se aalje Vijeu. Ovisno o prirodi prijedloga, Vijee se konzultira s Europski parlament, Gospodarskim i socijalnim odborom, te Odborom regija. No, glede ribarske politike, kao sastavnog dijela poljoprivredne politike, postoji izri ita ugovorna odredba koja od Vijea tra~i konzultiranje Europskog parlamenta. Dakle, ovdje kao i velikom broju drugih slu ajeva postoji ugovorna obveza konzultiranja Parlamenta. No, Vijee se godinama konzultiralo s Parlamentom i u onim slu ajevima za koje to nije bilo posebno propisano Ugovorom. Nakon konzultiranja Parlamenta, Vijee donosi odluku. Kao ato smo ve rekli, ukoliko se Odbor visokih predstavnika suglasi s Komisijinim prijedlogom, on se usvaja bez rasprave na sljedeoj sjednici Vijea. Ukoliko se na Odboru visokih predstavnika ne postigne dogovor, prijedlog se raspravlja na Vijeu. Postigne li se na Vijeu sporazum, prijedlog postaje djelom zakonodavstva Zajednice. U suprotnom Komisija treba odlu iti da li e i dalje insistirati na usvajanju svog prijedloga, ili e ga sama izmijeniti ili e ga povui. Premda u ovom postupku Vijee ima najja u poziciju, niti jedna odluka se ne mo~e donijeti bez prijedloga Komisije kojim ona zapo inje zakonodavni proces. Pored toga, Komisija mo~e svoj prijedlog izmijeniti u bilo kojem trenutku sve dok Vijee nije donijelo kona nu odluku. Va~no je napomenuti da Vijee mo~e usvojiti pravni akt koji predstavlja izmjenu ili dopunu prijedloga Komisije samo jednoglasnom odlukom. Dakle, teoretski Komisija bi uz podraku samo jedne dr~ave mogla sprije iti Vijee da usvoji odluku koja se razlikuje od njenog prijedloga. U praksi Komisija e nastojati prilagoditi svoj prijedlog kako bi se osiguralo usvajanje odluke na Vijeu. Mialjenje Parlamenta nije obvezujue niti za jednu od institucija. Premda se postupak konzultacija uvijek ozna ava kao zakonodavna ovlast Parlamenta, takva kvalifikacija je kriva i mo~e uputiti na pogreaan zaklju ak. Va~no je napomenuti da, premda mialjenje Parlamenta ne obvezuje, tra~enje mialjenja, kada je predvieno Ugovorom, predstavlja bitan element zakonodavnog procesa, te propuatanje konzultiranja Parlamenta mo~e dovesti do niatavosti usvojenog akta. Zajedni ka ribarska politika Europske Unije Pojam i cilj Zajedni ke ribarske politike Zajedni ka ribarska politika odnosi se na aktivnosti iskoriatavanja morskih resursa, na marikulturu, te na organiziranje tr~iata ribljih proizvoda, a koje aktivnosti se provode na teritoriju dr~ava lanica ili u ribarskim vodama Zajednice, odnosno koje provode ribarski brodovi Zajednice. Temeljni propis kojim se definira Zajedni ka ribarska politika, te na in koriatenja ribljih resursa u gospodarskim pojasima dr~ava lanica Unije predstavlja Uredba Vijea br. 3760/92 od 20. prosinca 1992. o uspostavi sustava Zajednice za ribarstvo i marikulturu. Uredba 3760/92 odredila je okvir kojim se regulira pristup morskih bogatstvima, gospodarenje i nadzor aktivnosti iskoriatavanja tih bogatstva, te sredstva iskoriatavanja. Cilj Zajedni ke ribarske politike je zaatita i o uvanje raspolo~ivih morskih bogatstava, te omoguavanje racionalnog i odgovornog iskoriatavanja tih bogatstava na odr~ivoj osnovi. Radi ostvarivanja tog cilja Vijee Europske unije mo~e donijeti mjere kojima regulira uvjete pristupa vodama i bogatstvima, te odrediti modalitete njihovog iskoriatavanja. U tom smislu Vijee mo~e odrediti tehni ka svojstva dozvoljenih ribarskih alata, zone u kojima je ribolov ograni en ili zabranjen, ograni iti nivo iskoriatavanja, odrediti dozvoljene kvote ulova, ograni iti dozvoljeno vrijeme boravka na moru, odrediti tip i broj ribarskih brodova koji su ovlaateni ribariti, odrediti minimalnu veli inu i te~inu ribe koja se smije loviti itd. Na podru ju Zajedni ke ribarske politike svake se godine odreuju maksimalno dopuatene kvote izlova ribe u tzv. ribarskim vodama Zajednice, a koje se u engleskom ozna avaju kao Total Allowable Catch (skraeno TACs). Vijee ministara, na temelju znanstvenih studija, jednom godianje donosi Uredbu o ukupno dopuatenom izlovu i kvotama za svaku narednu godinu. Kvote se odreuju za svaki pojedini sektor ribarskih voda Zajednice. Svaka dr~ava dobiva svoju nacionalnu kvotu temeljem koje joj je odreen prostor ribolova, te vrsta i koli ina ribe koju u tom prostoru mo~e izloviti. Zadnja takva Uredba Vijea ministara usvojena je za 2003. godinu. Definiranje Ribarskih voda Zajednice Polje primjene Zajedni ke ribarske politike ovisi o pravnom re~imu morskog prostora u kojem ribaju brodovi Zajednice. Dok bi se Zajedni ka ribarska politika u principu u potpunosti trebala provoditi u ribarskim vodama Zajednice (Community fishing waters), ona se na otvorenom moru provodi isklju ivo u odnosu na aktivnosti ribarskih brodova Zajednice. Dakle, na otvorenom moru Zajedni ka ribarska politika ne primjenjuje se u smislu provedbe i nadzora svih ribarskih aktivnosti, ve samo onih koje provode ribarski brodovi Zajednice. Uredba 3760/92 ribarske brodove Zajednice (Community fishing vessel) definira kao brodove koji viju zastavu dr~ave lanice, te koji su registrirani u Zajednici. Ostali ribarski brodovi (brodovi koji viju zastavu neke dr~ave ne- lanice) nisu se du~ni pridr~avati pravila Zajedni ke ribarske politike. Takoer, Zajedni ka ribarska politika provodi se i u gospodarskim pojasima treih dr~ava, ali samo u mjeri i prema modalitetima predvienim ribarskim ugovorom s doti nom dr~avom. Isto kao i na otvorenom moru, Europska komisija u gospodarskim pojasima treih dr~ava vrai samo odreeni nadzor nad vlastitim brodovima. Zajedni ka ribarska politika se temelji na na elu zajedni kog i jednakog pristupa svih brodova Zajednice ribljim bogatstvima u ribarskim vodama Zajednice. Ribarske vode Zajednice Uredba 3760/92 definira kao vode pod suverenitetom i jurisdikcijom dr~ava lanica. No, sukladno lanku 6. teritorijalno more ostaje i dalje je u nadle~nosti obalne dr~ava, te ostali brodovi Zajednice (osim brodova obalne dr~ave) nemaju pravo iskoriatavanja ribljih bogatstava teritorijalnog mora. Dakle, ribarske vode Zajednice predstavljaju morski prostor u kojem su dr~ave lanice proglasile gospodarski pojas ili ribolovni pojas. Trenutno ribarske vode Zajednice ine morski prostori uz zapadne obale dr~ava lanica Europske unije, te u Sredozemlju prostor apanjolskog zaatitnog ribolovnog pojasa. Sukladno pravilima Zajedni ke ribarske politike, u gospodarskim pojasima dr~ava lanica vrijedi pravilo jednakog tretmana svih dr~avljana EU, te ribari jedne lanice imaju pravo ribolova u isklju ivom gospodarskom pojasu druge dr~ave lanice. Morski prostori s posebnim statusom Jedini izuzetak od pravila jednakog tretmana svih brodova u vodama Zajednice predstavljaju morski prostori koji zbog svoje posebne bioloake osjetljivosti imaju poseban status. Zbog posebne osjetljivosti takvih prostora ribolovne aktivnosti su, nediskriminatornim mjerama, ograni ene u korist lokalnih ribara. Ograni enje pristupa ne provodi se po kriteriju dr~avne pripadnosti broda, ve se provodi propisivanjem odreenih tehni kih svojstava broda. Konkretno radi se o ograni avanju du~ine brodova na duljinu od 26 metara. Dakle, mjere ograni enja propisane su na na in da se, bez diskriminacije ostalih brodova Zajednica, de facto ostvari zaatita lokalnog ribolova. Status takve regije dobio je primjerice "Shetlandski prostor" koji se nalazi sjeverno od `kotske u isklju ivom gospodarskom pojasu Velike Britanije, a koji je prostor ujedno sastavni dio tzv. ribarskih voda Zajednice. "Shetlanski prostor" osnovan je Uredbom 170/83. s ciljem zatite tog morskog prostora od prekomjernog iskoritavanja uslijed njegove posebne bioloke osjetljivosti. Zaatita je provedena ograni avanjem broja ribarskih brodova iznad 26 metara kojima je dozvoljen ribolov u tom prostoru. Treba napomenuti da je pitanje posebnog statusa pojedinih morskih prostora izvan granica teritorijalnog mora (poput tzv. Shetlandskog prostora) raspravljeno u listopadu 2002. na Vijeu ministara poljoprivrede i ribarstva u okviru rasprave o reformi Zajedni ke ribarske politike, te da su dr~ave zauzele razli ite stavove o legitimnom osnovu za tra~enje posebnog statusa nekog morskog prostora. Veina dr~ava iznijela je mialjenje da se poseban status, odnosno ograni enje slobodnog i jednakog pristupa odreenom morskom prostoru, mo~e opravdati isklju ivo razlozima o uvanja ribljih bogatstava, dok su neke dr~ave isticale i socio-ekonomske razloge poput gospodarske ovisnosti lokalne zajednice o ribarstvu. Poseban status za svoje morske prostore izvan granica teritorijalnog mora tijekom pregovora tra~ile su, te na kraju i dobile, neke od buduih lanica Europske unije (Malta, Estonija, Latvija). Navedeno je interesantno i za obalne dr~ave Jadrana, budui da bi se i za Jadran, s obzirom na njegovu bioloaku osjetljivost, mogao tijekom pregovora s Komisijom tra~iti sli an poseban status. Ugovori o ribarstvu s treim dr~avama Europska komisija je, u ime Europske zajednice, ovlaatena sklapati meunarodne ugovore s treim dr~avama, te sudjelovati u radu meunarodnih organizacija. U tom pogledu va~no je istaknuti da je Europska zajednica 1998. postala strankom Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, da je 1997. postala lanicom Meunarodne komisije za o uvanje Atlantske tune, te lanicom Ope ribarske komisije za Sredozemlje. Europska zajednica ima isklju ivu nadle~nost u meunarodnim odnosima na podru ju ribolova. Razlozi sklapanja ribarskih ugovora vuku svoje korijene iz Uredbe Vijea iz 1976. o proglaaavanju ribolovnih zona u sjevernom Atlantiku i Sjevernom moru. Vijee je donijelo Uredbu radi zaatite interesa vlastitog ribarskog sektora. Naime, sredinom sedamdesetih godina proalog stoljea (dakle oko 1975.) veliki broj dr~ava ne lanica Europske unije odlu io je proglasiti gospodarski pojas, te je oko 90 % iskoristivih ribljih resursa doalo pod jurisdikciju tih obalnih dr~ava. Kao posljedica proglaaenja gospodarskog pojasa, flota Zajednice, koja je imala tradicionalna loviata u vodama tih dr~ava, naglo je ostala bez slobodnog pristupa tim podru jima. U Uredbi je izra~ena suglasnost dr~ava lanica da se putem ugovora koje e Zajednica sklopiti s treim dr~avama ribarskim brodovima Zajednice osigura pristup i pravo iskoriatavanja u gospodarskim pojasima tih dr~ava. Kako bi osigurala kontinuitet pristupa svojoj floti, Zajednica je sklopila ugovore s niz treih dr~ava. Navedena Uredba je predvidjela sklapanje dvije vrste ugovora: jedne s kojima je omoguila treim dr~avama iskoriatavanje ribljih bogatstava na recipro noj osnovi, te druge kojima je svojim brodovima za odreenu naknadu osigurala ribarska prava u vodama treih dr~ava. Ugovori su sklopljeni kako s dr~avama u sjevernim (Norveaka, `vedska, Ov ji otoci, Kanada i Island), tako i s dr~avama u ju~nim morima (Senegal, Gvineja Bisao, Gvineja, Sejaeli itd). u razdoblju izmeu 1977. do 1997. zaklju eno je ukupno 29 ugovora. Do sada sklopljeni ugovori mogu se svrstati u tri osnovne grupe: a) ugovori s financijskom kompenzacijom; b) ugovori s recipro nim davanjem pristupa ribljim bogatstvima, te c) tzv. druga generacija ugovora, kojima se osniva zajedni ko poduzee koje obavlja ribarske aktivnosti u gospodarskom pojasu tree dr~ave. Priroda pojedinih sklopljenih ugovora razlikuje se ovisno o interesu koje su tree dr~ave pokazale. Tako je s nordijskim dr~avama, koje imaju razvijenu ribarsku flotu sposobnu iskoriatavati cjelokupni dopustivi ulov vlastitog gospodarskog pojasa, dogovoren recipro an pristup vodama pod jurisdikcijom stranaka. Interes ostalih dr~ava, koje nisu u stanju same iskoriatavati riblje resurse, razlikovao se od interesa nordijskih dr~ava. Zbog toga je Zajednica tim dr~avama za pristup njihovim ribljim resursima, davala financijsku kompenzaciju. Primjeri ugovora kojima je brodovima Europska Zajednica uz naknadu omogueno sudjelovanje u izlovu ribljeg fonda treih dr~ava su primjerice ugovori s Marokom, Litvom, Latvijom  i Estonijom. No, ovisno o interesu konkretne dr~ave kompenzacija se nije uvijek sastojala samo u punjenju prora una, ve su ponekad financirana znanstvena istra~ivanja na podru ju ribarstva, modernizacija ribarske flote, te razvoj lu ke infrastrukture i sl. Primjerice Ugovor o ribarstvu imala je Europska zajednica i s Marokom, ali je Maroko nakon ato je razvio vlastitu flotu, otkazao Ugovor te je isti prestao va~iti 30. studenoga 1999. Kako je prestankom Ugovora veliki broj brodova Zajednice (prvenstveno apanjolskih i portugalskih), morao obustaviti svoje aktivnosti, Vijee je na zahtjev `panjolske usvojilo Uredbu kojom je ribarima i brodovima koji su ostali bez prostora za ribolov tijekom 2000. i 2001. osigurala financijsku kompenzaciju. Problematika ribarskih ugovora potencijalno je od iznimnog zna enja za RH. Naime, u slu aju da RH proglasi gospodarski pojas, Komisija e u ime Zajednice pokrenuti pregovore za sklapanje ugovora o ribarstvu s RH. Sklapanje takvog ugovora za RH i njezin ribarski sektor mo~e imati dugoro ne pozitivne, ali i negativne u inke (posljedice). Pozitivne bi se mogle o itovati u izdaanoj nov anoj naknadi za prepuatanje viaka dopustivog ulova ribarskim brodovima Zajednice, dok bi se negativne posljedice, uslijed nedovoljne pripremljenosti i strateake nepromialjenosti dosega predmetnih ugovora, mogle o itovati u potpunom uniatenju ribarskog sektora. Stoga se, kao pretpostavka uspjeane zaatite vlastitih interesa postavlja potreba strateakog odreivanja u odnosu na neka klju na pitanja. Primjerice da li u okolnostima kada ribarska industrija u svijetu pokazuje silazne gospodarske rezultate, RH treba (odnosno ~eli) razvijati vlastitu ribarsku flotu odnosno openito ribarski sektor. Odgovor na to pitanje klju an je za smjer pregovora s Komisijom. Pri tome treba imati na umu da je u interes Unije osigurati ribarskim brodovima Zajednice ato vee ribolovne potencijale. Takav interes Unije dodatno je osna~en prekomjernom snagom njezine ribarske flote, te postepenim smanjivanjem morskog prostora u kojem oni mogu slobodno djelovati. No, u svakom slu aju pitanje strategije razvoja ribarskog sektora RH prelazi dosege ovog lanka, te bi to pitanje trebalo biti predmetom nekog drugog ozbiljnog promialjanja. Reforma Zajedni ke ribarske politike Dvadeset godina nakon usvajanja Zajedni ke ribarske politike, Europska zajednica se suo ila sa velikim izazovima, budui da se pokazalo da Zajedni ka ribarska politika nije ostvarila ~eljene rezultate. No, reforma Zajedni ke ribarske politike na neki je na in bila predviena u ranijim aktima Europske zajednice. Tako je ve Uredba 3760/92 propisivala obvezu Komisije da najkasnije do 31. 12. 2001. podnese Izvjeae Vijeu i Parlamentu o stanju Zajedni ke ribarske politike, te da na temelju tog izvjeaa Vijee do 31. 12. 2002. donese odluku o svim potrebnim prilagodbama posebno vodei ra una o problematici pristupa vodama pod suverenitetom obalnih dr~ava, te o problematici zona s posebnim statusom. Sukladno toj obvezi, Komisija je 2001. objavila dva va~na dokumenta: Izvjeataj o stanju ribarskog sektora zajednice, te tzv. "Zeleni papir o budunosti Zajedni ke ribarske politike". U njima se osvrnula na slabosti i izazove ribarskog sektora, te je iznijela svoje vienje potrebnih reformi. Europska komisija je zaklju ila da Zajedni ka ribarska politika nije osigurala odr~ivi ribolov, uslijed eka je doalo do ozbiljne devastacije ribljih bogatstava. Veliki broj ribljih naselja nalazi se izvan bioloaki sigurnih granica, te nastavak prekomjernog iskoriatavanja prijeti njihovim potpunim uniatenjem. Pored toga, Zajedni ka ribarska politika je dovela do negativnih posljedica na gospodarskom, ali i na politi kom polju. Prekomjerna ulaganja dovela su do smanjenja profitabilnosti, te do postepenog smanjivanja radnih mjesta ribarskog sektora. Politi ki neuspjeh Zajedni ke ribarske politike uzrokovan je neuklju ivanjem u proces odlu ivanja i implementacije klju nih imbenika iz ribarskog sektora. Kona no, na neuspjeh Zajedni ke ribarske politike utjecali su i vanjski imbenici. Naime, niz treih dr~ava postavlja legitimne zahtjeve za razvoj vlastitih ribarskih flota, uslijed ega ribarski brodovi Zajednice postepeno ostaju bez dotadaanjeg prostora u kojem su obavljali ribolov. Komisija je pokrenula reformu Zajedni ke ribarske politike zbog alarmantnog stanja nekih ribljih bogatstava, a koji se nalaze ispod granice bioloake odr~ivosti. Okvirni dokument, kojim je Komisija predstavila program reforme Zajedni ke ribarske politike, nazvan je "Roadmap" ato bi se u slobodnom prijevodu na hrvatski moglo prevesti kao "Putokaz reforme". U Komisijinom dokumentu kao jedan od prioriteta reforme je ja anje u inkovitosti o uvanja i gospodarenja ribljim bogatstvima. Kako bi ostvarila navedeni cilj, Komisija je predlo~ila usvajanje niza mjera od kojih treba istaknuti: uvoenje viaegodianjeg planiranja Zajedni ke ribarske politike, ja anje tehni kih mjera, uvoenje posebnih mjera za tzv. industrijski ribolov, mjere ja anja Zajedni ke ribarske politike u Sredozemlju, uva~avanje ekoloakih aspekata u gospodarenju, te ja anje znanstvene podloge u procesu odlu ivanja. Uslijed injenice da tehni ka sposobnost izlova od strane ribarske flote Zajednice uveliko premaauje bioloaki dopustive koli ine izlova u vodama Zajednice (ali takoer i izvan njih), Komisija je predlo~ila smanjivanje kvote izlova ribe od 30 do 60%, ovisno o stanju konkretnog ribljeg fonda. Navedeno smanjivanje trebalo bi dovesti do smanjivanja ribarske flote Zajednice za ukupno 8,600 ribarskih brodova. Reforma Zajedni ke ribarske politike treba se provesti u tri faze tijekom 2002. i 2003. godine. Europska Komisija je 28. svibnja 2002. usvojila prvi dio reforme Zajedni ke ribarske politike. Prva faza zapo ela je usvajanjem triju zakonskih prijedloga koji su stupili na snagu 1. sije nja 2003., te dvaju programski prijedloga (akcijskih planova). Dokumente druge i tree faze reforme Komisija je usvajala tijekom druge polovice 2002. U prvoj fazi reforme Zajedni ke ribarske politike Komisija je pored Roadmapa usvojila slijedeih pet dokumenata: Prijedlog Uredbe Vijea o o uvanju i odr~ivom iskoriatavanju ribljih resursa; Prijedlog Uredbe o uspostavi hitnih mjera Zajednice za prestanak upotrebe pojedinih brodova Zajednice u razdoblju od 2003. do 2006;  Prijedlog Uredbe kojim se mijenja Uredba Vijea br. 2792/1999 o propisima i aran~manima glede financijske pomoi ribarskom sektoru (ovom Uredbom se predla~e preusmjeravanje javnih potpora koje su bile namijenjene modernizaciji ribarske flote socijalnom zbrinjavanju ribara koji napuste ribarski sektor);  Plan aktivnosti integriranja zahtjeva za zaatitu okoliaa u Zajedni ku ribarsku politiku; Plan aktivnosti za iskorjenjivanje ilegalnog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Najosjetljivije pitanje cjelokupne reforme odnosi se na pitanje javnih potpora ribarskom sektoru, posebice u odnosu na izgradnju i modernizaciju ribarskih brodova. Po tom pitanju postoje oatri sukobi interesa izmeu pojedinih dr~ava lanica i Komisije. Dok se Komisija, uslijed nesrazmjera izmeu prevelikih lovnih sposobnosti ribarske flote Zajednice u odnosu na ograni ena raspolo~iva bogatstva, zala~e za ukidanje takve financijske pomoi ve od 1. sije nja 2003, aest dr~ava (Italija, Gr ka, Francuska, `panjolska, Portugal i Irska) ~ele do 2006. nastaviti s javnim potporama vlastitim ribarskim flotama. Druga faza reforme zapo ela je usvajanjem Strategije odr~ivog razvoja europske marikulture, te potom usvajanjem Plana aktivnosti za upravljanje ribolovom u Sredozemlju. Kako je ovaj dokument od izravnog interesa za RH, o njemu e biti posebno govora. Kona no, druga faza je zavraila usvajanjem Plana aktivnosti za suo avanje sa socijalnim, gospodarskim i regionalnim posljedicama restrukturiranja ribarske industrije Europske unije. Sukladno Roadmap-u Europska komisija je u treoj fazi reforme trebala do kraja 2002. usvojiti niz dokumenata. U tome je samo djelomi no uspjela. Usvojila je Komunikaciju o okviru za ribarsko-partnerske ugovore s treim dr~avama, Komunikaciju o podizanju kvalitete znanstvenih i tehni kih savjeta za gospodarenje ribarstvom Zajednice, te Akcijski plan za smanjivanje nuzgrednog ulova. Komunikaciju o jedinstvenoj i u inkovitoj provedbi Zajedni ke ribarske politike Komisija je usvojila sa zakaanjenjem u o~ujku 2003, dok joa uvijek nije usvojila Pravilnik o odgovornom ribarenju u Europi, komunikaciju o transparenstnosti, te neke druge dokumente. Zajedni ka ribarska politika u Sredozemlju Postojee stanje zajedni ke ribarske politike u Sredozemlju Sredozemlje je prostor koji povezuje dr~ave razli itih kultura, religija, etni kog i gospodarskog nasljea. Takve njegove karakteristike imaju izravnog utjecaja na efikasnost gospodarenja ribarstvom Sredozemlja. U iskoriatavanju morskih bogatstava Sredozemnog mora dominiraju ribarski brodovi Zajednice. No, i ostale obalne dr~ave nastoje razviti ribarsku industriju, te se na aktivan na in uklju iti u raspodjelu zajedni kih bogatstava Sredozemlja. Pored njih aktivni su i brodovi dr~ava koji nemaju obale u Sredozemlju, a koji brodovima tvornicama intenzivno iskoriatavaju vrijedna morska bogatstva Sredozemlja. Europska zajednica provodi samo djelomi no mjere o uvanja i gospodarenja ribarstvom u Sredozemlju. Od devedesetih Zajednica pokre e niz inicijativa kako bi podigla kvalitetu gospodarenja u Sredozemlju. Uvodi tehni ke mjere poput zabrane odreenih ribarskih alata, te mjere ja anja meunarodne suradnje. U tom cilju postaje strankom dviju va~nih regionalnih organizacija Ope ribarske komisije za Sredozemlje, i Meunarodne komisije za o uvanje Atlantske tune. No, unato  svemu za sada su izostali ~eljeni rezultati. Dok se s jedne strane, meunarodna suradnja odvija sporo, na unutarnjem planu postoji otpor lokalnih ribara, te slaba provedba i nadzor Zajedni ke ribarske politike od strane dr~ava lanica. Dakako, poseban problem za Zajednicu predstavlja injenica da ribarski brodovi treih dr~ava nisu podvrgnuti jednako strogima pravilima odnosno ograni enjima (npr. o dozvoljenoj veli ini mre~e, koriatenju satelitskog VMS nadzora) kao ato je to slu aj s ribarskim brodovima Zajednice, te je time njihovo djelovanje optereeno manjim troakovima. Takva neusklaenost pravila dovodi ribarske brodove Zajednice u nepovoljniji, a time i u nekonkurentski polo~aj. Zajedni ka ribarska politika se sve do 1994. primjenjivala samo na prostoru Atlantskog oceana te Sjevernog mora. Europska unija je Uredbom Vijea ministara posveenom Sredozemlju br. 1626/94, pokuaala proairiti primjenu Zajedni ke ribarske politike i na prostor Sredozemnog mora. Primjena Uredbe odreena je prostorno i personalno. Ona se s jedne strane primjenjuje u teritorijalnom moru i morskim prostorima pod jurisdikcijom dr~ava lanica, a s druge strane primjenjuje se na ribarske brodove Zajednice bez obzira da li se oni nalaze na otvorenom moru ili u gospodarskom pojasu tree dr~ave. Cilj Uredbe bio je harmonizacija gospodarenja uz uva~avanje posebnosti Sredozemlja. Takoer Uredbom si je Zajednica postavila za cilj da u suradnji sa svim obalnim dr~avama (uklju ujui i ne lanice) izgradi zajedni ku politiku gospodarenja i iskoriatavanja ribljih bogatstava Sredozemlja. No, u ostvarivanju postavljenih ciljeva Komisija za sada nije postigla zadovoljavajue rezultate. Naime, dok su dijelovi Zajedni ke ribarske politike koji se odnose na strukturnu i tr~ianu politiku u potpunosti provedeni, mjere zaatite i gospodarenja provedene su samo djelomi no. Premda je Zajednica u cilju boljeg gospodarenja ribolovom u Sredozemlju pokrenula niz inicijativa, do sada nisu postignuti o ekivani rezultati. U tom pogledu Europska komisija isti e spori napredak meunarodne suradnje, te nepoativanje internih mjera dr~ava od strane ribara. Europska komisija kao razlog nesreenosti stanja u Sredozemlju takoer navodi intenzivan izlov ribljih bogatstava Sredozemlja od strane ribarskih brodova koji pripadaju dr~avama koje nemaju obalu u Sredozemlju. Nazo nost brodova zemalja izvan Sredozemlja uskoj je vezi s neproglaaavanjem gospodarskog pojasa u Sredozemlju od strane obalnih dr~ava. Upravo se zbog toga Komisija zala~e za airenje vlasti obalnih dr~ava i izvan granica teritorijalnog mora. No, kako sam in proglaaenja gospodarskog pojasa ne spada u nadle~nost Europske zajednice, Komisija ga tretira kao suvereno pravo svake dr~ave lanice. Uslijed postojanja trajnog nesrazmjera izmeu kapaciteta aktivnih ribarskih brodova i raspolo~ivih ribljih resursa, bioloaka ravnote~a Sredozemnog mora je ozbiljno ugro~ena. Glavni kreator reforme Zajedni ke ribarske politike, Franz Fischler, povjerenik Europske komisije zadu~en za ribarstvo, na predstavljanju tzv. "Zelenog papira o budunosti Zajedni ke ribarske politike" upozorio je na neodr~ivost trenutnog stanja, te je ukazao na potrebu oatrog i neodgodivog zaokreta u voenju ribarske politike. Zbog svega toga Komisija konstatira da je hitno potrebno neato poduzeti kako na nivou Zajednice, tako i u suradnji s treim dr~avama. Okvirni reformski dokument i Sredozemlje U svom okvirnom reformskom dokumentu (Roadmap-u) Europska komisija se osvre i na upravljanje ribarstvom u Sredozemnom moru, te isti e da su i u Sredozemlju primjenjiva opa na ela Zajedni ke ribarske politike, s time da u primjeni tih na ela treba voditi ra una o posebnim karakteristikama tog prostora. Komisija je osnovne smjernice reforme za Sredozemlje izrazila u sedam to aka, koje je kasnije detaljno razradila u Planu aktivnosti. Radi se o slijedeim aktivnosti: razmatranje inicijative uspostave aireg zaatitnog ribolovnog pojasa (tzv. Fisheries Protection Zones) od strane dr~ava lanica koje imaju morsku obalu u Sredozemlju; gospodarenje vrlo migratornim vrstama riba na nivou Zajednice; provoenje revizije postojeih tehni kih zaatitnih mjera u Sredozemnom moru u cilju osiguravanja usklaenosti upravljanja na razini cijele Zajednice; gospodarenje ribljim fondovima koji se dijele s treim dr~avama; poticanje suradnju u Sredozemlju, uklju ujui suradnju ribarskih udruga; zadr~avanje nacionalnog upravljanja u svim ostalim pitanjima unutar 12 milja ja anje meunarodne suradnje glede gospodarenja ribarstvom u regiji, a posebice kroz regionalne ribarske organizacije. S obzirom na vanjsko-politi ke ciljeve integracije RH u Europsku uniju, za RH je posebice interesantna praksa dr~ava lanica Unije u odnosu na proglaaenje gospodarskog pojasa. Komisija se Roadmapom izri ito zalo~ila za airenje jurisdikcije obalnih dr~ava u Sredozemlju na prostranstva izvan granica teritorijalnog mora proglaaavanjem tzv. zaatitnog ribolovnog pojasa. Prijedlog polazi od apanjolskog modela airenja jurisdikcije izvan granica teritorijalnog mora. Ovom inicijativom Komisija aktivno poti e i preostale dr~ave lanice da slijede primjer `panjolske u Sredozemlju. Proglaaavanjem zaatitnih ribolovnih pojasa povea se i prostor isklju ive nadle~nosti Komisije, odnosno prostor u kojem bi brodovi Zajednice imali pravo ribolova, a u kojem prostoru bi istovremeno bili isklju eni ribari treih dr~ava. Proglaaenjem takvog morskog pojasa, morski prostor koji je trenutno dio otvorenog mora, postao bi sastavnim dijelom tzv. ribolovnih voda Zajednice u kojima Komisija ima ovlasti donositi razli ite mjere relevantne za gospodarenje morskim resursima (npr. mjere nadzora i kontrole ribarskih aktivnosti). Europska komisija u svom dokumentu posveenom budunosti ribarske politike govori o potrebi integriranja Sredozemnog mora u Zajedni ku ribarsku politiku, te navodi da analiza postojee situacije pokazuje nu~nost politi kog poticaja airenju Zajedni ke ribarske politike na Sredozemlje. Sredozemni prostor treba se u potpunosti integrirati u Zajedni ku ribarsku politiku s ciljem ja anja odr~ivosti ribarskih aktivnosti u vodama Zajednice, ali i na otvorenom moru. No, dok se Sredozemno more nalazi u statusu otvorenog mora, Komisija nee moi, sukladno meunarodnom pravu, vraiti vlast na na in kako to ini u gospodarskim pojasima dr~ava lanica. Plan aktivnosti za upravljanje ribolovom u Sredozemnom moru Cilj reforme Zajedni ke ribarske politike u Sredozemlju U skladu s Raoadmap-om, a u cilju osiguravanja odr~ivog ribolova u Sredozemlju, Europska komisija je usvojila Plan aktivnosti gospodarenja ribolovom u Sredozemlju. Navedeni plan aktivnosti dio je drugog paketa reforme Zajedni ke ribarske politike, te detaljno razrauje osnovne reformske smjernice iz Roadmap-a. Komisija u svom dokumentu isti e neke posebnosti Sredozemnog mora, kao ato je poseban odnos nacionalnih i meunarodnih voda. U tom pogledu iznosi se teza da do sada nije doalo do proglaaenja isklju ivog gospodarskog pojasa u Sredozemlju zbog toga ato se riblja naselja nalaze prete~no u neposrednoj blizini obale, te zbog nekih osjetljivih politi kih odnosa (prvenstveno se misli na slo~eno politi ko okru~enje u isto nom dijelu Sredozemlja). Cilj reforme Zajedni ke ribarske politike u Sredozemlju je istovjetan ciljevima reforme u ostalim vodama Zajednice: osigurati iskoriatavanje morskih bogatstava na odr~ivoj ekoloakoj, gospodarskoj i socijalnoj osnovi. Radi ostvarivanja postavljenog cilja Zajednica treba nastaviti s vodeom ulogom u provedbi u inkovitog gospodarenja ribolovom Sredozemlja, promicati upravljanje ribarstvom putem Ope ribarske komisije za Sredozemlje, te ja ati suradnju s ne- lanicama Europske unije. Plan aktivnosti sadr~i pregled mjera koje je Komisija ozna ila kao prioritetne inicijative za naredne tri godine. Jedno od najva~nijih pitanja odnosi se na problematiku jurisdikcije u Sredozemnom moru. Prema planu aktivnosti 2003. bi trebala biti klju na za pronala~enje odgovarajueg rjeaenja. Samo rjeaenje tra~it e se na dvije razine - na razini internog usuglaaavanja stavova unutar Unije, te na multilateralnoj razini suradnjom svih zainteresiranih dr~ava. Sljedee va~no pitanje odnosi se na mjere smanjivanja ukupne ribarske aktivnosti. Mjere uklju uju stvaranje opeg zakonodavnog okvira upravljanja ribarskim kapacitetom Zajednice. Nadalje, Plan aktivnosti predvia niz mjera usmjerenih na poboljaanje metode ribolova sa svrhom o uvanja ribolovnih bogatstava. Navedene mjere podrazumijevaju reviziju postojeih, te usvajanje novih tehni kih mjera, kao i integraciju zaatite okoliaa u Zajedni ku ribarsku politiku. Cilj reforme na meunarodnom planu je ja anje meunarodne suradnje, te osiguravanje odr~ivog i odgovornog ribarstva i izvan voda Zajednice (u vodama otvorenog mora i gospodarskim pojasima treih dr~ava). U tom kontekstu ribarskim brodovima Zajednice bi se ograni io pristup vodama treih dr~ava, sukladno Konvenciji o pravu mora ( l. 62.), samo na viaak dopustivog ulova kojega trea dr~ava nije u stanju sama iskoriatavati. Pored toga, reforma predvia stvaranje okvira za dijalog i konzultacije s treim dr~avama, te posebice za pregovore o budunosti partnerstva u ribarstvu s treim dr~avama. Od niza predlo~enih mjera u Planu aktivnosti za RH su posebno interesantne mjere kontrole i implementacije ribarske politike, mjere ja anja meunarodne suradnje s dr~avama ne- lanicama Europske unije, te mjere koje se odnose na koordinirano proglaaavanje zaatitnih ribolovnih pojasa. Kontrola i provedba Zajedni ke ribarske politike Kontrola ribarstva u Sredozemlju pretpostavlja poduzimanje niza mjera kako na razini Zajednice (npr. koriatenje satelitskog - VMS sustava nadzora), tako i na airoj meunarodnoj razini. Reforma bi se takoer trebala fokusirati na integrirano gospodarenje obalnim pojasom, te na ja anje kontrole ribarskih aktivnosti kako bi se osiguralo efikasno ka~njavanje onih koji krae pravila Zajedni ke ribarske politike. Na meunarodnoj razini, ak i u slu aju proglaaenja jurisdikcije izvan granica teritorijalnog mora, Zajednica treba poticati ja anje uloge Ope ribarske komisije za Sredozemlje radi harmonizacije pravila kontrole ribarskih aktivnosti unutar multilateralnog okvira. Nadalje, Zajednica treba razvijati regionalnu suradnju u odnosu na upravljanje onim ribljim bogatstvima koja se dijele s dr~avama ne- lanicama Unije. Tu svakako spadaju i bogatstva Jadranskog mora. Kona no, Zajednica je zainteresirana da surauje s treim dr~avama na suzbijanju protuzakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova. Ja anje multilateralne suradnje `irina otvorenog mora (meunarodnih voda) u Sredozemlju neizbje~no postavlja pitanje gospodarenja ribarstvom kroz meunarodnu suradnju. Navedena suradnja je u Sredozemlju te~a nego u drugim vodama Zajednice uslijed injenice da su u Sredozemlju prisutne i dr~ave u razvoju, koje nisu lanice Unije, a koje imaju ograni ena sredstva i skromnu tradiciju upravljanja ribarstvom. Pored toga, dok se Zajednica zala~e za smanjivanje ukupnih ribarskih aktivnosti u Sredozemlju, nerazvijene dr~ave i dr~ave u razvoju gospodarski napredak vide u poveavanju vlastitih ribarskih flota. Stoga napredak Zajednice u upravljanju ribarstvom mo~e biti ote~an razli itim pristupima ostalih dr~ava u regiji. Naime, poveavanje ribolovnih kapaciteta dr~ava ne lanica automatski dovodi do negativnih posljedica za ribarski sektor Zajednice. Zbog toga razvoj multilateralne dimenzije upravljanja ribarstvom u ovoj regiji za Europsku zajednicu predstavlja va~an element zaatite polo~aja vlastitog ribarskog sektora. U meunarodnim odnosima Komisija treba prvenstveno doprinijeti ja anju multilateralne suradnje, osobito sa sredozemnim dr~avama, radi postizanja politi kog dogovora o daljnjem razvoju ribarske politike u Sredozemlju. Poseban naglasak treba dati sub-regionalnoj suradnji kao i kontroli ribarskih aktivnosti na otvorenom moru. Nadalje, potrebna je revizija Uredbe 1626/94 radi identificiranja prioritetnih prostora gdje postoji najvea konkurencija i potencijalna mogunost sukoba ribara razli itih dr~ava. Europska Komisija reformama ~eli potaknuti regionalno gospodarenje ribarstvom Sredozemlja. U tom pogledu Zajednica e se zalagati za ja anje dviju regionalnih ribarskih organizacija u Sredozemlju (Meunarodne komisije za o uvanje Atlantske tune i Ope ribarske komisije za Sredozemlje). Osim ja anja uloge navedenih regionalnih organizacija, Komisija predla~e organiziranje ad hoc Konferencije svih dr~ava Sredozemlja radi pronala~enja rjeaenja za sadaanje neodr~ivo stanje. Odr~avanje navedene Konferencije predvieno je za kraj talijanskog predsjedavanja Unijom, tj. 5. i 6. prosinca 2003. u Veneciji. Navedena Konferencija sazvat e se na ministarskoj razini pod okriljem Ope ribarske komisije za Sredozemlje, te e biti posveena: a) kontroli i provedbi ribarske politike, b) poboljaanju znanstvene osnove upravljanja ribarstvom s naglaskom na pru~anje pomoi dr~avama ne lanicama, te c) suzbijanju protuzakonitog ribarstva. Suradnja izmeu dr~ava trebala bi se usmjeriti na ja anje sposobnosti obalnih dr~ava u ispunjavanju meunarodnih obaveza kao ato su sakupljanje podataka, provoenje bazi nih istra~ivanja, te nadzor i kontrola ribarskih aktivnosti. Europska zajednica ima dva osnovan interesa u Sredozemlju: o uvanje i zaatitu morskih bogatstava od prekomjernog izlovljavanja, te zaatitu interesa cjelokupne ribarske industrije Europske unije osiguravanjem odgovarajuih morskih prostora za potrebe vlastite ribarske flote. U ostvarivanju ovih interesa za Europsku zajednicu zna ajnu otegotnu okolnost predstavlja nazo nost veeg broja obalnih dr~ava Sredozemlja koje nisu lanice Unije, te koje imaju razli ite interese od interesa Europske zajednice. Zaklju no mo~e se konstatirati da e provedba sredozemnog dijela reforme Zajedni ke ribarske politike biti te~a nego u ostalim dijelovima ribarskih voda Zajednice. Naime, teako e Europska zajednica nametnuti ostalim obalnim dr~avama (koje su u prete~nom broju) primjenu strogih pravila Zajedni ke ribarske politike. Pored toga, teako je o ekivati da e se ostale obalne dr~ave odrei razvoja vlastite ribarske industrije kako bi zaatitili morska bogatstva koja su uniatena prvenstveno iskoriatavanjem od strane ribarskih brodova Zajednice. Problematika isklju ivog gospodarskog pojasa u Sredozemlju Raznovrsnost pristupa problematici proglaaenja isklju ivog gospodarskog pojasa Sve dr~ave lanice Europske unije koje imaju obalu na Atlantskom oceanu proglasile su ili gospodarski pojas (Francuska, Portugal, `panjolska i `vedska) ili ribolovni pojas (Belgija, Finska, Irska, Nizozemska, Velika Britanija, Njema ka i Danska). Premda se radilo o jednostranoj odluci dr~ava lanica, one su tu odluku ipak prethodno (1976. godine) meusobno usuglasile, te je o tome Vijee usvojilo Uredbu. Dr~ave lanice su do nedavno imale ribolovne pojase samo izvan Sredozemnog mora. No, 1997. `panjolska je naruaila monolitnost prakse dr~ava lanica Unije proglaaavanjem zaatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemnom moru. Danas postoji nekonzistentnost u pristupu dr~ava glede pitanja proglaaenja isklju ivog gospodarskog pojasa odnosno ribolovnog pojasa u Sredozemlju. Europska Komisija, u Planu aktivnosti posveenom Sredozemlju, isti e da je jedna lanica Unije (`panjolska) proglasila zaatitni ribolovni pojas airok 49 morskih milja, dok je jedna dr~ava kandidat za lanstvo (Malta) proglasila 25 milja airoki isklju ivi ribolovni pojas. Isticanje, u Planu aktivnosti, samo tih dviju dr~ava ne smije se shvatiti kao da su samo te dvije dr~ave protegnule svoju jurisdikciju izvan granica teritorijalnog mora. O ito je da se autor dokumenta ograni io na analizu stanja u odnosu na sadaanje i budue sredozemne lanice Europske unije. Pored tih dviju dr~ava u Sredozemnom moru i nekoliko afri kih dr~ava se odlu ila na proglaaenje isklju ivog gospodarskog pojasa. To su Al~ir, Maroko, Egipat i Tunis. Nadalje, kako su Jadransko more i Crno more dijelovi Sredozemnog mora, u nabrajanje dr~ava koje su proglasile gospodarski pojas treba uklju iti Rumunjsku, Bugarsku, Tursku, Rusiju i Ukrajinu. Protivljenje dr~ava lanica Europske unije proglaaavanju gospodarskog pojasa u Sredozemlju objaanjavalo se politi ki vrlo osjetljivim stanjem u Sredozemnom moru. Naime, Sredozemlje je strateaki prostor koji povezuje dr~ave vrlo razli ite kulture, religije, etni kog i gospodarskog nasljea. U tom pogledu posebice je osjetljivo pitanje razgrani enja morskih prostora izmeu npr. Gr ke i Turske, te Izraela i arapskih susjeda. Pored toga, Camarda navodi da je Sredozemlje tranzitni bazen, te da bi proglaaavanje gospodarskog pojasa ugrozilo slobodu plovidbe. Sli nog je mialjenja i Leanza koji isti e da je Sredozemno more najva~niji pomorski put, te da bi s obzirom na njegove dimenzije, teritorijalizacija Sredozemlja neminovno dovela do ograni avanja slobode plovidbe. Nadalje, mo~e se pretpostaviti da dr~avama s razvijenom ribarskom flotom nije bilo u interesu smanjiti prostor slobodnog djelovanja vlastitih ribarskih brodova u otvorenom moru Sredozemlja proglaaavanjem gospodarskih pojasa od strane svih obalnih dr~ava. No, takoer je mogue da su dr~ave lanice neproglaaavanjem gospodarskog pojasa ujedno ~eljele sprije iti airenje Zajedni ke ribarske politike Europske unije (a time i ovlasti Komisije) i na prostor Sredozemlja. Argument za ovu postavku mogu biti nastojanja Komisije da uvede viae reda u iskoriatavanje ribljih bogatstava Sredozemlja, te da zbog prelova ograni i kvote dopuatenog izlova u vodama Zajednice. Razlike izmeu zaatitnog ribolovnog pojasa i isklju ivog gospodarskog pojasa. Europska komisija ukazuje na postojanje razlike izmeu re~ima zaatitnog ribolovnog pojasa i isklju ivog gospodarskog pojasa. Plan aktivnosti ne daje kona an odgovor glede funkcija zaatitnog ribolovnog pojasa, budui da pitanje proglaaenja i sadr~avaj spada u isklju ivu nadle~nost dr~ava lanica, ve predla~e dvije moguosti. Prema jednoj u predmetnoj zoni dr~ave bi mogle usvojiti takve mjere koje bi ograni ile pristup ribarskim brodovima treih dr~ava. Navedeni pristup u potpunosti se poklapa s funkcijama apanjolskog zaatitnog ribolovnog pojasa ato zna i da bi u ribolovni pojas pristup imali samo ribarski brodovi Zajednice. Prema drugoj varijanti, obalna dr~ava bi u tom prostoru imala samo ovlast nadzora na stranim brodovima. Dakle, samo jednu od funkcija definiranih `panjolskom odlukom iz 1997. Bez obzira na navedene razlike zaatitni ribolovni pojas mo~emo definirati kao isklju ivi gospodarski pojas koji je funkcionalno ograni en na ovlasti dr~ave vezane uz ribarstvo. Za uo avanje razlika izmeu ribolovnog i gospodarskog pojas potrebno je krenuti od konvencijske definicije gospodarskog pojasa. Konvencija o pravu mora definira gospodarski pojas kao podru je koje se nalazi izvan teritorijalnog mora i uz njega, podvrgnuto posebnom pravnom re~imu na temelju kojega su prava i jurisdikcija obalne dr~ave i prava i slobode drugih dr~ava ureeni relevantnim odredbama Konvencije. Posebnost re~ima gospodarskog pojasa o ituje se kroz ovlasti obalne dr~ave, a njih ine suverena prava i jurisdikcija. `to se ti e suverenih prava dr~ave u gospodarskom pojasu Konvencija propisuje da se ona odnose na "istra~ivanje i iskoriatavanje, o uvanje i gospodarenje ~ivim i ne~ivim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onih morskog dna i njegova podzemlja, te glede drugih djelatnosti radi gospodarskog istra~ivanja i iskoriatavanja pojasa, kao ato su proizvodnja energije koriatenje vode, struja i vjetrova". Vezano za pitanje jurisdikciju obalne dr~ave, Konvencija razlikuje tri vrste jurisdikcije u gospodarskom pojasu: a) podizanja i upotrebe umjetnih otoka, ureaja i naprava; b) znanstvenog istra~ivanja mora; c) zaatite i o uvanja morskog okoliaa. Za razumijevanje razlika izmeu ribolovnog i gospodarskog pojasa potrebno je definiciju gospodarskog pojasa raa laniti na nekoliko osnovnih dijelova. Prvo treba razlikovati ovlasti koje se odnose na iskoriatavanje ~ivih i ne~ivih bogatstava od ovlasti koje se odnose na ostale vrste iskoriatavanja isklju ivog gospodarskog pojasa poput proizvodnje energije koriatenjem vode. To je prva razlika izmeu ribolovnog i gospodarskog pojasa budui da se zaatitna ribolovna zona ne odnosi na te "druge djelatnosti". Kada se govori o iskoriatavanju morskih bogatstava treba razlikovati ona koje su nad morskim dnom (u vodenom stupu) od onih koje su dijelom morskog dana i njegovog podzemlja. Naime, ribolovni pojas se u principu odnosi samo na morska bogatstva nad morskim dnom. No, ato se ti e RH, morska bogatstva morskog dna i podzemlja ve su obuhvaena epikontinentalnim pojasom nad kojim je jurisdikcija RH utvrena Ugovorom o razgrani enju epikontinentalnog pojasa izmeu SFRJ i Italije iz 1968. (a ije su obveze i prava sukcesijom preale na RH). Podizanje umjetnih otoka predstavlja treu va~niju razliku izmeu ova dva morska pojasa. Kona no, postojei prijedlog ribolovnog pojasa ne spominje znanstveno istra~ivanje mora i zaatitu okoliaa, premda su te funkcije neodvojivo povezane s racionalnim gospodarenjem morskim resursima. U Planu aktivnosti isti e se potreba integriranja zaatite okoliaa u Zajedni ku ribarsku politiku, te se isti e kako ekoloake katastrofe imaju zna ajan u inak na ribarstvo. Postavlja se pitanje da li e ribolovni pojas na kraju uklju ivati jurisdikciju obalne dr~ave glede zaatite i o uvanja morskog okoliaa. Takvo pravo predvieno je Konvencijom o pravu mora za obalnu dr~avu koja proglasi isklju ivi gospodarski pojas. S obzirom na nedavnu ekoloaku katastrofu koju je izazvalo potonue gr kog tankera Prestige u Atlantskom oceanu, te s obzirom da je integriranje zaatite okoliaa u Zajedni ku ribarsku politiku jedan od ciljeva reforme, mo~e se pretpostaviti da e re~im zaatitnih ribolovnih pojasa uklju ivati i jurisdikciju u odnosu na zaatitu okoliaa. Va~an korak u tom smjeru u inila je Francuska usvajanjem Zakona o stvaranju zaatitnog ekoloakog pojasa. Klju ni poticaj za donoaenje ovakve francuske odluke imale su dvije nedavne pomorske nesree koje su uzrokovale zagaivanje morskog okoliaa ogromnih razmjera (brodolom tankera Erika ispred obala Bretagne u prosincu 1999., te brodolom tankera Prestige u prosincu 2002). Pored toga, namjerno zagaivanje Sredozemnog mora u pravilu se dogaa izvan granica teritorijalnog mora. Zbog toga je Francuska odlu ila iskoristiti prava koja joj daje meunarodno pravo mora u cilju ato bolje zaatite morskog okoliaa. Francuska uvoenjem zaatitnog ekoloakog pojasa ~eli osigurati u inkovitije djelovanje protiv brodova zagaiva a bez obzira da se radi o brodovima koji ispuataju balastne vode ili odbacuju neku drugu vrstu otpada. Takoer, proglaaenje zaatitnog ekoloakog pojasa omoguiti e Francuskoj da zabrani plovidbu brodovima koji prevoze opasan teret, a ne zadovoljavaju minimalne sigurnosne standarde. Treba napomenuti da do sada niti jedna dr~ava nije proglasila ekoloaki pojas. Francuska svoju odluku o stvaranju zaatitnog ekoloakog pojasa temelji se na Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, a posebno na dijelu koji je posveen isklju ivom gospodarskom pojasu. Zbog toga bi se ekoloaki pojas mogao definirati kao gospodarski pojas funkcionalno ograni en samo na pitanja zaatitne okoliaa. Na kraju mo~emo zaklju iti da odreivanje sadr~aja zaatitnog ribolovnog pojas spada u isklju ivu nadle~nost dr~ava lanica, te da je Komisija samo potaknula dr~ave da o tome provedu raspravu, odnosno da pokuaaju postii usklaeni i zajedni ki pristup funkcionalnom odreenju zaatitnog ribolovnog pojasa. Nakon ato se postigne zajedni ki stav izmeu dr~ava lanica, Europska unija e krajem 2003., za vrijeme talijanskog predsjedavanja Unijom, sazvati meunarodnu konferenciju svih sredozemnih dr~ava s ciljem ispitivanja mogunosti opeg sredozemnog pristupa ovoj problematici. Pravni temelj proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa Europska komisija je izri ito pozvala dr~ave lanice Unije da razmotre pitanje proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemnom moru i to koordiniranom akcijom svih sredozemnih lanica Europske unije. No, postavlja se pitanje pravnog temelja na osnovu kojeg bi dr~ave lanice Unije mogle proglasiti zaatitne ribolovne pojase. Naime, ne postoji niti jedna ugovorna odredba ope obvezatnog karaktera (kao ato su to odredbe Konvencije o pravu mora) koja govori o proglaaavanju zaatitnih ribolovnih pojasa. No, dosadaanja praksa svjedo i da se odreen broj obalnih dr~ava odlu io da umjesto gospodarskog pojasa proglasi ribolovni pojas, unato  injenici da Konvencija o pravu mora nema odredbi za takvu vrstu morske jurisdikcije. Radi se ukupno o 15 dr~ava od kojih su njih 6 lanice Unije. `panjolska je jedina dr~ava koja za ribolovni pojas koristi naziv zaatitni ribolovni pojas (na engleskom jeziku Fisheries Protection Zone). U takvim ribolovnim pojasima vrai suverena prava ograni ena samo na ~iva morska bogatstva. Postojanje takvih pojasa ope je prihvaeno u meunarodnoj zajednici sve dok ne prelaze vanjsku granicu gospodarskog pojasa od 200 morskih milja od obale. Zbog toga je ipak teako zaklju iti da se radi o suatinski dva razli ita morska pojasa. Stoga se mo~e pretpostaviti je da isticanje distinkcije izmeu ovih dvaju pojasa u stvari kompromisni prijedlog Komisije namijenjen onim dr~avama koje se tradicionalno protive proglaaenju gospodarskog pojasa u Sredozemnom moru. Komisija svoj prijedlog airenja jurisdikcije obalnih dr~ava na morske prostore izvan teritorijalnog mora temelji na primjeru apanjolskog zaatitnog ribolovnog pojasa. `panjolska je Kraljevskom odlukom 1315/1997 uspostavila zaatitni ribolovni pojas u Sredozemnom moru, uz na elno odreivanje crte razgrani enja koja prati ekvidistancu u odnosu na susjedne dr~ave, a koja je povu ena u skladu s meunarodnim pravom. U zaatitnom ribolovnom pojasu `panjolska e imati suverena prava radi o uvanja ~ivih morskih resursa, kao i gospodarenja i kontrole ribarskih aktivnosti. Dakle, radi se djelom o ovlastima iz st. 1 l. 56. Konvencije o pravu mora. `panjolska navodi da je pravni temelj proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa Konvencija o pravu mora iz 1982. Razlozi koji su naveli `panjolsku na proglaaenje ribolovnog pojasa proizlaze iz posebnih karakteristika Sredozemlja u odnosu na ~iva morska bogatstva. Posebnost se o ituje u tome da je Sredozemlje primjerice jedno od rijetkih mjesta razmno~avanja crvenih tuna na Svijetu, te da prekomjerno iskoriatavanje mo~e dovesti do kriti ne situacije za tu vrstu. Nadalje, isti e se problem poveanja ribolovnih aktivnosti industrijskih brodova nesredozemnih dr~ava koje svoje aktivnosti provode u Sredozemlju bez ikakvog nadzora. `panjolska isti e problem nemogunosti primjene mjera Zajednice, koje se odnose na o uvanje i kontrolu, izvan granica teritorijalnog mora na brodove koji viju zastavu dr~ave ne- lanice Unije. Navedeno ima za posljedicu frustraciju ribarskog sektora, te apanjolske politike gospodarenja morskim bogatstvima koju `panjolska nastoji implementirati u Sredozemlju. Naime, prekomjerno iskoriatavanje ribljih resursa u Sredozemlju dovodi do nu~nosti poduzimanja mjera koje e sprije iti uniatenje riblje populacije u skoroj budunosti. U tom cilju potrebno je provesti odgovarajuu politiku o uvanja resursa. Provedba navedene politike nemogua je sve dok su mjere o uvanja ograni ene na 12 milja teritorijalnog mora. Kona no, `panjolska je u svojoj Kraljevskoj odluci istaknula da proglaaenje nee utjecati na mjera zaatite i o uvanja resursa koje su ili e biti usvojene od strane Europske unije. Prednosti i nedostaci proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa. EK navodi prednosti i nedostatke proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa. Meu prednostima isti e mogunost primjene mjera upravljanja ribarstvom na znatno airem prostoru. Naime, 95% ukupnog ulova ribarskih brodova Zajednice ostvaruje se u prostoru do 50 morskih milja od obale. Zaatitni ribolovni pojas bi zasigurno olakaao kontrolu i zna ajno pridonio suzbijanju protuzakonitog ribolova (illegal, unreported and unregulated fishing). Iznimno va~an u inak proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa ogledao bi se u isklju ivanju ili bar nadzoru pojedinih ribarskih flota (posebice onih s Dalekog istoka) koje trenutno obavljaju ribolov u dijelu Sredozemlja koji je u re~imu otvorenog mora. Kao nedostatak navodi se rizik gubitka prava ribarskih brodova Zajednice na pristup odreenim ribljim naseljima u slu aju da dr~ave ne- lanice Unije proglase zaatitni ribolovni pojas slijedei primjer dr~ava lanica Europske unije. U dokumentu se posebice navode Hrvatska i Tunis, ali se dodaje da se navedena poteakoa mo~e prevladati sklapanjem bilateralnih ugovora o ribarstvu s navedenim dr~avama. Od nedostataka joa se isti e da bi u odreenim prostorima moglo doi do politi kih poteakoa, te da je u uskim morima poput Sredozemnog teako povui crtu sredine. Treba napomenuti da ova posljednja teza nije to na budui da je crta sredine ista matemati ka metoda, te da je kao takva jedina metoda koja se mo~e jednostavno izra unati i primijeniti u svim zemljopisnim situacijama. Vjerojatno je autor mislio da e openito biti teako postii sporazum o primjenjivoj metodi razgrani enja, budui da je ekvidistanca samo jedna od viae mogue primjenjivih metoda. Proglaaenje zaatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemlju od strane dr~ava lanica Unije od prvorazrednog je zna enja za Republiku Hrvatsku. Pitanje proglaaenja ima zna ajne politi ke reperkusije kako na unutraanjem tako i na vanjsko-politi kom planu. Naime, dr~ave lanice e airenjem vlastite jurisdikcije na moru automatski izazvati u RH unutarnji politi ki pritisak za proglaaenje gospodarskog pojasa. S druge strane, na vanjsko politi kom planu javit e se potreba razgrani enja novo proglaaenih morskih pojasa. S pravnog aspekta neupitno je da RH ima pravo proglasiti gospodarski pojas i da to njeno pravo ne zastarijeva. Stoga je pitanje samo trenutka kada to u initi. No, to je isklju ivo politi ko pitanje. Pri tome valja imati na umu da bi zakaanjelo proglaaenje gospodarskog pojasa moglo sam in proglaaenja u initi bespredmetnim. Naime, u dananje vrijeme riblji resursi se iskoritavaju preko sigurnih biolokih granica, dok ribarske flote istovremeno postaju svakim danom sve efikasnije. Zbog toga bi se moglo dogoditi da, u trenutku proglaenja gospodarskog pojasa, riblji fond Jadrana bude u velikoj mjeri devastiran. Dakle, proglaaenje gospodarskog pojasa trebao bi imati za cilj zaatitu raspolo~ivih morskih resursa, te stvaranje uvjeta za racionalno i odgovorno iskoriatavanje Jadrana. Proglaaenjem gospodarskog pojasa RH bi stekla pravo, ali i mogunost donoaenja potrebnih mjera za ostvarivanje odr~ivog i bioloaki uravnote~enog ribolova. Dakako, mo~da najva~nija i nu~no potrebna mjera, koja se mora zasnivati na znanstvenim studijama, je odreivanje dopustive razine izlova u Jadranu, odnosno njegove godianje kvote. Ne manje va~na mjera je zabrana izlova ribe odreene veli ine i te~ine radi zaatite riblje mlai. No, i niz drugih mjera poput zabrana odreenih tipova i veli ina brodova, te zaatite posebno bioloaki osjetljivih prostora i vrsta. To nikako, ne zna i onemoguavanje sudjelovanja ribara drugih dr~ava u iskoriatavanju viaka dopustivog ulova (onog dijela koji RH eventualno ne bi bila sposobna sama iskoriatavati). Dapa e, to bi otvorilo mogunost za sklapanje ugovora s Europskom zajednicom o iskoriatavanju, uz naknadu, tog preostalog viaka. Osim radi zaatite ribljih bogatstava Jadranskog mora, gospodarski pojas bi trebalo proglasiti i radi zaatite arheoloakih dobara pod morem, te zaatite okoliaa. Razgrani enje zaatitnog ribolovnog pojasa Sljedee va~no pitanje odnosi se na problematiku delimitacije zaatitnih ribolovnih pojasa, odnosno na problematiku podijele jurisdikcije u Sredozemlju. Jedan od osnovnih prigovora protiv koji se isticao protiv proglaaenja gospodarskog pojasa upravo se odnosio na nemogunost razgrani enja zatvorenih ili poluzatvorenih mora kakvo je Sredozemno more. No, promjenom naziva (vrste) morskog pojasa koji se ~eli proglasiti u Sredozemlju umjesto gospodarskog pojasa taj problem se nije umanjio, niti je nestao. To potvruje i francuska reakcija na proglaaenje apanjolskog zaatitnog ribolovnog pojasa. Francuska je protestom osporila dio Deklaracije kojom je `panjolska obavijestila glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, kao depozitara Konvencije o pravu mora, o to kama za povla enje vanjske granice njenog zaatitnog ribolovnog pojasa. S obzirom na injenicu da je izmeu dviju kulturno i povijesno bliskih dr~ava doalo do osporavanja na ina razgrani enja s velikom vjerojatnoau mo~e se predvidjeti da e razgrani enje biti puno slo~enije izmeu dr~ava meu kojima postoje puno vee razlike. No, to ne treba uzeti kao obeshrabrujuu okolnost budui da moderno meunarodno pravo ima rjeaenja i na ine rjeaavanja takvih situacija. Kako sukladno Zajedni koj ribarskoj politici francuski ribari imaju pravo ribolova u apanjolskom ribolovnom pojasu, automatski se namee pitanje motivacije i relevantnosti ovog protesta s obzirom da on ne utje e na razinu prava francuskih ribara u apanjolskom ribolovnom pojasu. S jedne strane moglo bi se pretpostaviti da je rije  o pitanju principa. No, s druge strane, ato se ini vjerojatnijim, radi se o pitanju prava na vraenje kontrole nad vlastitim brodovima od strane druge dr~ave u prostoru koji se potencijalno tretira kao vlastiti. Naime, premda je svim brodovima Zajednice zagarantiran jednak pristup ribolovnim resursima, kontrola nad morskim prostorima obavlja se temeljem "pripadnosti" relevantnog prostora obalnoj dr~avi. Stoga, je vjerojatno Francuskoj bilo neprihvatljivo da u prostoru koji ona smatra potencijalno svojim, kontrolu nad brodovima njene zastave obavljaju vlasti `panjolske. Dakako, ovako povu ena granica ribolovnog pojasa `panjolske mo~e postati relevantnijom ukoliko ona odlu i taj prostor kasnije pretvoriti u gospodarski pojas, te time, izuzev ribarstva, za sebe rezervirati isklju iva prava u odnosu na ostale aktivnosti u gospodarskom pojasu. U tom slu aju naknadni protest Francuske ne bi imao ~eljeni u inak - osporavanje razgrani enja. Dakle, mo~e se zaklju iti da Francuska nije `panjolskoj osporila njeno pravo na ribarski pojas, budui da bi to uostalom bilo suprotno Konvenciji o pravu mora, ve je osporila na ina na koji je `panjolska odredila vanjske granice tog pojasa. U trenutku kada dr~ave lanice po nu proglaaavati zaatitne ribolovne pojase pojavit e se potreba razgrani enja sa susjednim dr~avama. Za razgrani enje zaatitnog ribolovnog pojasa mjerodavna su ista pravila kao i za razgrani enje isklju ivog gospodarskog pojasa. Ona su sadr~ana u Konvenciji o pravu mora i u meunarodnom obi ajnom pravu. Konvencijsko pravilo za takve situacije nalazi se u st. 1. lanka 74. Konvencije o pravu mora., te propisuje da se razgrani enje gospodarskog pojasa (analogno s tim i zaatitnog ribolovnog pojasa) treba provesti  sporazumom na temelju meunarodnog prava, kako je ono navedeno u lanku 38. Statuta Meunarodnog suda, radi postizanja pravi nog rjeaenja . Oda isti e da se suatina ove odredbe nalazi u postizanju pravi nog rjeaenja, ali dodaje da Konvencija ne definira pravi no rjeaenje, odnosno ne specificira niti jednu metodu pomou koje se ono posti~e. Takoer, Konvencija pozivanjem na izvore meunarodnog prava iz lanka 38. Statuta Meunarodnog suda uope ne daje jasne odgovore o mjerodavnom pravu. Naime, kako je gospodarski pojas (isto kao i ribolovni pojas) novost u meunarodnopravnom ureenju morskih prostora, za razliku od epikontinentalnog pojasa, nisu se mogla razviti nikakva pravila. Uslijed toga, upuivanje na lanak 38. u odredbi o razgrani enju gospodarskog pojasa ini se u potpunosti nekorisnim. Dakle, mo~e se zaklju iti da lanak 74. Konvencije o pravu mora u stvari predstavlja "prazno pravilo", te da je odgovore glede razgrani enja gospodarskog pojasa potrebno potra~iti u praksi dr~ava, a posebice u meunarodnoj jurisprudenciji (tu se prvenstveno misli na presude Meunarodnog suda, ali takoer i na presude arbitra~nih sudova). Praksa dr~ava mo~e biti, kao bitan element meunarodnog obi ajnog prava, od velike pomoi u procesu razgrani avanja ribolovnog pojasa dviju susjednih dr~ava, posebice stoga ato "prazno pravilo" sadr~ano u l. 74. nije od velike pomoi. Analiza prakse dr~ava mo~e zasigurno uvelike pomoi nadle~nim dr~avnim faktorima u donoaenju meunarodnopravno ispravnih, ali politi ki i gospodarski korisnih odluka. Do sada je sklopljeno ukupno 70 meunarodnih ugovora koji se odnose na razgrani enje velikih morskih prostranstava. Sklopljeni meunarodni ugovori mogu se razvrstati, s obzirom na primijenjenu metodu, na (i) one koji primjenjuju jedino ekvidistancu (bilo da se radi o striktnoj, simplificiranoj ili modificiranoj ekvidistanci ukupno 47 ugovora), na (ii) ugovore koji primjenjuju istovremeno vie metoda od kojih je bar jedna ekvidistanca (ukupno 9 ugovora), zatim na (iii) ugovore koji primjenjuju metodu paralela zemljopisnih du~ina i airina (ukupno 9 ugovora), te kona no na (iv) one (njih 5) kod kojih se ne mo~e sa sigurnoau utvrditi primijenjena metoda. Zaklju ak Praenje reforme zajedni ke ribarske politike, te posebice onog dijela reforme koji se odnosi na uvoenje odr~ivog i odgovornog ribarstva u Sredozemlju od iznimne je va~nosti za RH. Temeljito poznavanje Zajedni ke ribarske politike nu~no je kako bi se ribarski sektor ato ranije po eo pripremati za buduu integraciju RH u Europsku uniju. Naime, stanje i razina razvijenosti ribarskog sektora predstavljati e polaznu osnovu tijekom pregovora o pridru~ivanju Europskoj uniji (u dijelu koji se odnosi na politiku ribarstva), te nedovoljna pripremljenost mo~e rezultirati negativnim posljedicama za cijeli sektor. Reforma Zajedni ke ribarske politike je od izravnog interesa za RH posebice u dijelu koji se odnosi na donoaenje propisa kojima bi se trebalo urediti gospodarsko iskoriatavanje ribljeg fonda Sredozemlja (uvoenjem odr~ivog i odgovornog ribarstva). Pored toga, reforma takoer zadire i u pitanje airenja jurisdikcije sredozemnih obalnih dr~ava izvan granica teritorijalnog mora, te se u tom pogledu posredno odnosi i na pitanje proglaaenja isklju ivog gospodarskog pojasa od strane RH. Doduae Roadmap, kao okvirni dokument za provoenje reforme, izri ito ne govori o isklju ivom gospodarskom pojasu, ve o zaatitnom ribolovnom pojasu. No, tu treba istaknuti da se radi viae o jezi noj, a manje o suatinskoj razlici izmeu ta dva morska pojasa. Naime, ukoliko se prihvati teza da je nemogue govoriti o uvoenju odr~ivog i racionalnog gospodarenja ribljim bogatstvima u zaatitnom ribolovnom pojasu bez integriranja znanstvenog istra~ivanja i zaatite morskog okoliaa, tada se razlike izmeu zaatitnog ribolovnog pojasa i isklju ivog gospodarskog pojasa svedene na simboliku (podizanje umjetnih otoka, proizvodnja energije vode, struje i vjetra, itd.). U prilog integriranom pristupu ide i nedavno proglaaavanje zaatitnog ekoloakog pojasa u Sredozemlju od strane Francuske, koji bi se, nakon Meunarodne konferencije u Veneciji (studeni 2003.), trebao nadopuniti funkcijama zaatitnog ribolovnog pojasa. U svakom slu aju bitno je napomenuti da je Komisija pozvala dr~ave lanice Europske unije (koje su ujedno i Sredozemne dr~ave) da razmotre njenu inicijativu o koordiniranom proairivanju takvog pojasa. Iz predlo~enog Plana aktivnosti mo~e se zaklju iti da u Europskoj uniji sazrijeva svijest o neodr~ivosti postojeeg stanja u Sredozemlju, te o nemogunosti provoenja kontrole i nadzora sve dok se veliki dio Sredozemlja nalazi u re~imu otvorenog mora. Prve pozitivne reakcije na prijedlog Komisije, dr~ave lanice su izrazile tijekom rasprave na Vijeu ministara poljoprivrede i ribarstva 14.-15. listopada 2002., kada je na dnevnom redu bila rasprava o Plan aktivnosti za upravljanje ribarstvom u Sredozemnom moru. Iz pozitivnih reakcija mo~e se zaklju iti da su sredozemne lanice Europske unije svjesne nu~nosti proairivanja jurisdikcije na prostore izvan granica teritorijalnog mora, te da e to one nastojati provesti tijekom 2003. godine, odnosno za vrijeme gr kog i talijanskog predsjedavanja Unijom. Prijedlog reforme Zajedni ke ribarske politike posveen Sredozemlju ima dvojako zna enje za RH. S jedne strane, postoji izri ita zainteresiranost Komisije za suradnju s treim dr~avama (dr~avama ne- lanicama Unije) meu koje se ubraja i Hrvatska. S druge strane, ovakav razvoj (predlo~eno proglaaenje zaatitnog ribolovnog pojasa) otvara Hrvatskoj mogunost da slijedi primjer dr~ava Europske unije u airenju svoje jurisdikcije na moru. U prilog takvog postupanja RH, ali i za opravdavanje takvog postupanja, iznimno je korisna iznesena argumentacija Europske komisije o prednostima proglaaenja zaatitnog ribolovnog pojasa. Nadalje, iz Plana aktivnosti mo~e se zaklju iti da Komisija ve sada prihvaa mogunost da bi Hrvatska mogla proglasiti gospodarski pojas ili zaatitni ribolovni pojas, te stoga predla~e sklapanje sporazuma o ribarstvu. Takvim sporazumom RH bi mogla uz odgovarajuu naknadu dopustiti ribarskim brodovima Zajednice da sudjeluju u iskoritavanju vika ribljih bogatstava u hrvatskom gospodarskom pojasu. Naravno sudjelovanje ribarskih brodova Zajednice odnosilo bi se na viak dopustivog ulova koji RH nije sama u stanju izloviti. Na taj na in mogle bi se ubla~iti negativne reakcije nekih dr~ava lanica Unije, a istovremeno iz iskoriatavanja isklju iti industrijske brodove ne-europskih dr~ava poput Japana i Koreje. Dakako navedeni ugovori imati e determinirajuu ulogu za budue razdoblje odnosa na Jadranu. Dakle, ve sada bi se moglo zaklju iti da Europska Komisija nema nekoga razloga da negativno reagira u slu aju eventualnog proglaaenje gospodarskog pojasa od strane RH. U izgradnji zajedni ke sredozemne ribarske politike treba voditi ra una da su interesi Europske zajednice determinirani prekapacitiranoau njezine flote te alarmantnim stanjem ribljih bogatstava Sredozemlja. U takvom okru~enju Europska zajednica nije u interesu da u Sredozemlju ja aju ribarske flote treih dr~ava. Razvojem ribarske industrije tree dr~ave smanjuju broj ribljih naselja u gospodarskim pojasima treih dr~ava koja su do tada tradicionalno iskoriatavali brodovi Zajednice. Time Zajednica dolazi u neugodnu situaciju u kojoj veliki broj ribarskih brodova ostaje bez prostora za djelovanje. Pored toga, interes Europske zajednice za uvoenjem ujedna ene ribarske politike na cijelom Sredozemlju nije motiviran isklju ivo zaatitom postojeih ribljih bogatstava. Naime, za Zajednicu je iznimno va~no da ribarske brodove treih dr~ava podvrgne striktnim pravilima Zajedni ke ribarske politike kako se njezini brodovi ne bi naali, zbog primjene razli itih tehni kih pravila, u nepovoljnijem i nekonkurentskom polo~aju. Imajui sve to na umu za pretpostaviti je da e doi do sukoba dvaju legitimnih interes: interesa dr~ava u razvoju za razvijanjem vlastite ribarske flote i interesa Europske zajednice i dr~ava lanica za zadr~avanjem postojee razine ribarskih aktivnosti. Summary: The author analyses the Reform of the Common Fisheries Policy launched in 2002 by the European Commission, as its reaction to the serious state of fisheries stocks. Member States have transferred competence to the Community with regard to the conservation and management of sea fishing resources. Hence, regarding sea fishing, it remains for the Community to adopt the relevant rules and regulations and to enter into external undertakings with third states or competent international organisations. Although most Mediterranean fishery resources have long been considered overexploited, implementation of the Common Fisheries Policy in the Mediterranean was of limited scope. Within the Common Fisheries Policy, the structure and market policies have been applied and enforced in the Mediterranean in an equivalent manner to other Community areas. This is also the case with control policy, although the implementation of some aspects of the control policy has been delayed in the Mediterranean. However, the conservation policy has traditionally been carried out differently than in other areas. For example, the total allowable catches and quota system, which is the main conservation instrument of the Common Fisheries Policy in the Mediterranean basin, was not applied. In spite of all the Community's efforts to improve the situation in the Mediterranean, desirable results were not achieved so far. Special attention is given to the Commission's proposal for co-ordinated proclamation of the Fisheries Protection Zone in the Mediterranean. At present, the situation regarding declarations of extended jurisdiction beyond the territorial sea in the Mediterranean is very inconsistent. Spain has declared the Fisheries Protection Zone, Malta has declared 25 miles the Exclusive Fishing Zone, while Algeria has declared the Reserved Fishing Zone. Tunisia has Fisheries Zone up to 50 meters isobath off the Gulf of Gabes. Two African states (Morocco and Egypt) as well as all Black Sea States (Rumania, Bulgaria, Russian Federation, Georgia, Ukraine and Turkey) have proclaimed Exclusive Economic Zone. France has recently declared a Protection Ecological Zone. Finally, Syrian Arab Republic has proclaimed territorial sea up to 35 nautical miles. Due to different reasons a large part of the Mediterranean is still in the regime of high seas. The Commission believes that extending jurisdiction of coastal states beyond the territorial sea could be an important contribution to improving fisheries management, and that this would certainly facilitate control and contribute significantly to fighting against illegal, unreported and unregulated fishing. Further, the author addresses different aspects of Commission's proposal such as: legal bases for proclamation of the Protection Fisheries Zone, differences between the Protection Fisheries Zone and the Exclusive Economic Zone, the positive and the negative aspects of such proclamation and finally the problems of its delimitation. The objectives of the Common Fisheries Policy apply equally to the Mediterranean as to other Community waters, namely, to ensure the exploitation of living aquatic resources that provides sustainable environmental, economic and social conditions. Although this objective will be probably common to all Mediterranean countries, the methods and strategies adopted for its realisation could result in opposite and controversial views of the well-developed countries and those that are still in the process of development. It seems that the guiding principle should be governed by the result which has to be accomplished and that is a rational and sustainable fishery management, based on sound scientific data, and protection of marine environment, taking into account the requirements of developing States in the region. Key words: Law of the sea, European Union Law, Exclusive Economic Zone, Common Fishery Policy, Protection Ecological Zone,  Akademik Ibler tvrdi da nema niata ato bi u novom pravu mora bilo va~nije od nastanka jednog novog instituta meunarodnog prava - isklju ive gospodarstvene zone. Vidi: Ibler, V., "`to dokazuju nacionalna zakonodavstva o meunarodnopravnom institutu "isklju iva gospodarstvena zona"?", Adrias, sv. 2, 1988, str. 151.  UN Konvencija o pravu mora iz 1982., stupila je na snagu 16. studenog 1994. Na dan 11. travnja 2003. Konvencija imala 142 ugovorne stranke. Europska zajednica postala je strankom Konvencije 1. travnja 1998. Status Konvencije vidi na web-stranici: http://www.un.org/Depts/los/reference_files/status2003.pdf  Vidi Kraljevsku odluku 1315/1997. o uspostavi zatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemnom moru od 1. kolovoza 1997. Law of the Sea Bulletin, UN Division for Ocean Affairs and Law of the Sea, New York, no. 36, 1998., str. 47-48.  Camarda tvrdi da je proglaaenje isklju ivog gospodarskog pojasa jedini na in da obalna dr~ava zaatiti morski okolia, te da sprijei prekomjerno iskoriatavanje morskih bogatstava. Obalna dr~ava koja ima gospodarski pojas mo~e brodovima treih dr~ava nametnuti takva pravila kojima e osigurati zaatitu morskih bogatstava u korist obalnog stanovniatva. Vidi: Camarda, G., "Lo spazio adriatico nel diritto internazionale aereo e del mare", u Vukas, B., (ur.), Essays on the new law of the sea 3, Prinosi za poredbeno prou avanje prava i meunarodno pravo, broj. 26, Zagreb, 1996., str. 74.  Europski sud pravde je, u slu aju ERTA pojasnio koncept isklju ive nadle~nosti isti ui da kad god Zajednica djeluje u provedbi zajedni ke politike temeljem Ugovora (misli se na osniva ke ugovore - opaska autora), dr~ave lanice viae nemaju pravo na vanjsko djelovanje na podru ju koje bi moglo utjecati na zajedni ku politiku. Vidi Case 22/70, Commission v. Council, European Court Reports 263, 1971., str. 263.  Viae o nastanku, zna enju i sadr~aju pojma Europskih zajednica vidi: Mathijsen, P., A Guide to European Union Law, sedmo izdanje, Sweet & Maxwell, London, 1999. str. 7. -11.; Shaw, M. N., International Law, etvrto izdanje, Cambridge University Press, London, 1997., str. 170.  Staples, H., "Decision-making in justice and home affairs", u The Asylum acquis Handbook, ed. P. J. van Kruken, T. M. C. Asser Press, The Hague, 2000. str. 37. O povjesnom razvoju EU vidi: Pej inovi, M., "Kratak prikaz povijesti europskih integracija " u: Hrvatska i Europa, Europski pokret Hrvatske, Europski dom Zagreb, Zagreb, 1997. str. 1-3.  Vidi: lanak 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Official Journal of the European Communities C 340 , 10/11/1997, str. 173 - 306. Konsolidiranu verziju Ugovora vidi: European Union Consolidated Treaties, Consolidated versions of the Treaty on European Union and The Treaty Establishing The European Community, Office for Official Publications of the European communities, Luxembourg, 1997., str. 45.  Vidi: lanak 5. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 44.  Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, EU Law - Text, Cases, and Materials, drugo izdanje, Oxford University Press, New York, 1998. str. 124-129.  Mathijsen Zajedni ku ribarsku politiku izri ito navodi meu politikama koje ulaze u isklju ivu nadle~nost Zajednice. Vidi: Mathijsen, op. cit., str. 99.  Uredba Vijea od 3. studenog 1976. o odreenim vanjskim aspektima stvaranja ribolovnog pojasa od 200 milja, a koja proizvodi u inke za Zajednicu od 1. sije nja 1977., Official Journal of the European Communities, C 105 iz 1981.  Naime, premda se ribarstvo izdvojilo u posebnu politiku Europske unije, ovlasti Zajednice su i dalje proizlazile iz odredbi Ugovora o osnivanju Europske zajednice koje se odnose na poljoprivredu (Dio II, Glava I, lanci 32. do 38.). Vidi Ugovor o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 52-55.  Mathijsen, op. cit., str. 336.  Vidi. Council Regulation (EC) No 1626/94 of 27 June 1994 laying down certain technical measures for the conservation of fishery resources in the Mediterranean, Official Journal of the European Communities L 171 , 06/07/1994 str.1 - 6.  Mathijsen, op. cit., str. 40.  Gavella, N., "O Europskom privatnom pravu, njegovoj stvarnosti i predvidivom daljnjem razvoju", Hrvatska pravna revija, br. 10, In~enjerski biro, Zagreb, 2001., str. 3.  Craig i Burca govore o uredbama, ovisno o njihovom sadr~aju, kao o primarnom i sekundarnom pravu. Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op. cit., str. 106  Gavella, ibid., str. 3.  Vidi l. 249. st.2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 140.  Na temelju uredbi nastaju pravni u inci za pravne subjekte neposredno. Naime, da bi ti u inci nastupili nije potrebno da ono ato odreuje uredba bude prethodno preto eno u pravo dr~ave lanice, a isto tako nije potrebno ni da uredba bude objavljena u dr~avi lanici, ve je dovoljno njezino objavljivanje u Slu~benom listu Zajednice. Vidi: Mathijsen, op. cit., str. 27. Takoer o tome vidi: Gavella, op. cit., str. 4. Za objaanjenje zna enja "izravno primjenjivi" (engl. Directly applicable) vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op. cit., str. 106 - 107.  Hartley, T. C., The Founadtions of European Community Law, etvrto izdanje, Oxford University Press, New York, 1998., str. 198. Doktrina o neprikladnosti nacionalnih provedbenih mjera prvi put je dobila potvrdu od Europskog suda 1973. godine u sporu izmeu Europske komisije i Italije. Vidi Presudu Variola, Case 34/73 (1973.), ECR 981., para 11.  Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op. cit., str. 106. -107.  Vidi: l. 249. st. 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit.,str. 140. Direktive se donose da bi se provelo usklaivanje dr~ava lanica u odnosu na neku materiju. Direktive nemaju za cilj da djeluju izravno na privatnopravne subjekte, ve one obvezuju dr~ave da u odreenom roku preuzmu sadr~aj direktive u svoje nacionalno zakonodavstvo. Pored toga, niti jedna dr~ava koja je obvezana uskladiti svoj pravni poredak s direktivom ne smije donositi propise koji bi onemoguili ostvarivanje cilja koji se direktivom ~eli ostvariti. Vidi: Gavella, op. cit., str. 5.  Vidi: l. 249. st. 4. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 140. Radi se o pojedina nim aktima upravljenim pojedinim dr~avama ili pojedinim fizi kim i pravnim osobama. Kada je odluka upravljena dr~avi njome su vezani sudovi i sva druga tijela dr~avne vlasti. Gavella, op. cit., str. 6.  Vidi: l. 249. Ugovora o osnivanju Europske zajednice op. cit., str. 140. Viae o pravim aktima obuhvaenim l. 249. vidi: Mathijsen, op. cit., str. 26. -32.  Vidi: Mathijsen, op. cit., str. 28.  Vidi lanak 37. st. 2. te s njim u vezi lanak 32. st. 1. Ugovora u osnivanju Europske Zajednice, European Union Consolidated Treaties, Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg, 1997, str. 54.  Pod osniva kim ugovorima misli se na tri ugovora kojima je osnovana Europska zajednica. To su Ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i elik iz 1951, Ugovor o europskoj ekonomskoj zajednici iz 1957. i Ugovor o Europskoj atomskoj zajednici (Euroatom) iz 1957. Viae o navedena tri ugovora vidi: Andrassy, J., Meunarodno pravo, `kolska knjiga, Zagreb, deseto izdanje, 1990., str. 479-483.  Prvi sastanak aefova dr~ava i vlada odr~an je u Parizu 10. i 11. velja e 1961., a drugi u Bonu 19. srpnja 1961. Na sastanku u Bonu donesena je odluka o redovitom odr~avanju takvih sastanaka. Vidi Communique u E.C. Bull., 1961, str. 7-40. Europsko vijee je klasi an primjer promjene, uzrokovane politi kom realnoau, izvorno ugovorom zamialjene institucionalne strukture. Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op.cit., str. 56.  lanak 2. Jedinstvenog europskog akta. Jedinstveni europski akt (SEA), potpisan je 1986. u Luxembourgu i Haagu, te je stupio na snagu 1. srpnja 1987. Tekst vidi na web-stranici: http://europe.eu.int/eur-lex/en/treaties/selected/livre509.html. O tome vidi takoer: Mathijsen, op. cit., str. 101., te Hix, op.cit., str. 28-29.  Vidi: l. 4. Ugovora o EU. Konsolidiranu verziju Ugovora vidi: European Union Consolidated Treaties, op. cit., str. 13.  Vidi. l. 13. Ugovor o EU, ibid.  Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op.cit., str. 63-66.  Ibid.  lanak 203. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 126. Takoer vidi: Mathijsen, op. cit., str. 86-100.  Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op.cit., str. 60.  Hartley, op. cit., str. 17.  Mathijsen, op. cit., str. 88.  lanak 204. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 126.  Vidi: Craig, P., Grainne de Burca, op.cit., str. 58.  lanak 205. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 126.-207. Viae o na inima glasovanja u Vijeu vidi Craig, P., Grainne de Burca, op.cit., str. 142-143.  lanci 151. i 207. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, str. 107. i 127. Vidi takoer: Mileta, op. cit., str. 55  Mathijsen, op. cit., str. 93.  Hartly, op. cit., str. 14.  Vidi: l. 251. i 252. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 141.  Vijee mo~e, sukladno lanku 250. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, mijenjati prijedlog Komisije jedino jednoglasnom odlukom. Dakle ukoliko samo jedna dr~ava podr~i prijedlog Komisije, Vijee ne mo~e mijenjati njen prijedlog ve ga mo~e usvojiti ili odbaciti kao ato je predlo~en. Vidi: l. 250. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 141.  Vidi: l. 189. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 122.  Mileta, V., ABC Europske unije, leksikon temeljnih pojmova, drugo izdanje, `kolske novine, Zagreb, 1997., str. 105.  Mathijsen, op. cit., str. 61.  Vidi: Samard~ija, V., Europska Unija i Hrvatska, putovi povezivanja i suradnje, IRMO, Zagreb, 1994, str. 39.  Hartly isti e kako je ope poznata injenica da Zajednici nedostaje demokrati nosti iz razloga ato Europskoj komisiji nedostaje izborni legitimitet, te zbog ograni ene uloge koju Europski parlament, kao jedino tijelo koje izravno biraju graani Europske unije, ima u procesu donoaenja odluka. Uzroke postojeeg stanja vidi u dva problema. Naime, s jedne strane poveavanje ovlasti Parlamenta automatski za sobom povla i smanjivanje ovlasti dr~ava lanica. Na takav razvoj situacije nisu spremne mnoge nacionale vlade. S druge strane poveanje ovlasti takoer bi dovelo do smanjivanja ovlasti Komisije koja se takvom razvoju protivi. Hartly, op. cit., str. 43.  Vidi: st. 2 l. 37. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.  Mathijesen, op. cit., str. 65.  Vidi: l. 250. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, op. cit., str. 141.  Hartly, op. cit., str. 38.  Westlake, M., A modern Guide to the European Prliament, London, 1994, str. 134.  Vidi: preambulu i l. 2. Uredbe Vijea br. 3760/92 od 20. prosinca 1992. o uspostavi sustava Zajednice za ribarstvo i marikulturu, Official Journal of the European Communities, L 389, od 31. 12. 1992. str. 1.  l. 21. Uredbe br. 3760/92, propisuje da je Uredba obvezujua u cijelosti te izravno primjenjiva u svim dr~avama lanicama Ibid., str. 1-14. O izravnoj primjenjivosti uredbi ve je bilo rije i u poglavlju Izvori prava EU, vidi supra.  Vidi. l. 2. Uredbe br. 3760/92., op.cit., str. 2.  Vidi. l. 4. Uredbe br. 3760/92.  TACS za 2002. dijeli ribarske vode Zajednice na 36 razli itih sektora koji se svi nalaze izvan Sredozemnog mora. Vidi kartu objavljenju u Uredbi Vijea br. 2555/2001 o "Fishing TACs and quotas 2002", str. 2., web-str.: http://europe.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/liste_publi/tac/tac2002_en.pdf  Uredbe br. 2340/2002 i 2341/2002. usvojene na sastanku Vijea poljoprivrede i ribarstva 16. prosinca 2002, vidi web-stranicu: http://europa.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/liste_publi/tac2003/index_en.htm  Vidi l. 3. Uredbe 3760/92., op.cit., str. 2.  Ibid.  lanak 7. Ibid.  Vidi: Uredbu (EEZ) br. 170/83, koja je kasnije potvrena lankom 7. Uredbe br. 3760/92, te njezin Annex II "Osjetljive regije u smislu lanak 7. Prostor Shetlanda", str. 13.  Sa injene su dvije zna ajne studije u kojima se iznose razli iti argumenti kojima se opravdava potreba posebnog statusa Shetlandskog prostora. Vidi: The Shetland Box - a Review, FRS Marine Laboratory, Aberdeen, 2001., te A Study of Socio-economic Impact of the Shetland Box, Final report, Ekos Limited, Cfer, Glasgow, 2001., str. 1.-55.  Zaklju ke sa Vijea ministara poljoprivrede i ribarstva u Luxembourgu, 15. listopada 2002. vidi na web: http://ue.eu.int/Newsroom/makeFrame.asp?MAX=1&BID=100&DID=72741&LANG=1&File=/pressData/en/agricult/72741.pdf&Picture=0  l. 310. Ugovora o osnivanju Europske zajednice ovlaauje Europsku Zajednicu na zaklju ivanje meunarodnih ugovora s jednom ili viae dr~ava, odnosno s meunarodnim organizacijama. Vidi: Ugovor o osnivanju Europske zajednice, op.cit., str. 163.  Vidi supra bilj. 2.  Vidi infra bilj. 103.  Vidi infra bilj. 102.  Vidi supra bilj. 12.  The Common Fisheries Policy, Fisheries Agreements with Third Countries, vidi web-stranicu: http://europe.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/facts/en/pcp4_1.htm  Vidi: Studija o procjeni ribarskih ugovora zaklju enih od strane Europske zajednice, IFREMER, 1999.  Ibid., str. 5.  Agreement on Cooperation in the sea fisheries sector between the European Community and the Kingdom of Morocco, Official Journal of the European Communities L 306 , 19/12/1995 p. 0007 - 0043  Agreement on fisheries relations between the European Community and the Republic of Latvia, Official Journal of the European Communities L 332 , 20/12/1996 p. 0002 - 0005  Agreement on fisheries relations between the European Community and the Republic of Lithuania, Official Journal of the European Communities L 332 , 20/12/1996 p. 0007 - 0010  Agreement on fisheries relations between the European Community and the Republic of Estonia, Official Journal of the European Communities L 332 , 20/12/1996 p. 0017 - 0020  Vidi l. 2. i 3. Ugovora o ribolovu s Marokom, op. cit., str. 2.  Uredba Vijea br. 2561/2001, Official Journal of the European Communities, L344/17 od 28. prosinca 2001.  Vidi: l. 14. Uredbe iz 1992., op.cit., str. 5.  Izvjeataj Europske komisije o stanju ribarstva Zajednice, SEC (2001) od 20. o~ujka 2001., str. 418 -420.  Zeleni papir ili na engleskom Green Paper je dokument Europske komisije usmjeren na otvaranje rasprave i pokretanje procesa konzultacija o odreenoj problematici na razini Europske unije. Zaklju ci rasprave i konzultacija mogu dovesti do formuliranja konkretnih zakonodavni prijedloga. Zeleni papir o budunosti Zajedni ke ribarske politike kojeg je Europska komisija usvojila u o~ujku 2001. vidi: Green Paper "The future of the CFP", vol. 1, European Community, Com (2001), 135 final, Bruxelles, 2001, ili web: http://europe.eu.int/comm/fisheries/greenpaper/green/volume1_en.pdf.  Nakon ato je Marko razvio svoju ribarsku flotu u njegovom gospodarskom pojasu viae nije postojao viaak bogatstva te je odbio sklopiti novi ugovor s EZ o ribarstvu. Uslijed toga, EZ je bila primorana za svoje brodove nai nove morske prostore odnosno morala je uniatiti dio flote. Vidi Uredbu Vijea br. 2561/2001. o poticanju zamjene ribarskih brodova i ribara koji su do 1999. ovisili o ribarskom ugovoru s Marokom, od 17. prosinca 2001., Official Journal of the European Communities L 344 , 28/12/2001 str. 17 - 20.  Vidi Communication from the Commission on the reform of the Common Fisheries Policy ("Roadmap"), COM (2002) 181 final, Bruxelles, 28. svibnja 2002.  Industrijski riblov je ribolov usmjeren na ulov riblje hrane kojom se hrani riba u ribogojiliatima. Cilj predlo~enih mjera je ograni avanje ulova na one ribe koje se ne koriste u ljudskoj prehrani. Vidi: Roadmap, str. 8.  Za dodatne informacije o reformi Zajedni ke ribarske politike vidi web-stranicu Europske komisije: http://europa.eu.int/comm/fisheries/reform/roadmap1_en.htm  Proposal for a Council Regulation on the conservation and sustainable exploitation of fisheries resources under the Common Fisheries Policy, COM/2002/0185 final - CNS 2002/0114, Bruxelles, 28. svibnja 2002., Official Journal of the European Communities, C 203 E , 27/08/2002, str. 284 - 303.  Proposal for a Council Regulation establishing an emergency Community measure for scrapping fishing vessels, COM/2002/0190 final - CNS 2002/0115, Official Journal of the European Communities, C 227 E , 24/09/2002, str. 333 - 335.  Proposal for a Council Regulation amending Regulation (EC) No 2792/1999 laying down the detailed rules and arrangements regarding Community structural assistance in the fisheries sector, COM/2002/0187 final - CNS 2002/0116, Official Journal of the European Communities, C 203 E , 27/08/2002, str. 304 - 309.  Communication from the Commission to the Council and the EP a Strategy for the Sustainable Development of European Aquaculture, Brussels, 19.09.2002., COM/2002/511/final, str. 1-24., vidi: http://europe.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_02_511_en.pdf  Communication from the Commission to the Council and the European Parliament laying down a Community Action Plan for the conservation and sustainable exploitation of fisheries resources in the Mediterranean Sea under the Common Fisheries Policy, Brussels, 09. 10. 2002., COM/2002/535/final, str. 1-37. Tekst vidi na web-stranici: http://europe.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_02_535_en.pdf  Communication from the Commission to the Council and the European Parliament Action Plan to counter the social, economic and regional consequences of the restructuring of the EU fishing industry, COM/2002/600/final, Brussels, 06. 11.2002., str. 1-22., vidi: http://europe.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_02_600_en.pdf  Communication from the Commission on an integrated framework for fisheries partnership agreements with third countries, COM/2002/637/final, Brussels, 23. prosinca 2002., str. 1-22., vidi: http://europa.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_02_637_en.pdf  Communication from the Commission Improving scientific and technical advice for Community fisheries management, Official Journal of the European Union, C 47/5, 27. velja e 2003., str. 5-17  Communication from the Commission to the Council and the European Parliament On a Community Action Plan to reduce discards of fish, COM/2002/656/final, Brussels, 26. studenog 2002., str. 1-22., vidi: http://europa.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_02_656_en.pdf  Communication from the Commission to the Council and the European Parliament - Towards uniform and effective implementation of the Common Fisheries Policy, COM/2003/130/final, Brussels, 21. o~ujka 2003., str. 1-25., vidi: http://europa.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_03_130_en.pdf  Viae o tome vidi u Zelenom papiru Europske komisije, op.cit., str. 19.  Opa ribarska komisija za Sredozemlje (na engleskom: General Fisheries Commission for the Mediterranean) osnovana je pod okriljem FAO 1949. godine radi promoviranja, razvoja, zaatite i upravljanja ~ivim morskim bogatstvima u Sredozemnom moru i s njim povezanim morima - Jadranom i Crnim morem. Takoer Opa ribarska komisija za Sredozemlje ima zadatak formuliranja i predlaganja zaatitnih mjera, te poticanja suradnje. Komisija ima sjediate u Rimu. Dr~ave lanice Ope ribarske komisije za Sredozemlje su: Albanija, Al~ir, Bugarska, Hrvatska, Cipar, Egipat, Europska Zajednica, Francuska, Gr ka, Izrael, Italija, Japan, Libanon, Libija, Malta, Monako, Maroko, Rumunjska, Srbija i Crna gora, `panjolska, Sirija, Tunis, Turska.  Meunarodna komisija za o uvanje Atlantske tune (na engleskom jeziku International Commission for the Conservation of Atlantic Tunas - ICCT) je osnovan 1969. u cilju o uvanja tune i tuni srodnih morskih vrsta u Atlantskom oceanu i s njim povezanim morima. lanicom Meunarodne komisije za o uvanje Atlantske tune mo~e postati svaka dr~ava koja je lanica UN ili neke njene specijalizirane ustanove. Danas Komisija ima 34 lana. Francuska, `panjolska, Italija, Portugal i VB povukle su se iz Komisije u trenutku kada je u njegovo lanstvo uala Europska Zajednica. EZ je postala lanom Meunarodne komisije za o uvanje Atlantske tune 14. studenog 1997. Dodatne informacije vidi na web-stranici: http://www.iccat.es/  Vidi: Komunikaciju Komisije o integriranom okviru za ribarske partnerske sporazume s treim dr~avama, Com (2002) 637 final, Bruxelles, 2002. str. 4.  Uredba Vijea br. 1626/94 od 27. lipnja 1994. kojom se propisuju odreene tehni ke mjere za o uvanje ribljih bogatstava u Sredozemlju, Official Journal of the European Communities L 171 , 06/07/1994 str.1-6.  Vidi: Zeleni papir, op.cit., str. 19.  Ibid.  Speech by Commissioner Franz Fischler, to the Hearing on the European Commission's Green Paper, Brussels, 5 June 2001. Vidi: http://europe.eu.int/comm/fisheries/news_corner/discours/speech16_en.htm  Vidi: Roadmap, op.cit., str. 38.  Akcijski plan za o uvanje i odr~ivo iskoriatavanje ribljih bogatstava Sredozemlja Europska komisija je usvojila 9. listopada 2002. Vidi dokument COM (2002) 535 final na web stranici: http://europe.eu.int/comm/fisheries/doc_et_publ/factsheets/legal_texts/docscom/en/com_02_535_en.pdf  l. 62. Konvencije o pravu mora meu ostalom propisuje da obalna dr~ava odreuje svoju sposobnost iskoriatavanja ~ivih bogatstava isklju ivog gospodarskog pojasa. Ako obalna dr~ava nema sposobnost iskoriatavanja cjelokupnog dopustivog ulova, ona e sporazumima ili drugim aran~manima odobriti drugim dr~avama pristup viaku dopustivog ulova, vodei osobito ra una o neobalnim dr~avama i dr~avama u nepovoljnom geografskom polo~aju, osobito prema onima izmeu njih koje su ujedno i dr~ave u razvoju. Vidi: Konvencija UN o pravu mora, Narodne novine, dodatak Meunarodni ugovori, br. 9, Zagreb, 2000., str. 381.  Uredba Vijea iz 1976. vidi supra bilj. 54.  Vidi supra bilj. 3.  Plan aktivnosti za upravljanje ribolovom u Sredozemlju, op.cit., str. 4.  Vidi: Law of the Sea Bulletin no. 39, op.cit., str. 39.-50.  O meusobnom odnosu Jadrana, Sredozemlja i Crnog mora govori prof. Vukas u svom lanku posveenom zatvorenim i poluzatvorenim morima. Vidi: Vukas, B., Zatvorena ili poluzatvoren mora, Pomorska enciklopedija, drugo izdanje, sv. 8, Zagreb, 1989, str. 598-599.  Ibler, V., `to dokazuju nacionalna zakonodavstva o meunarodnopravnom institutu "isklju iva gospodarstvena zona"?, Adrias, sv. 2, 1988, str. 151.-159.  Leanza, U., Nuovi saggi di diritto del mare, Giappichelli editore, Torino, 1988, str. 25-26.  Camarda, op. cit., str. 74-75.  Leanza objaanjava problemati nost proglaaavanja isklju ivog gospodarskog pojasa u Sredozemlju s etiri razli ita aspekta: a) s obzirom na pravni re~im gospodarskog pojasa; b) s obzirom na dimenzije, geografske karakteristike i polo~aj Sredozemlja; c) s obzirom na dosadaanju praksu obalnih dr~ava; d) te s obzirom na konvencijske mehanizme suradnje u zatvorenim ili poluzatvorenim morima. O tome viae vidi: Leanza, U., Il nuovo diritto del mare e la sua applicazione nel mediterraneo, Giappichelli Editore, Torino, 1993., str. 354-364.  Zeleni papir o budunosti Zajedni ke ribarske politike kojeg je Europska komisija usvojila u o~ujku 2001. vidi web stranicu: http://europe.eu.int/comm/fisheries/greenpaper/green/volume1_en.pdf, str. 18.  Sporazum izmeu Vlade SFRJ i Vlade Republike Italije o razgrani enju epikontinentalnog pojasa izmeu dvije zemlje, potpisan u Rimu 1968, Slu~beni list, 1970, br. 28. Andrassy, Bakoti, Vukas konstatiraju da se Sporazum danas, na temelju pravila meunarodnog prava o sukcesiji primjenjuje na Republiku Hrvatsku. Vidi: Andrassy, J., Bakoti, B., Vukas, B., Meunarodno pravo 1, `kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 195., 261-264.  U isklju ivom gospodarskom pojasu obalna dr~ava ima jurisdikciju glede zaatite i o uvanja morskog okoliaa. Vidi: l. 56. Konvencije o pravu mora, Narodne novine, br. 9, Zagreb, 2000., str. 379.  Gr ki tanker Prestige potonuo je u Atlantskom oceanu sa 77.000 tona nafte od kojih 10.000 tona iscurilo iz broda u more izazvavai naftnu mrlju duga ku 280 kilometara i airoku 30 kilometara. Vidi: Ve ernji list, 21. studenog 2002., str. 11. Navedena havarija imati e negativne posljedice za 2500 ribarskih brodova, 6000 ribara i 900 uzgajiva a akoljaka sjeverozapadne obale `panjolske. Zbog toga je `panjolska na Vijeu ministara poljoprivrede i ribarstva 28. studenog 2002. zatra~ila poduzimanje odgovarajuih mjera na razini Zajednice. Vidi: Zaklju ke Vijea ministara poljoprivrede i ribarstva od 28. studenog 2002. http://ue.eu.int/Newsroom/loadBook.asp?BID=100&lang=1&version=  Francuski parlament je na sjednici 3. travnja 2003. usvojio zakon o stvaranju zatitne ribolovne zone. U predmetnoj zoni francuske vlasti imaju ovlasti priznate meunarodnim pravom koje se odnose na zaatitu i o uvanje morskog okoliaa, znanstvenog istra~ivanja mora, te podizanja i upotrebe umjetnih otoka, ureaja i naprava. Tekst Zakona vidi na web-stranici: http://www.assemblee-nationale.fr/12/pdf/ta/ta0117.pdf  Ribarski pojas proglasile su Belgija, Danska, Finska, Irska, Nizozemska, Velika Britanija i panjolska (ali samo u Sredozemlju, dok je u Atlantskom oceanu proglasila gospodarski pojas). Vidi: Law of the Sea Bulletin no. 39, UN Division for Ocean Affairs and the Law of the Sea, New York, 1999., str. 39.-50.  Vidi: Handbook on the Delimitation of Maritime Boundaries, UN Division for Ocean Affairs and the Law of the Sea, New York, 2000, str. 9.  Vidi supra bilj. 3.  Veza s Konvencijom uspostavlja se posredstvom ranije apanjolske Odluke o uspostavi isklju ivog gospodarskog pojasa iz 1978. Premda je navedenom odlukom doalo do proglaaenja isklju ivog gospodarskog pojasa samo u prostoru Atlantskog oceana, u zavranim odredbama sadr~ana je ovlast za naknadno airenje isklju ivog gospodarskog pojasa i na druge obale. Pozivajui se upravo na te zavraene odredbe, `panjolska izvodi zaklju ak da je, temeljem ovlasti iz zavranih odredbi Odluke iz 1978. o isklju ivom gospodarskom pojasu, sada nu~no uspostaviti zaatitni ribolovni pojas u Sredozemnom moru. Ibid.  Ibid.  Vidi l. 2. Kraljevske odluke 1315/1997. o uspostavi zaatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemnom moru od 1. kolovoza 1997.  U Planu aktivnosti koristi se engleski izraz inconvenience ime se ~eli ubla~iti zna enje negativnih posljedica koje bi za EU imalo proglaaenje gospodarskog pojasa od strane treih dr~ava.  Geometrijski gledano crta sredine je crta koja je na jednakoj udaljenosti od bilo kojih dviju to aka i ide okomito kroz srediate crte koja povezuje dvije to ke. Viae o crti sredine kao metodi razgrani enja vidi: Turkalj, K., "Piranski zaljev - razgrani enje teritorijalnog mora izmeu Hrvatske i Slovenije", Organizator, Zagreb, 2001, str. 35.-37. Meunarodni sud je izrekao da je ekvidistanca metoda koja ima sposobnost primjene u gotovo svim okolnostima. Vidi Presudu u sporu o razgrani enju epikontinentalnog pojasa u Sjevernom moru, ICJ Reports, 1969., str. 24, para 23.  Viae o raznim pitanjima razgrani enja isklju ivog gospodarskog pojasa (od pozitivno-pravnog okvira, preko prakse dr~ava do sudskog ureenja granica isklju ivog gospodarskog pojas) vidi: Turkalj, K., "Isklju ivi gospodarski pojas - da li ga proglasiti i kako ga razgrani iti", u Hrvatska pravna revija, br. 10., In~enjerski biro d.d., Zagreb, 2001., str. 56-71.  Vidi supra. poglavlje IV. Pitanje proglaaenja gospodarskog pojasa  Lista geografskih koordinata koje tvore crtu razgrani enja `panjolskog zaatitnog ribolovnog pojasa u Sredozemnom moru koji je proglaaen kraljevskom odlukom 1315/1997. deponirana je kod glavnog tajnika UN. Vidi: Law of the Sea Bulletin, no. 37, UN Division for Ocean Affairs and Law of the Sea, New York, 1998., str. 80.  O pozitivnom pravu, sudskoj praksi i praksi dr~ava glede razgrani enja isklju ivog gospodarskog pojasa vidi: Turkalj, "Isklju ivi gospodarski ...", op.cit., str. 59-70.  Oda,  Exclusive economic zone , op. cit., str. 107.  Vidi infra analizu u poglavljima VI. i VII.  Analiza meunarodnih ugovora temelji se na nekolicini vrijednih izvora. Zasigurno najvredniji izvor je, s obzirom na sistemati nost i obuhvatnost, izdanje Charney, Alexander, IMB CD-ROM, 1998. Pored toga, va~an izvor predstavljaju izdanja Office for Ocean Affairs and the Law of the Sea, United Nation Publications, koja su u tri odvojena broja pokrili sve ugovore sklopljene izmeu 1942-1991. To su: The Law of the Sea  Maritime Boundary Agreements (1970  1984), Sales, No. E.87.V.12., New York, 1987.; The Law of the Sea  Maritime Boundary Agreements (1942  1969), Sales, No. E.91.V.11., New York, 1991. i The Law of the Sea  Maritime Boundary Agreements (1985  1991), Sales, No. E.91.V.2., New York, 1992. Kona no, za ugovore sklopljene tijekom 90-tih koristan izvor su bili brojevi 42, 41, 39, 38, 36, 35, 34, 32, 31, 26. i 22. Law of the Sea Buletin-a. Law of the sea: current developments in State practice (No. IV), United Nations Publication, Sales No. E.95.V.10., 1995, str. 158-162. Charney, Alexander  Vidi: Turkalj, "Isklju ivi gospodarski pojas ...", op.cit., str. 59-66.  Zaklju ke sa sastanke Vijea ministara za poljoprivredu i ribarstvo 15. listopada 2002. vidi web. stranici: http://ue.eu.int/Newsroom/loadBook.asp?BID=100&lang=1&version= PAGE 1 PAGE 37 $$&:<BD"#&&x)z)--..2266j9l9(?*?@@BBBBDDGGtIvIKKLLvMxMzMMNN8Q:Q*R,R0RBRSSSS*T,T0TBT~TTTTT W"W.Y0YbbbccddeeffRiTi j0JUOJQJ6>*56>*56CJZ"$LN8!:!&&,,@@DE8E & F$ & F+$@&$$@&"$LN8!:!&&,,@@DE8E:EzM0RS0T~TTT4Y6Y¿{skhebA;  h;  ;   h;  w  ()$%DE+ '(-$8E:EzM0RS0T~TTT4Y6YYY`bbbbbrrrr{{$ & F7 & F$ & F;$ & Fw$6YYY`bbbbbrrrr{{ĐƐ@Brt8:b ǿypmjgda" +  J  {$%87  97  12H7  IYZ j7 k %Tikkrrrrssjvlvfwhwyyzz{{HJLPRln(*ĐPR(*ҘԘ:< 68np\^b68 ̶ζtv&(.xFvx.0 >*OJQJ6mH 5OJQJ6>* j0JUZĐƐ@Brt8:b * & F & F+ & F$ $ & F7$ $ & F7 h *.xz|~np: <   Z\.0P'R'+>,J-/`0155T>xpmjgn5  5  5  5   5  '   BC VXYm !'*.xz|~np: <   Z\. & F & F & F & F$  lnbdtvjl<   z|"$DT""((B+R+8,:,F-H-//66(7*7:9<9P9^9;;;;@<B<J=L=T>>$?CCOJQJ0J6 >*OJQJ j0JU\.0P'R'+>,J-/`0155T>>$?&?CCMMTT ]"]"b$bzb|b & F & F$ & F5$T>>$?&?CCMMTT ]"]"b$bzb|b*fvgg"ii8jjkkttvtyyzzrztz^`|yvjb_\Yn f  O126  6  ?6  6  6  W6   6   EZ[ b "C(G*GGG0L2LNNTT^X`Xaa$b&bzbbbff:mLmttvtxxyzzrzzz{{||^`LܚX&(ڽܽ(*RTFH`bTV(JLBDVOJQJ55>*>*6mH 6 >*OJQJ>*OJQJmH  j0JUU|b*fvgg"ii8jjkkttvtyyzzrztz^``bJL  & Fu   & Fn@ @ & F$ & F6$``bJLܚޚ޷XJL(*`bVXº~{xulif{ Q67+ h;<  & ^vwwu  u PQ(ܚޚ޷XJL(* & F & F & F  & Fu $`bVX  v-x-77??@@IIUUb & F & F & F$V  j     ##'',,n-p-V2X2?@FF:X*CJCJj0JCJU>*mH >*5mH OJQJ6 >*OJQJ6mH  j0JUP  v-x-77??@@IIUUbbHkJk`k0p4p${,{ԛ՛_`ŨƨALh6vfLMT2  i  =mn   +,CD w>bbHkJk`k0p4p${,{ԛ՛_`ŨƨA3h6$ & F$6vfLThv"n4P4($$\кfhڻb;LMl~&H0>*<TVLxhjvL^vx8H(NBhmH 6>*mH >*mH  j0JUCJmH  >*CJmH CJj0JCJU>*R2hv"n4P4(nTd*X<jH*ZVNR h     [ \   8 H!":#]$&w'()*&,,D-R.//\5:&<=>>>  b^nRd"$HXnp6~46PR 46(*np^n0@TVjz<LdfCJmH  >*CJmH CJj0JCJU6>*mH >*mH >* j0JUT(nTd*X<jH*$$>N *,0BXZl|"<>(jl.HJZl*,24Z\TV66>*mH >*CJCJj0JCJU j0JU>*mH >*VZVNR h     [   8 H$$VXNP| t> D E P R S Y ^ h i o t            [           789FrĿ׿ 6CJmH  >*CJmH CJmH j0JCJUmH >*mH 6mH mH 6CJ56>*CJCJj0JCJU>*6>* j0JUFr@ J&4HJ ^t> xflz  !!!!"""#:#;#<##]$^$_$^%&&&Կj0JUmH 6CJ5CJ66>* j0JU>*CJCJj0JCJU >*CJmH mH j0JCJUmH CJmH  6CJmH F!":#]$&w'(*&,,R.//\5:&<=>>>?8BGdGG$$&w'x'y''' (4(5(((**++&,,,'-.R.///////0033Z5\5^55l6v6x6::&<(<4=8=====>>>>>>>>>>>>?@8B:B.FbFGGBGNGdGfG6>*>*mH 6mH  0J!5CJ5CJ 6CJmH 6>* j0JUj0JCJUCJmH mH CJCJj0JCJUH>??B8BGdGG&HHJKLLQRVWv\]``PaaaffgimnppstHuux}}4~6~   0fGrG|GGGHH&H(HvHHHHJBJJJKKKKK8LLLLLLL&PPQQRRvUUV VWWv\w\``PaQaaaaaaaa~ffffffggg hiimmoonppp|pppprrsstttt u.uHuJu6>*6CJ>*CJCJj0JCJU>* j0JU6WG&HHJKLLQRVWv\`PaaaffgimnppstHuux}}$$Juuuwwwx4|d|}}} ~~6~8~mH 0JmH0J j0JU5>* j0JU}4~6~$&`#$ &P/ =!"#$%" [4@4 NormalCJ_HmHsHtHHH Heading 1$<@&5CJKHOJQJT@T Heading 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJN@N Heading 3$<@&5CJOJQJ\^JaJ0@0 Heading 4$@&544 Heading 5 $$@&5:: Heading 6 <@&6CJ>> Heading 7 <@& CJOJQJBB Heading 8 <@&6CJOJQJD D Heading 9 <@&56CJOJQJ<A@< Default Paragraph Font(>@( Title$a$58&@8 Footnote ReferenceH*2@2 Footnote TextCJ4Q"4 Body Text 3$a$68Y28 Document Map-D OJQJ0PB0 Body Text 2$a$, @R, Footer  9r &)@a& Page NumberRBrR Body Text$da$ 56CJOJQJ\]^JaJ00TOC 1 xx 5;CJ**TOC 2:CJ**TOC 36CJ&&TOC 4CJ&&TOC 5CJ&&TOC 6CJ&&TOC 7CJ&&TOC 8CJ&&TOC 9 CJ W@ Strong5 ! CUkc e{ !"#h$$_%&''(n()*/b00T123P77599:\;;$>(?6@DE_F(GGIiJKNORSTVXfY[:]^`chk|k mpqVqqrvwwx{{{{|~Aul ٕJ$̡Oe3 ]e'X.}l%JzJ /K!!*M,t/~13f>Y  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~>sYF_ W 5 ZuO4&  >!u!!""""*#$$[%{%%(((0)M))t*`+++,---..0011 2$2;22M3^3 44}5+6n66 7w79;]<===??"AEBC_EFDGrHIJLO?PQ:QBQ R-RJSUUUAVVWX{XXZ[2]]`Eb~c d!dsf{ffgiekklmmnqIrrrY  TiCV\Vr&fGJu8E*.|bb6(G}6Y T>`2> !T!T8@0(  B S  ? _Toc41364705 _Toc41364706 _Toc41364707 _Toc41364708 _Toc41364709 _Toc41364710 _Toc41364711 _Toc41364712 _Toc41364713 _Toc41364714 _Toc41364715 _Toc41364716 _Toc41364717 _Toc41364718 _Toc41364719 _Toc41364720 _Toc41364721 _Toc41364722 _Toc41364723 _Toc41364724 _Toc41364725 _Toc41364726 _Toc41364727 _Toc41364728k *!KUU^fo/ZȺ*Q0y3Z o *8KUU;^foƄY?<Zp/~B3Z  0011;;? ? ? ????&?a\e\ggYi[i\iaiii`jjjklmm)s2sYw^wiwpwqwtwwDTx}~(R\hoѱܱIQV_mtU^JMqwZj". ;   //12E2Q2l2n222P3R3 88JF\FIILRSRdRiREZPZUZZZd[j[n\q\]]^#^_ ____&_'_*_+_2_3_A_B_G_J_M_W_\_c_e_i_o_s_v_w_z_{_~_______aaaaaaaaaabbbbV[ly#   ! #=@GNORSVWZ[]^abegmntu 0348ADEHIKLOPSV^_ghr  /68A<WZJKhkop% ' EGACdf~ $$''''((>(?(o(q(****//1/@/B/Q7S7h7j7;;@@@@aFcFuFwFK!K8K:KOOQQUUUUUUXX[[^^;^=^bbffff~kkooooxx~~DŽɄғӓ"#ڕە34-/YZgi@Bcֲײ lm=?ƺȺ<>24(*Z\OQqsNP/0~(*35wyCE""((v/x/333366;;??EEJQQXXEZGZ[[}\\,]]]]__Ua~aaabbddddeeeeeyf|fggggg'i*iHiKi6j9jWjZjkkkkkk llm'n/n9nooooooorrBsEssst tttxv{vx&xxyjymyyyyz zAzDzIzLzzzzz{{8{;{{{{{e|h|||||}}n}q}~~(+.1Ƃɂ&)twڅ݅*--058GJJM+."%8;PShk܌݌+.r!PSv GJ:#ƠɠRSFI!VY~NQqt$':=ðưDZʱ`c²ȵ˵vy;>½ŽNQeh;>=@47DG./AD<FGWZMVP*C:\My Documents\RIBA\CFP-Zbornik.final.docMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP*C:\My Documents\RIBA\CFP-Zbornik.final.docMVP4C:\WINDOWS\TEMP\AutoRecovery save of CFP-Zbornik.asdMVP*C:\My Documents\RIBA\CFP-Zbornik.final.doc5 Ph p - HQ:v? L@ju;A mB \B F'B= &E[s8G&p`U'H~"b9H \eI AIW9J=YdK޲'hO0.o9Ps30FQz4QQ==SKR jyVR& i]S kV W0.iW _j[XYZPkjZ`?Q[ [>62G9\[I\]HGpt0^[;2_0.KUD`2h%1` 2[`0.Mc$a6 [b0V$Oc "c  Sd0.H!d ld[(g h6.4i&@tVGj t}l nA#[`o /p2hYYp0.Fq 4R3r Wr Bau c`w w&@tBo9xXx oux >y0_;y& z 6{ Lw|1"ef~XP/  K\0.sa]=K(.P@@.0..``...  ....  .....  ...... `....... 00........ hhOJQJo(hh.hh.hh.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........(.88^8`o(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L. hh^h`OJQJo(hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.(. hh^h`OJQJo(hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hh^h`OJQJo(hh.P8.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hhOJQJo(hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`.hh^h`.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`.(.hh.P4.....xp....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`o(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hh^h`>*CJo(.hh.(.(. hhOJQJo(hh^h`.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`)hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hh^h`OJQJo(hh.hh^h`) hh^h`OJQJo((.hh^h`.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hh^h`OJQJo((.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`.(.h))88)()()pp()  .@ @ .  .hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`.(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........808^8`0o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.(.hh))88)()()pp()  .@ @ .  .(.P@@.0..``...  ....  .....  ...... `....... 00........ hh^h`OJQJo(hh.hh.hh^h`.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........P @@OJQJo(..03..``  ....  .....  ...... `....... 00........hh.P...3.x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.hh^h`)hh^h`.hh^h`.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.hh^h`.(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`o(. hhOJQJo(hh^h`.hh^h`.hh.88^8`o(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hh^h`OJQJo(hh.P....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........(.P@@.0..``...  ....  .....  ...... `....... 00........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`o(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.hh^h`.hh.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hhOJQJo(hh.hh^h`o(.hh^h`o(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........(.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........(.hh. hhOJQJo(88^8`o(.88^8`o(.0^`0o(..0^`0o(... ^`o( .... ^`o( ..... p`p^p``o( ...... p`p^p``o(.......   ^ `o(........hh.hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh^h`. hhOJQJo( hh^h`OJQJo(hh.hh. hh^h`OJQJo((.hh^h`;CJ.hh.(.P@@.0..``...  ....  .....  ...... `....... 00........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H......... hhOJQJo( hhOJQJo(hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........hh.P.....x....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........(.hh^h`.hh.P4.....xp....   .....  X@  ......  ....... 8x........ `H.........i]SH!dW9JF'BQQE/V K\%kMc 0;2_{w%iW~,#xc`wBo9xYn Sd2[`m YV+\eIK^,s,~4'4:WhOu;A]V5YYp3 Q[4R3rkAId;d- o9P ~-n z:oux=SKR(g1"kV?.t}lTY530FQ#RjV-Ocv?0^l;K2G9\+{"ldS?Y=-VGj\B%1`p:? u pBau_!Wr9H_~55[`o_j[X}D>:'HyL@]Fqhs8G8/ :sa]U'H[+ef~^ pD26s8Gs8G0Th [#.4iwI\z6{mB"c,v A(KUD`/pz# o9Py[5Lw|8bUhB;^ ef~YX+OrYdKPkjZ [Hp!u?$|' [bS^^X^@XXXX '(9?OX^_jkmq2368>CDKPZP[P]PaPbPdeijkmostuwyz{|~ухцчщъы---------qqqqqsssssssssssssssssY<@ ".26BRTv@&,<>jtxzH@   ,2h@6>@@jpt@4@X@x@@@ @@@*X@.06<|@@BHJLPRV@^@bhrx|~G:Times New Roman5Symbol3& :Arial5& :Tahoma;Wingdings"qh vFgv& v&(2ad@ o20d^n31MVP RHMVP Oh+'0t  $ 0 < HT\dl1ssMVP RHVP VP NormalMVP40Microsoft Word 8.0@Pw=@҄3@)@32 ՜.+,D՜.+,0 hp  MVP RHla^1 1 Title 6> _PID_GUIDAN{C39A9E90-511D-11D6-B76A-0030F1090841}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`acdefghiklmnopqxRoot Entry FǸ)3z1Table7WordDocument"SummaryInformation(bDocumentSummaryInformation8jCompObjjObjectPool33  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q