Pregled bibliografske jedinice broj: 810274
Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?
Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju? // Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52 (2016), 1-10 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 810274 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?
(Do typically developing Croatian preschool children have „typical“ communication?)
Autori
Kljunić, Kristina ; Cepanec, Maja ; Šimleša, Sanja
Izvornik
Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja (1331-3010) 52
(2016);
1-10
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
verbalna komunikacija ; neverbalna komunikacija ; pragmatika ; predškolska djeca ; ADOS-2
(verbal communication ; nonverbal communication ; pragmatics ; preschool children ; ADOS-2)
Sažetak
Obilježja verbalne komunikacije, neverbalne komunikacije i pragmatike u velikoj su mjeri određena kulturom i socijalnim očekivanjima pojedinog društva. Procjena komunikacijskih obilježja važna je u dijagnostici brojnih razvojnih poremećaja, posebice poremećaja iz spektra autizma, te se u posljednje vrijeme sve više ističe potreba kulturnog prilagođavanja ljestvica za probir i dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma. Cilj ovog rada bio je ispitati obilježja verbalne komunikacije, neverbalne komunikacije i pragmatike hrvatske djece predškolske dobi (petogodišnjaka i šestogodišnjaka) urednog razvoja, te ih sagledati i kodirati na način kako to čini američka ljestvica Autism Diagnostic Observation Schedule (ADOS-2 ; modul 3). Rezultati su pokazali da hrvatska djeca pokazuju uglavnom očekivana obilježja verbalne komunikacije (obilježja jezične proizvodnje i govora), no da pokazuju različitosti od očekivanih ponašanja u neverbalnoj komunikaciji, i, u znatnoj mjeri, obilježjima pragmatike. Razlike su najviše uočene u količini spontane uporabe gesta i svim varijablama pragmatike koje u obzir uzimaju količinu inicijative u komunikaciji (primjerice, spontano traženje ili davanje informacija). Primjerice, samo 15% djece u uzorku je tražilo informacije onom učestalošću koja se procjenjuje „urednom“ prema kodovima ljestvice ADOS-2. Premda su među djecom uočene znatne individualne razlike, količina „odstupajućih“ ponašanja u obilježjima neverbalne komunikacije i pragmatike navodi na potrebu preispitivanja zadanih kodova i prilagođavanja kriterija različitim kulturama.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija, Pedagogija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus