Naslov
Arhitekt Marko Vidaković i arhitektura Zagreba između dva svjetska rata
(Architect Marko Vidaković and the Architecture in Zagreb during the Interwar Period)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Zbornik Seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu (2217-3951) 12 (2016); 139-165

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Marko Vidaković ; Zagreb ; vila Pfeffermann ; internacionalni stil ; moderna arhitektura ; Dom narodnog zdravlja dr. Andrije Štampara ; Vjekoslav Heinzel ; Franjo Maixner ; časopis Arhitektura
(Marko Vidaković ; Zagreb ; Villa Pfeffermann ; International Style ; Modern Architecture ; Vjekoslav Heinzel ; Franjo Maixner ; Journal Arhitektura)

Sažetak
Utjecaj češke na hrvatsku arhitekturu 20. stoljeća izuzetno je velik, djelom zahvaljujući djelovanju čeških arhitekata u Hrvatskoj (na primjer u izgradnji kompleksa Batine tvornice u Borovu), no još više stoga što je cijeli niz hrvatskih i jugoslavenskih arhitekata završio školovanje na njemačkoj ili češkoj politehnici u Pragu. Među najvažnije od njih spada Marko Vidaković (Golubinci, 18. 7. 1890. – Zagreb, 5. 1. 1976.). Nakon jedne godine studiranja na Visokoj tehničkoj školi u Beču (1909. – 1910.), na Česká vysoká škola technická u Pragu studirao je s prekidima između 1910. i 1919. Vidaković je odigrao ključnu ulogu u pojavi moderne u arhitekturi Hrvatske organiziranjem izložbe Čehoslovačke savremene arhitekture u Zagrebu (17. 3. – 1. 4. 1928.) koju je priredio uz pomoć Zdenĕka Wirtha iz Čehoslovačkog ministarstva za školstvo i narodnu prosvjetu. Nedugo poslije izložbe projektirao je i podigao jednu od prvih građevina internacionalnog stila u Zagrebu, vilu Ljudevita Pfeffermanna (Jurjevska 27a, 1928. – 1929.). I u ovome i u kasnijim njegovim projektima (poput nerealiziranog projekta paviljona za Zagrebački zbor iz 1931.) osjeća se utjecaj radova čeških arhitekata. Iako nakon vile Pfeffermann Vidaković neće imati prilike realizirati važnije građevine, iz projekata koje je izrađivao (tramvajska stajališta, 1930. ; umjetnički dom, 1930. ; klinika za otorinolaringologiju, 1940., sve u Zagrebu) očito je kako se radilo o vrlo talentiranom arhitektu koji je potpuno prihvatio leksik moderne arhitekture. U širenju internacionalnog stila u Hrvatskoj i Jugoslaviji odigrao je važnu ulogu i putem svojih brojnih tekstova publiciranih u časopisu Arhitektura iz Ljubljane, te u zagrebačkim i beogradskim dnevnim novinama. Tijekom Drugog svjetskog rata aktivno je sudjelovao u spašavanju srpske djece u profašističkoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA