Naslov
Švedski subjekti u hrvatskom ruhu
(Source-text inspired overt subjects in Swedish-to-Croatian translation)

Autori
Antunović, Goranka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Jezik kao predmet proučavanja i jezik kao predmet poučavanja - Knjižica sažetaka, XXX. međunarodni znanstveni skup // Language in research and teaching - Book of Abstracts / Stolac, Diana ; Vlastelić, Anatazija - : Srednja Europa ; Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku (HDPL), 2016, 7-7

ISBN
978-953-7963-45-3

Skup
Jezik kao predmet proučavanja i jezik kao predmet poučavanja, XXX. međunarodni znanstveni skup HDPL-a

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 12.05.2016. - 14.05.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
izrečeni subjekt; švedski; hrvatski; prevođenje; translationese
(overt subject; Swedish; Croatian; translation; translationese)

Sažetak
Jedno je od temeljnih pravila švedske sintakse obavezno izricanje subjekta (šv. subjektstvång). U skladu s njime, svaka švedska rečenica – uz rijetke iznimke – mora imati izrečen subjekt, „pravi“ ili formalni (Hultman 2008: 299, Andersson 1993: 73-76). Nasuprot tome, u hrvatskom su jeziku besubjektne rečenice ne samo moguće, nego i relativno česte: subjekt se izostavlja u kombinaciji s određenom vrstom predikata (uz bezlične glagole) a vrlo često i u rečenicama u kojima je zališan (Silić – Pranjković 2005: 296). Ova je sintaktička razlika između švedskog i hrvatskog potencijalan problem u prevođenju između ta dva jezika. Može se pretpostaviti da će ona imati manji utjecaj na oblikovanje švedskog prijevoda hrvatskog teksta (iole viša razina jezične kompetencije u švedskom spriječit će proizvodnju negramatičkih besubjektnih rečenica), no da će prijevodi na hrvatski nerijetko odražavati utjecaj izvornika upravo pretjeranom eksplicitnošću u odnosu na subjekt rečenica. Ovim se istraživanjem želi provjeriti je li ova posljednja pretpostavka točna odnosno sadrže li doista hrvatski prijevodi švedskih izvornika subjekte i u rečenicama u kojima oni nisu neophodni, a njihovo izricanje komunikacijski markira prijevod. Provjerit će se i hipoteza da su izrečeni subjekti frekventniji u prijevodima nego li u usporedivim izvornim tekstovima na hrvatskom, što bi značilo i da je povećana frekvencija izrečenih subjekata „kandidat“ za obilježje „gramatičkog translationesea“ (Santos 1995) odnosno obilježje varijante („dijalekta“) translationesea karakteristične za švedsko-hrvatske prijevode (Toury 1995: 208, Koppel – Ordan 2011). Analizirat će se po deset stranica teksta iz sedam švedskih romana i njihovih objavljenih hrvatskih prijevoda kako bi se utvrdilo kako su prevoditelji postupali u odnosu na subjekte švedskih rečenica. Klasificirat će se primijenjeni postupci i procijeniti njihova adekvatnost. Frekvencija upotrebe izrečenih subjekata u prijevodima usporedit će se s frekvencijom izrečenih subjekata u odgovarajućem broju rečenica iz sedam suvremenih romana izvorno pisanih na hrvatskom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA