Naslov
Terapija glazbom kod djece s poremećajima iz autističnog spektra
(Music Therapy for Children with Autistic Spectrum Disorders)

Autori
Šarić, Valentina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
22.09

Godina
2014

Stranica
63

Mentor
Heđever, Mladen

Neposredni voditelj
Ivšac Pavliša, Jasmina

Ključne riječi
terapija glazbom; poremećaji iz autističnog spektra; improvizacija; receptivne tehnike; strukturiranje glazbene terapije
(music therapy; autism spectrum disorders; improvisation; receptive methods; structuring of music therapy session)

Sažetak
Terapija glazbom je korištenje glazbe i njenih elemenata u radu s osobom ili grupom u procesu osmišljenom kako bi osigurao i unaprijedio komunikaciju i učenje te druge bitne terapeutske ciljeve, a time poboljšao i fizičko, emocionalno, društveno i kognitivno funkcioniranje. Poticanje socijalnih interakcija i komunikacije primarna je svrha terapije glazbom u radu s poremećajima iz autističnog spektra (PAS). Tijekom glazbene improvizacije vidljivi su uzajamni odgovori i izmjene uloga koje podsjećaju na najraniji komunikacijski obrazac koji se javlja u ranim interakcijama majke i djeteta. Osim toga, u terapiji glazbom koja uključuje aktivno sudjelovanje djeteta razvija se kontakt očima i samostalnost djeteta, poboljšava fina i gruba motorika, pažnja, svijest o sebi i vlastitom tijelu, mijenjaju se ritualni i repetitivni obrasci ponašanja, smanjuje anksioznost i poboljšava senzorna integracija. Neverbalna djeca posebno su dobri kandidati za ovaj oblik terapije jer ona pruža jedan oblik potpomognute komunikacije (AAC), budući da omogućuje medij putem kojeg djeca mogu iskazati svoje pozitivne ili negativne emocije. Receptivne tehnike terapije glazbom posebno su primjenjive ako iz bilo kojeg razloga ne možemo postići suradljivost djeteta. One tako omogućuju provedbu terapije glazbom i kada nije moguće aktivno sudjelovanje djeteta. Još jedna od prednosti ovih tehnika je njihova mogućnost povezivanja s drugim aktivnostima čime djetetu pružamo multisenzoričke poticaje. Primjenom slušnog integracijskog treninga (SIT), kao jedne od receptivnih tehnika u radu s poremećajima iz autističnog spektra, uočeni su mnogi pozitivni učinci (veća tolerancija na zvukove, bolja usmjerenost pažnje, veća razina socijalnih interakcija te veća spremnost za uključivanje u aktivnosti), a ta značajna poboljšanja govore u prilog korisnosti ove metode kao sastavnog dijela programa poticanja senzorne integracije. Cilj ovog rada je prikazati primjenu terapije glazbom u radu s poremećajima iz autističnog spektra, dati pregled dosadašnjih spoznaja o njenim učincima u radu s ovom populacijom te prikazati neke od postojećih tehnika unutar ove terapije. Iako je riječ o metodi koja još uvijek nije dovoljno provjerena budući da nedostaju visoko kvalitetne eksperimentalne studije koje bi dale konačne odgovore na pitanje njene učinkovitosti, ona je jedna od komplementarnih terapija, te kao takva može biti od velike koristi djeci s poremećajima iz autističnog spektra.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija

POVEZANOST RADA