Pregled bibliografske jedinice broj: 810682
Studij aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida iz morske vode
Studij aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida iz morske vode, 2016., doktorska disertacija, Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu, Split
CROSBI ID: 810682 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Studij aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida iz morske vode
(A Study of Acivated Sintering of Magnesium Oxide from Seawater)
Autori
Jakić, Jelena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu
Mjesto
Split
Datum
15.04
Godina
2016
Stranica
187
Mentor
Martinac, Vanja
Ključne riječi
aktivirano sinteriranje; dodatak TiO2; dolomit; dolomitno vapno; fenomenološke jednadžbe; ispiranje; magnezijev hidroksid; magnezijev oksid; matematički model; mikrostruktura; morska voda; nestehiometrijsko taloženje; niska temperatura sinteriranja; sadržaj B2O3
(activated sintering; TiO2 addition; dolomite; dolomite lime; phenomenological equations; rinsing; magnesium hydroxide; magnesium oxide; mathematical model; microstructure; seawater; sub-stoichiometric precipitation; low sintering temperature; B2O3 content)
Sažetak
Istraživanja provedena u ovom radu su sa svrhom poboljšanja tehnološkog procesa dobivanja magnezijeva oksida iz morske vode nestehiometrijskim (80%-tnim) načinom taloženja dolomitnim vapnom. S obzirom da je nedostatak nestehiometrijskog načina taloženja povećani udjel B2O3 u konačnom produktu u eksperimentalnom djelu rada detaljno je istraživan način obrade taloga magnezijeva hidroksida kod različitih uvjeta rada u svrhu iznalaženja optimalnog načina ispiranja. Istraživanja se odnose na odabir sredstva za ispiranje određene pH vrijednosti, redosljed korištenja sredstva za ispiranje te utvrđivanje minimalnog broja ispiranja kako u postupku dekantacije tako i u postupku ispiranja na filter papiru da bi se dobio kalcinirani magnezijev oksid s niskim sadržajem B2O3. Na temelju dobivenih rezultata iznašao se optimalni način ispiranja taloga magnezijeva hidroksida kojim se smanjuje kako sadržaj B2O3 tako i sadržaj CaO u kalciniranom magnezijevom oksidu. Najefikasniji način ispiranja taloga Mg(OH)2, obzirom na sadržaj CaO i B2O3 te količinu utrošene zalužene vode, je kombinirani način ispiranja (2+3) (ispiranje obavljeno 2 puta destiliranom vodom pH vrijednosti 5, 86 i 3 puta zaluženom destiliranom vodom pH vrijednosti 12, 50) u procesu dekantacije i 5 puta svježom destiliranom vodom pH vrijednosti 5, 86 na filter papiru. Kalcinirani magnezijev oksid (80%-tno taloženje) dobiven žarenjem taloga magnezijeva hidroksida koji je ispran navedenim načinom sadrži 98, 68 mas. % MgO, 0, 83 mas. % CaO i 0, 1888 mas. % B2O3 te se može koristiti kao polazna sirovina za dobivanje sinteriranog magnezijeva oksida. Na kvalitetu sinteriranog magnezijeva oksida utječe i sastav polaznih sirovina, stoga se istraživao kemijski sastav morske vode (s lokacije Oceanografskog instituta u Splitu) i kemijske, mineraloške te granulometrijske karakteristike dolomitnog vapna dobivenog kalcinacijom dolomita (s lokacije Đipalo-Sinj). Istraživan je zatim proces sinteriranja magnezijeva oksida na temperaturama od 1400, 1500 i 1700 oC, u trajanju od 1 do 4 sata, te utjecaj dodatka TiO2 (ω = 1, 2 i 5%) na njegovu mikrostrukturu. Cilj istraživanja je također bio da se utvrdi kako magnezijev oksid dobiven iz morske vode nestehiometrijskim 80%-tnim načinom taloženja magnezijeva hidroksida, učiniti jeftinim, a kvalitetnim vatrostalnim materijalom, tj. uz što nižu temperaturu sinteriranja i manji postotak dodanog TiO2 sintetizirati ugušćeni polikristalinični uzorak odgovarajuće mikrostrukture. Već pri nižim temperaturama sinteriranja (1400 oC) uz dodatak 2 mas. % odnosno 5 mas. % TiO2, ovisno o vremenu sinteriranja, sintetizirao se kvalitetni MgO (sadrži ≤ 0, 05 mas.% B2O3) za primjenu u industriji vatrostalnih materijala. Postignute gustoće sinteriranih uzoraka pri nižim temperaturama (< 1500 oC) iznose do 96, 50% dok pri višim temperaturama iznose i do 99, 50% od teorijske gustoće (ρt=3, 576 g cm-3). Mikrostruktura uzoraka MgO uz dodatak TiO2 postaje gušća već pri nižim temperaturama i uz kraće vrijeme sinteriranja zbog rasta i sinteriranja zrna periklasa (MgO). CaTiO3 i MgTiO4 izdvajaju se u obliku tankog sloja po graničnoj površini zrna periklasa tijekom hlađenja. Na višim temperaturama pojava male količine tekuće faze dodatno intenzivira sinteriranje i rast zrna periklasa. Na reakcije nastajanja Ca2B2O5, CaTiO3 i MgTiO4 primjenjeni su zakoni termodinamike nepovratnih procesa u cilju iznalaženja fenomenoloških jednadžbi procesa aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida iz morske vode. Istražene relacije omogućavaju da se računskim putem predvidi sadržaj B2O3 u sinteriranim uzorcima MgO kao i količinu nastalog CaTiO3 i Mg2TiO4 ovisno o temperaturi i vremenu izotermnog sinteriranja te dodatku TiO2. Postavljeni matematički modeli omogućavaju kontrolu procesa aktiviranog sinteriranja magnezijeva oksida dobivenog iz morske vode u temperaturnom intervalu od 1400 do 1700 oC, u trajanju 1 do 4 sata.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Kemijsko-tehnološki fakultet, Split