Naslov
Iskazi Miroslava Krleže o Marku Maruliću i njegovim djelima: dodaci Marulićevoj bibliografiji
(Miroslav Krleža’s Accounts on Marko Marulić and His Works: Appendices to Marulić’s Bibliography)

Autori
Balić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
X. Mediteranski korijeni filozofije / X. Mediterranean Roots of Philosophy / Kušan Emil ; Matijević, Mira - Zagreb : Split : Hrvatsko filozofsko društvo ; Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, 2016, 23-28

Skup
Simpozij "X. Mediteranski korijeni filozofije" / Symposium "X. Mediterranean Roots of Philosophy"

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 07.04.2016. - 09.04.2016

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Miroslav Krleža; Marko Marulić

Sažetak
Spoznaje o životu, opusu i recepciji nauka splitskog renesansnog mislioca Marka Marulića (1450–1524) pružaju i bibliografije, pa tako i bibliografija koju je sastavila te 2003. godine objavila Nedjeljka Paro. U toj bibliografiji popisani su radovi koji su o Maruliću objavljeni od 1565. do 2000. godine. U nju je uvršteno 2539 bibliografskih jedinica, kojima su obuhvaćene, naglašava Paro u predgovoru, »publikacije u cijelosti posvećene Maruliću«, no kojima su obuhvaćeni i »prilozi u publikacijama«, kao i prilozi u novinama. Međutim, nemalo začuđuje i zbunjuje što u bibliografiji Nedjeljke Paro nema nijedne jedinice iz koje bismo doznali da se o Maruliću te njegovu opusu očitovao i Miroslav Krleža (1893–1981). Prema mojim današnjim spoznajama, trebao je biti zastupljen s barem trideset dvije autorske bibliografske jedinice. Iskaze o Maruliću i njegovu opusu iznosio je punih pedeset pet godina, točnije od 1926. do 1981. godine. Moguće ih je pronaći u različitim žanrovima: u esejima, političko-programatskim spisima, autobiografskim tekstovima, dnevničkim zapisima, polemikama, marginalijama i razgovorima. Zbog kolikoće tih iskaza i zbog dugogodišnje usmjerenosti na Marulića te njegov opus, Krleža zaslužuje biti određen i kao marulolog. Krležinim iskazima o Maruliću i njegovu nauku dosad nije pridana primjerena pozornost. Njima se pozabavila tek nekolicina istraživača Marulićeva opusa, od kojih izdvajam Mirka Tomasovića i Ružicu Pšihistal, koji su pritom bili usmjereni na Krležin spis objavljen 1948. godine pod naslovom »O našem dramskom répertoireu: povodom 400 godišnjice Držićeve ‘Tirene’«. Njihova tumačenja i zaključci uvelike su se zasnivali na, nažalost, dvojbenoj objektivnosti, no iz njihovih radova čitatelji ipak mogu doznati da se Krleža u tom spisu očitovao i o obilježjima Marulićeva stvaralaštva. Sveobuhvatna i objektivna slika o Krležinu odnosu prema Maruliću može se steći tek nakon uvida u sadržaj iskazā koje je Krleža o tom renesansnom misliocu priopćio od 1926. do 1981. godine. U izlaganju ću se usmjeriti upravo na te iskaze, od kojih ovom prilikom izdvajam tek nekoliko, a uz koje prilažem podatke o izvorima i godini njihova nastanka: - Marulić je, a uz Gundulića, Mažuranića, Preradovića i Nazora, spomenik »naše knjige« ili klasik hrvatske književnosti (»Zašto je Vladimir Nazor umirovljen?«, 1926) ; - Marulić je jedan od pisaca koji su zaslužni za utemeljenje književnosti napisane »čistim narodnim govorom« (»Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu«, 1937) ; - Marulić spada u »deset-petnaest« najblistavijih imena »naše književne historije« (»Svrha Pečata i o njojzi besjeda«, 1939) ; - Marulić je bio mislilac koji »čitavog života koketirajući sa tonsurom, anticipira Bellarmina, prevodi Tomu Kempinskoga i svršava logično sa Juditom i Davidijadom«, a njegova »djela ‘De institutione bene vivendi per exempla sanctorum’ (1506) ‘Evangelistarium’ (1516) ‘De humilitate et gloria Christi’ (1519) samo su ideološka prolegomena za sintezu: Juditu!« (»O našem dramskom répertoireu«, 1948) ; - Za to što je hrvatski jezik »bogat i elementarno veličanstven«, zasluga je i Marulićevih djela (marginalija »Hrvati, književnost od XVIII-XX st.«, oko 1960) ; - Marulić je jedan od pisaca koji su zaslužili da u Zagrebu imaju spomenik ili spomen-ploču (dnevnički zapisi: »13. V 1968«) ; - Određenje hrvatskog identiteta zasnivalo se na književnom stvaralaštvu proizašlom i iz Marulićeva pera (dnevnički zapisi: »Šent Jurij 28/6. 1976.«). Da su dosadašnji istraživači hrvatske književne, filozofske, povijesne ili kulturne baštine, a posebice istraživači Marulićeva opusa, bili upoznati sa sadržajem tih Krležinih iskaza i da su im pridali pozornost kakvu zaslužuju, uvjeren sam da bismo još prije nekoliko desetljeća imali sasvim drugačiju predodžbu od one koja o Krležinu odnosu prema Maruliću i njegovu stvaralaštvu prevladava danas. Štoviše, znali bismo da je Krleža iznio brojne prosudbe koje promiču marulologiju. Dakle, znali bismo podatke koji bi se znatno razlikovali od onih koji se danas smatraju istinitima, a koji, nažalost, pružaju nevjerodostojnu sliku o Krležinim stavovima prema Maruliću i njegovu opusu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Information on life, opus and reception of the teaching of Marko Marulić, a Renaissance thinker from Split (1450–1524), is also provided by bibliographies, therefore also by the bibliography composed and published by Nedjeljka Paro in 2003. This bibliography comprises the list of works about Marulić published from 1565 to 2000. It contains 2539 bibliographic units, which include, as Paro emphasizes in the foreword, “publications entirely dedicated to Marulić”, as well as “contributions in publications”, and contributions in the newspapers. However, it is truly astonishing and confusing that Nedjeljka Paro’s bibliography fails to provide a single bibliographic unit from which we could learn that it was also Miroslav Krleža (1893–1981) who expressed his views regarding Marulić and his opus. According to my present findings, he should have been represented with at least thirty two bibliographic units. He provided accounts on Marulić and his opus in a period of fifty five years, more precisely from 1926 to 1981. They can be found in various genres: in essays, political and programmatical records, autobiographical texts, diary entries, polemics, marginalia and conversations. Due to the quantity of those accounts and the long standing focus on Marulić and his opus, Krleža deserves to be defined as a Marulologist as well. Krleža’s accounts on Marulić and his teaching were not, hitherto, given the attention they deserve. They were the object of interest of merely a few researchers of Marulić’s opus, of whom I single out Mirko Tomasović and Ružica Pšihistal, who were focused on Krleža’s writings published in 1948 under the title “On Our Drama Repertoire: on the Occasion of the 400th Anniversary of Držić’s ‘Tirena’”. Unfortunately, their interpretations and conclusions were to a large extent based on doubtful objectivity, but their works provide the readers with the notion that Krleža expressed his views regarding characteristics of Marulić’s work in his writings. A comprehensive and objective image of Krleža’s attitude towards Marulić can be acquired only after an insight into the content of the accounts that Krleža wrote about this Renaissance thinker in the period from 1926 to 1981. In my presentation I will focus on these very accounts, of which I hereby single out only a few, along with data regarding the sources and the year when they were written: - Marulić is, alongside with Gundulić, Mažuranić, Preradović and Nazor, a monument of “our book” or a classic of Croatian literature (“Zašto je Vladimir Nazor umirovljen?” / “Why Was Vladimir Nazor Retired”, 1926) ; - Marulić is one of the writers whom we should thank for founding literature written in “pure vernacular language” (“Uz Vukovu stopedesetgodišnjicu” / “On the Occasion of Vuk’s 150th Anniversary”, 1937) ; - Marulić belongs among “ten to fifteen” of the most brilliant names of “our literary history” (“Svrha Pečata i o njojzi besjeda” / “The Purpose of Pečat and Discussion about it”, 1939) ; - Marulić was a thinker who “during his entire life of flirting with tonsure, anticipates Bellarmine, translates Thomas à Kempis and ends logically with Judita and the Davidiad”, and his “works ‘De institutione bene vivendi per exempla sanctorum’ (1506) ‘Evangelistarium’ (1516) ‘De humilitate et gloria Christi’ (1519) are merely an ideological prolegomena for the synthesis: Judita!” (“O našem dramskom répertoireu” / “On Our Drama Repertoire”, 1948) ; - Marulić’s works are to be given credit for making Croatian “rich and elementarily magnificent” (marginalija “Hrvati, književnost od XVIII-XX st.” / marginalia “Croats, Literature from XVIII-XX Century”, around 1960) ; - Marulić is one of the authors who deserve to have a monument or a memorial plate in Zagreb (journal entries: “13. V 1968”) ; - Establishment of the Croatian identity was based on literary works which originated from Marulić’s pen as well (journal entries: “Šent Jurij 28/6. 1976”). Had the former researchers of Croatian literary, philosophical, historical or cultural heritage, and especially researchers of Marulić’s opus, been acquainted with the content of the respective Krleža’s accounts and given them the attention they deserve, I am convinced that already several decades ago we would have had a completely different perception from the one regarding Krleža’s attitude towards Marulić and his work which prevails today. What is more, we would have known that Krleža expressed numerous judgements which promote marulology. We would therefore know the facts which would considerably differ from the ones that are presently considered true, and which, unfortunately, provide an uncredible image of Krleža’s attitudes regarding Marulić and his opus.

POVEZANOST RADA