Naslov
Slikarstvo XVII. i XVIII. stoljeća u kapucinskim crkvama i samostanima u Hrvatskoj
(Paintings of the 17th and 18th Century in the Capuchin Churches and Monasteries in Croatia)

Autori
Alviž, Josipa

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
07.04

Godina
2015

Stranica
514

Mentor
Cvetnic, Sanja

Ključne riječi
Red Manje braće kapucina ; slikarstvo XVII. i XVIII. stoljeća ; poslijetridentska ikonografija ; likovni predlošci ; Karlobag ; Osijek ; Rijeka ; Varaždin ; Vodnjan ; Zagreb
(Order of Friars MInor Capuchins ; painting of the 17th and 18th centuries ; post-Trident iconography ; visual models ; Karlobag ; Osijek ; Rijeka ; Varaždin ; Vodnjan ; Zagreb)

Sažetak
Doktorskom disertacijom sveobuhvatno je istraženo i predstavljeno slikarstvo XVII. i XVIII. stoljeća u kapucinskim crkvama i samostanima u Hrvatskoj. Ovaj zaokruženi ulomak hrvatske likovne baštine poslijetridenstkoga razdoblja do sada nije obrađen kao zasebna likovna cjelina, a pojedina slikarska ostvarenja nisu bila objavljena. Polazište istraživanja bilo je utvrđivanje kapucinskoga slikarskoga korpusa spomenutoga razdoblja, a cilj njegovo tumačenje i vrednovanje u okviru istovremene domaće umjetničke baštine te u širem kontekstu slikarstva u kapucinskim samostanima Slovenije, Austrije, Italije i Češke, svojedobno upravno povezanih s domaćim kapucinskim samostanima. Također, bilo je potrebno prepoznati ikonografske i likovne posebnosti kapucinskoga slikarstva koje su utjecale na oblikovanje vizualnoga redovničkoga identiteta kapucinskoga reda kao i ulogu kapucina u oblikovanju kulturnoga krajolika XVII. i XVIII. stoljeća u Hrvatskoj. Pri istraživanju korištene su relevantne povijesno- umjetničke istraživačke metode. Za potrebe izrade kataloga izvršena su terenska istraživanja tijekom kojih su prikupljeni podatci za kataloški opis svih radom obuhvaćenih slikarskih djela, izrađena je povijesno- umjetnička analiza slika, slike su temeljito fotografski dokumentirane te su istraženi samostanski arhivi. Istovremeno radu na terenu konzultirana je i kritički razmotrena literatura vezana za temu i lokalitete. U slučaju srušenih samostana korištena je metoda restitucije spomenika uvidom u starije grafičke ili slikarske prikaze spomenika, dostupnu foto- dokumentaciju, prikupljanjem sačuvane arhivske građe i konzultiranjem cjelovite literature o spomeniku. Terenska i arhivska istraživanja pokazala su da se radi o znanstveno, likovno i kulturno zanimljivom slikarskome korpusu čije je formiranje započelo utemeljenjem i izgradnjom prvih kapucinskih samostanskih sklopova u Rijeci i Zagrebu u prvoj polovini XVII. stoljeća, a nastavilo se osnivanjem samostana u Varaždinu, Osijeku, Karlobagu i Vodnjanu u drugoj polovini XVII. i tijekom XVIII. stoljeća. Istovremeno su se gradili i kapucinski gostinjci u Rovinju, Splitu, Perušiću, Ribniku, Kaniži i Zadru. Brojnošću sačuvanih djela ističu se kapucinski samostani u Varaždinu, Osijeku, Karlobagu, Vodnjanu i Rijeci, dok je likovna oprema kapucinskih gostinjaca gotovo nepoznata. Obrađeni slikarski korpus tek je sačuvani ulomak nekada zasigurno brojnije slikarske građe na čije je propadanje i nestanak osim prirodnih procesa i protoka vremena utjecalo ukidanje pojedinih samostana. Doktorska disertacija podijeljena je u dvije osnovne cjeline, na raspravu i katalog. U uvodnom dijelu rasprave dan je kratki povijesni pregled kapucinskoga reda od njegova utemeljenja 1525. godine do širenja srednjoeuropskim područjem i osnivanja hrvatskih samostana. Sačuvana kapucinska slikarska ostavština je u nastojanju za njezinim što sistematičnijim i razumljivijim predstavljanjem razvrstana po sljedećim ikonografskim tematskim cjelinama: likovni prikazi prvakā kapucinskoga reda – kapucinskih svetaca, blaženika, časnih i slugā Božjih ; likovni prikazi franjevačkih svetačkih prvakā – sv. Franje Asiškoga, sv. Antuna Padovanskoga, sv. Bonaventure iz Bagnoregia i sv. Klare Asiške ; slikarska djela marijanske i kristološke ikonografije ; likovni prikazi sv. Josipa ; slike s prikazom svetačkih zaštitnika kapucinskih dobročinitelja ; donatorski portreti. Za svako ikonografsko rješenje prikazana je povijest njegova nastanka, izvorišta i putevi širenja. Primjeri iz hrvatske baštine komparirani su sa sačuvanim primjerima susjednih zemalja te je istaknuto mjesto obrađenoga korpusa u kontekstu (srednjo)europske umjetnosti baroknoga razdoblja. Obrađena djela pokazuju znatna odstupanja u likovnoj vrsnoći, a kvalitetom se ističu slike Cristophora Tasce u Karlobagu, Joannesa Georgiusa Zirkya u Varaždinu te djela u osječkoj crkvi. No ipak, čvrsta poveznica ovoga likovno heterogenoga korpusa slika jesu spomenuta ikonografska rješenja. Drugi svezak disertacije je Katalog koji sadrži fotografske snimke, bibliografiju i osnovne podatke o obrađenim slikarskim djelima, brojeći sveukupno stotinu i dvije kataloške jedinice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA