Naslov
Petrićev odgovor Cesareu Cremoniniju na njegove prigovore uz ''La deca disputata'' (1586)
(Petrić's Reply to Cesare Cremonini's Objections to ''La deca disputata'' (1586))

Autori
Metesi Deronjić, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
23. Dani Frane Petrića. Glavna tema: Povijesni svijet. Stalna tema: S Petrićem u žarištu: Hrvatski filozofi u europskom kontekstu / Zagorac, Ivana ; Martinović, Ivica - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2014, 183-185

Skup
23. Dani Frane Petrića. S Petrićem u žarištu: Hrvatski filozofi u europskom kontekstu

Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 24.09.2014. - 27.09.2014

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Frane Petrić; Cesare Cremonini; pjesništvo; oponašanje; stvaranje
(Francesco Patrizi; Cesare Cremonini; poetry; imitation; creation)

Sažetak
Nedugo nakon objavljivanja Petrićeve La deca disputata (1586) uslijedila je negativna kritika aristotelovca Cesarea Cremoninija (1550–1631), sudionika u renesansnim raspravama oko Aristotela u kojima aktivno participira i Petrić. O polemici između Petrića i Cremoninija, vođenoj oko pitanja pjesništva, posebice furora i oponašanja, doznajemo iz Petrićeva spisa upućena spomenutom aristotelovcu najvjerojatnije negdje u prosincu 1586. godine. Transkripciju Petrićeva rukopisa objavila je Lina Bolzoni u prilogu svom članku »La poesia e le 'imagini de’ sognanti'. Una risposta inedita dal Patrizi al Cremonini« (Rinascimento 19 (1979), pp. 171‒188, na pp. 179‒187). Iako se naslov tog kratkog polemičkog teksta smatra izgubljenim, Lina Bolzoni naslovila ga je Risposta del Patricio alle opposizioni del Signor Cremonino. Petrićeva Risposta daje uvid u relevantna Cremoninijeva poetička gledišta poput onih da je pjesništvo imitativno umijeće tvorbe slika. Petrić u svojom odgovoru kritizira peripatetičkog profesora zbog nedosljednosti i udaljavanja od ortodoksnog aristotelizma. Cremonini, kako nas informira sam Petrić, smatra da se pjesništvo rađa ili iz jednog neobičnog iskustva koji naziva furor i melankolije ili ingegna pod kojim podrazumijeva sposobnost koja pjesniku omogućuje stvaranje slika nalik onima iz snova. Shvaćeno i određeno na takav način, pjesništvo nikako ne može biti ozbiljna, uzvišena i plemenita kreativna djelatnost kako ju je vidio Petrić. Cremoninijevu tezu o pjesništvu kao oponašanju vanjskog uzora ili unutarnjeg, zamišljenog uzora Petrić ironično naziva »zamišljenim imitacijama« (»le imaginate imitazioni«). Odgovarajući mu, ponavlja svoju tvrdnju iz La deca disputata, da pjesnik koji stvara izražavajući ideju oblikovanu u umu ne može biti oponašatelj. Lina Bolzoni opravdano ističe da Petrićev spis pruža vrijedan uvid u reakcije suvremenika koje su uslijedile nakon objavljivanja drugog, disputativnog dijela Della poetica. Osim toga, polemika s Cremoninijem potvrđuje Petrićevu dosljednost u tezama i ustrajnost u kritici Aristotelova učenja o pjesničkom umijeću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA