Pregled bibliografske jedinice broj: 798780
Ivana Kukuljević u Dalmaciji 1854. i 1856. godine: spomenici srednjovjekovlja kao uporište hrvatskog nacionalnog identiteta
Ivana Kukuljević u Dalmaciji 1854. i 1856. godine: spomenici srednjovjekovlja kao uporište hrvatskog nacionalnog identiteta // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 57 (2015), 239-256 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 798780 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ivana Kukuljević u Dalmaciji 1854. i 1856. godine: spomenici srednjovjekovlja kao uporište hrvatskog nacionalnog identiteta
(Ivan Kukuljević in Dalmatia in 1854 and 1856: mediaeval monuments as a footin of Croatian national identity)
Autori
Mance, Ivana
Izvornik
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1330-0474) 57
(2015);
239-256
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Ivan Kukuljević Sakcinski; Dalmacija; srednjovjekovna kulturna baština; kult antike; nacionalni idenitet; kultuna povijest
(Ivan Kukuljević Sakcinski; Dalmatia; mediaeval cultural heritage; Antiquity cult; national identity; cultural history.)
Sažetak
U članku autorica analizira i interpretira sliku kulturno-povijesnog nasljeđa Dalmacije koju je Ivan Kukuljević Sakcinski (1816. – 1889.) izgradio tijekom svoja dva posjeta toj regiji sredinom šestog desetljeća 19. stoljeća (1854. i 1856. godine). Osnovna teza autorice jest da ta slika predstavlja značajnu promjenu u dotadašnjem historiografskom i antikvarnom interesu za dalmatinsku prošlost i njezine spomenike: Kukuljevićevo tendenciozno protežiranje srednjovjekovlja kao povijesne baštine od nacionalnog prioriteta suprotstavlja se zadugo dominantnoj predodžbi kulturno-povijesnog identiteta Dalmacije utemeljenom na kultu antičkoga naslijeđa. Kukuljevićev pokušaj preimenovanja dalmatinskog povijesnog pejzaža u srednjovjekovnu kolijevku hrvatske prošlosti autorica postavlja u povijesni kontekst hrvatskih zemalja u postožujsko doba, naglašavajući težnju za uključivanjem Dalmacije u proces hrvatske nacionalne integracije kao ključnu ideološku motivaciju. Analizom Kukuljevićeva diskursa ilustrira se novoprobuđeni interes za graditeljsko naslijeđe hrvatskog srednjovjekovlja, ukazuje se na idejne pomake u vrednovanju spomeničke baštine te upozorava na očekivane tj. karakteristične metodološke pogreške. Postavljajući Kukuljevićev pristup kulturno-povijesnom identitetu spomenika u adekvatan epistemološki i povijesni kontekst, autorica utvrđuje važnost njegova doprinosa razvoju historiografskog i povijesno-umjetničkog interesa za kulturno-povijesnu baštinu Dalmacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Arts & Humanities Citation Index (A&HCI)
- SCI-EXP, SSCI i/ili A&HCI
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- Historical Abstracts
- EBSCO
- SCOPUS
- ERIH
- ERIH PLUS
