Naslov
Raspodjela gustoće populacija sivog vuka (Canis lupus L., 1758) na području Balkana.
(The gray wolf (Canis lupus L., 1785) population densities distribution in the Balkan region.)

Autori
Marina Dumančić

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Znanost o okolišu

Mjesto
Mostar

Datum
25.10

Godina
2015

Stranica
50

Mentor
Lučić, Davor

Ključne riječi
monitoring sisavaca; biogeografija; zaštičene vrste; gospodarenje divljači
(mammalian monitoring; biogeography; protected species; wildlife management)

Sažetak
Populacija vuka na Balkanu dio je veće Dinarsko - balkanske populacije koja nastanjuje široko područje od Slovenije do sjeverne Grčke, uključujući cijeli Dinarski masiv koji se proteže kroz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, zapadnu Srbiju, Crnu Goru, Makedoniju, Albaniju, Rumunjsku te zapadnu i južnu Bugarsku. Cilj mog diplomskog rada je prikazati gustoću populacija sivoga vuka ( Canis lupus L. ) na području Balkana, sa osobitim osvrtom na Republiku Hrvatsku. Uzela sam u obzir odnos populacija vuka na Balkanu i ostalih država južne Europe. Kroz zadnja dva stoljeća je broj vrsta sivoga vuka stalno varirao, smanjenje broja zbog rata, pa ponovni porast i u današnje vrijeme ponovni pad broja zbog krivolova od strane čovjeka koji je najveći neprijatelj vuku. Dostupna kvaliteta podataka broja vukova znatno varira između zemalja Balkana jer su metode procjene često vrlo različite, od stručne ekspertize do zabilješki lovaca. Te razlike potrebno je ublažit jer često zemlje s najvećim gustoćama populacija imaju najlošije podatke. Najveća procjena brojnosti jedinki sivog vuka na Balkanu sa stabilnim stanjem populacija utvrđeno je na području Rumunjske. Gustoće populacijasu u porastu od 1991. godine kada je, zbog socio-ekonomskih promjena, došlo do iseljavanja ruralnih područja i smanjenja izlova vuka.Trenutna se populacija u Rumunjskoj procjena je prosječno 3000 jedinki. U Bugarskoj su, pored nesmetanog izlovljavanja, gustoće populacija vuka u ekspanziji zadnjih 10 godina i procjenjuju se na oko 1000 jedinki.Slično stanje procijenjeno je i za Srbiju, gdje sustavno praćenje brojnosti koordinirano od nacionalni institucija ne postoji, kao i regulirani zakonski propisi lova. Širenje populacija vuka utvrđeno je i u Grčkoj zadnjih 20 godina koja ima dobro organizirane monitoringe i zakonske regulative. Procijenjena prosječna brojnost jedinki vuka je oko 2 jedinke na 100 km2. Ipak, nije jasno da li populacija raste uniformno, jer su migracije velike. Populacije vuka u Bosni i Hercegovini se sustavno ne prate te ne postoje dostupni službeni podaci. U skladu sa Zakonom o lovstvu Federacije BiH, vuk je zaštićen lovostajem, dok u skladu sa Zakonom o lovstvu Republike Srpske vuk je samo definiran kao divljač i nije zaštićen. Malo je raspoloživih podataka o stanju populacije vuka u Makedoniji. Dio je populacije susjednih zemalja, Albanije, Bugarske, Grčke i Srbije. Vuk u Makedoniji nema nikakve zaštite cijele godine i godišnje se ubije između 200 i 400 jedinki. U Albaniji su vukovi rašireni u većem dijelu zemlje, osim u primorskim i zapadnim nizinama. Kontinuirano i organizirano praćenje u velikoj mjeri je nedostajalo u prošlosti i danas se njihova brojnost temelji isključivo na stručnim procjenama. Glavnina podataka sakupljena je zadnjih 8 godina uglavnom kao rad kroz projekte neprofitnih udruga koje su upotrebljavale kamere i provodili ankete te ostvarili dobre rezultate. Pema njihovim podatcima u Albaniji boravi oko 200-250. Vuk je zaštićena vrsta u Albaniji i nalazi se u Crvenom popisu podataka u zemlji. U Sloveniji je vuk rasprostranjen samo u jugo-zapadnom dijelu uz granicu s Hrvatskom, adio tog područja je pod zaštitom od kategorija prirodnih rezervata do nacionalnog parka. Zbog malog pogodnog staništa, brojnost vuka je veoma mala. U Hrvatskoj je vuk stalno prisutan uzduž Dinarida, od granice sa Slovenijom do Crne Gore.Nagli pad broja vukova u Hrvatskoj u posljednjih 30 godina može biti posljedica prevelikog lova u prethodnom razdoblju, a možda ga treba tražiti i u promjeni staništa i brojnosti plijena. Stoga je 1994. godine u Hrvatskoj pokrenuta akcija za zaštitu vuka na temelju čega je 1995.godine vuk uvršten u trajno zaštićene životinjske vrste. Danas je strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama. Kolebanja registracije jedinki vuka u Hrvatskoj, u pojedinim godinama, su izražena. Nakon maksimalne veličine populacije 2009. godine, između 195 i 265 jedinke, prosječno 230 jedinki, zabilježen je konstantni pad populacije s najnižim vrijednostima 2014. godine: 135-188 jedinki, prosječno 170. Prema planu upravljanja ukupni kapacitet staništa je oko 500 vukova, ali socijalni kapacitet (prihvaćanje) ne bi smio u ovom trenutku dozvoliti više od 200 jedinki.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA