Naslov
SOCIJALNI I ANTROPOLOŠKI RAZLOZI ZA BAVLJENJE UDARAČKIM BORILAČKIM SPORTOVIMA
(Social and Anthropological Reasons for Practicing Ultimate Fighting Sports)

Autori
Kulić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
26.02

Godina
2016

Stranica
77

Mentor
Čulig, Benjamin ; Šantek, Goran Pavel

Ključne riječi
sociologija; antropologija; borilački sportovi
(sociology; anthropology; fighting sports)

Sažetak
Važno je napomenuti da ovaj rad, koliko god da je rad o borilačkim sportovima da je toliko i hibridni, tj. interdisciplinarni rad koji se oslanja na sociologiju i etnologiju/kulturnu antropologiju. Međudisciplinska rasprava se ovdje čini suvišna upravo radi metode koja nastoji objediniti obje srodne discipline i njihove značajke: emotivno-subjektivna imerzija u „self-data“ naspram istraživačkog izlaza iz terena koji teži objektivnom proučavanju tuđih iskustava u proučavanoj temi. Još od ranih dana antropologije, mnogi su se bavili temom izlaza s terena, distanciranjem od proučavane tematike, ljudi i prostora. U kontekstu toga izlaza, autoetnografija može biti samo dodatni motiv ili možda alat kojim se autor ne distancira samo od terena, već i od sebe kao dijela terena, naročito u slučajevima kad je autor dio terena puno prije nego li ga je krenuo proučavati. Možda najbolji primjer osobnog distanciranja od self-data je slučaj u kojem su pojedini kazivači naveli kako im je motiv za aktivno natjecanje druženje s prijateljima. Za osobu koja je dobar dio života smatrala da zna gotovo sve o tom sportu i ljudima koji se bave tim sportom, ovakvi odgovori su mi bili neobično veliko iznenađenje. Što se tiče samog izlaza iz terena, vjerujem da tu već i sama autoetnografija može pomoći u slučaju da se autor postavi prema njoj auto-analitički i da svoja iskustva propituje do mjere kako bi ispitivao osumnjičenika da je detektiv. Emotivno ogoljavanje vlastitih iskustava u dobrim i ružnim aspektima može podići vjerojatnost da autor neće imati neku emotivnu privrženost terenu nakon izlaska, ali i pri konstrukciji protokola u slučaju analitičke autoetnografije. Sve ovo može, ali i ne mora biti garancija - to ne mora biti nužno do same dobre namjere autora da se distancira, već i do „sposobnosti“ samog terena da „uđe autoru pod kožu“. Definirati što bi značila „dobra namjera autora za distanciranjem od sebe i terena“ i „teren koji ulazi pod kožu“ bila bi stvar opsežnih teorijskih debata, no u ovom slučaju, tj. u slučaju analitičke autoetnografije kao istraživačke metode, upravo onaj „analitički“ dio je taj koji osigurava distanciranje od obje kategorije, neovisno o samoj kvaliteti autorskog izlaza. Upravo tu prednost neka analitička metoda i istraživanje mogu dati autoetnografiji kao i što autetnografija može doprinijeti konstrukciji protokola i razumijevanju tematike iz osobnog kuta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA