Naslov
Teorijski temelji stoičke prakse: teorija prirodnog zakona
(Theoretical Foundations of Stoic Ethic: Natural Law Theory)

Autori
Kokić, Tonći

Izvornik
Arhe (1820-0958) 12 (2015), 2; 147-162

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
etika; fizika; helenistička filozofija; logika; Stoici; teorija prirodnog zakona
(ethics; physics; Hellenistic philosophy; logic; natural law theory)

Sažetak
Stoicizam je najvažniji i najutjecajniji filozofski nauk iz razdoblja helenizma, a njegov etički aspekt, podrazumijevajući integralnost stoičke filozofije, predstavlja 'cvijet njihovog vrta'. Teorijski temelji i prva načela stoičke etike čine najjasnije određen i sistematiziran etički nauk antičke filozofije. Razmatranje i razumijevanje njihove etike pretpostavlja prihvaćanje cjelovitosti stoičke filozofske misli i neodvojivosti njezinih aspekata: logike (logikḗ, lógos) koja proučava bit stvari te fizike (phýsis, Priroda, Bog, pneûma, kozmički lógos) koja je ta prava narav. Integralnost stoičkog učenja i neizdvojivost etike proizlazi iz ideje savršenosti prirode oblikovane lógosom, koji je referentna vrijednost svega ostaloga u svijetu pa i moralnog djelovanja. Etičke vrijednosti mogu se spoznati samo logičkom analizom usklađenosti naravi pojedinih bića s Prirodom. Autor zbog ovoga daje pregled ovih aspekata stoičkog filozofskog nauka i njegovu etičku rezultantu. U konačnici se čini neupitnim da se stoičkom etikom u filozofiji Zapada pojavljuje prvi obuhvatni i sustavno osmišljeni prikaz vječnog moralnog zakona ugrađenog u strukturu Prirode, koji se može spoznati razumom moralno slobodnog djelatnika – čovjeka. Prema ovome je teorijski temelj stoičke prakse u etičkoj teoriji prirodnog zakona.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA