аЯрЁБс>ўџ CEўџџџBџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС'`№ПЎObjbj"9"9.P@S@Sз џџџџџџЄhhhhhhhжоооо ъ кž Њ       $H hАF+ -h+ hhX     hh    hhщ і @съЌNjЭо  Е  n 0ž Н ,ііщ іhщ  + +  ž кккоккко|4А"вhhhhhhџџџџ Gщrard Genette, Metalepsa, prev. Ivana Frani, Disput, Zagreb, 2006. Javi li se nekom od naaih graana udnovata ~elja da sazna poneato o metalepsi, a da ne posegne za internetom, zatei e se sred nebranog gro~a: rje nici o njoj aute, kako hrvatski tako i oni stranih rije i, a i knji~evnoteorijski priru nici do kojih e doi u najboljem e je slu aju tek okrznuti ili uzeti zdravo za gotovo. To i ne bi bilo tako neobi no da je rije  o naprosto joa i jednoj od nebrojenih retori kih figura, za veinu kojih znaju samo specijalisti, no, metalepsa je figura toliko nezaobilazna da je u knji~evnosti, kazaliatu i filmu prakti ki sveprisutna, a o nju se neprestano spoti emo i u drugim umjetnostima. Odsada, meutim, naaeg graanina neobi nih zanimanja treba samo uputiti na knji~icu Metalepsa, uglednog i utjecajnog francuskog naratologa Gщrarda Genettea, koja ve svojim podnaslovom ( Od figure do fikcije ( upozorava na klju nu ulogu koju metalepsa igra u nastajanju knji~evnog teksta. Autor kree od razvianja metalepse kao izvorno retori ke figure (podrijetlo svojstveno joa mnogim drugim knji~evnim stilskim sredstvima), u zna enju bilo koje vrste permutacije ili, u u~em smislu, prenesene uporabe jedne rije i umjesto neke druge, ato je ini bliskom metafori i metonimiji. Za razliku, pak, od metafore, koja prijenos ostvaruje analogijom, te od metonimije, koja ga ostvaruje po na elu blizine, metonimija se temelji na susljednosti: ona objaanjava ono ato slijedi kako bi se shvatilo ono ato prethodi, ili obratno. No, Genette odmah prelazi na dimenzije ato ih je metalepsa poprimila u knji~evnosti, kao meupro~imanje fikcijskog i vanjskog svijeta, odnosno ( re eno jezikom samoga Genettea ( razli itih dijegeti kih, tj. pripovjednih razina. Postaje sad ve jasnije odakle tolika odsudnost metalepse: knji~evni tekst, ma koliko htio ostati fiktivan i neuvjetovan vanjskim svijetom, ne mo~e a da neprestano, izravnije ili uvijenije, taj vanjski svijet ne citira, kao svoje referentno uporiate i ishodiate razumijevanja. Rije ima samog autora pri kraju knjige: "Svaka je fikcija izatkana od metalepsa." Svakako, postoje bla~i tipovi metalepse, takvi koji su stvar izbora i konkretnog umjetni kog postupka, a ne fatalne osuenosti fikcije na sijamsko blizanaatvo s fakcijom. Genette tako govori o metalepsi autora, koja i sama mo~e poprimiti razli ite oblike, pa je ak ne mora provoditi ni sam autor: kanonski je primjer tradicionalna formula "U etvrtoj knjizi Eneide Vergilije ubija Didonu" umjesto "pripovijeda da Didona umire". Autor mo~e upozoravati svoje likove, mo~emo osjetiti kako im izviruje za ramenom, kako nakratko i sam ( on, bie vanjskog svijeta ( postaje likom svog pripovjednog svijeta. Mogue je prekora iti i granice ve spomenutih dijegeti kih razina pa iz jednog pripovjednog svijeta kliznuti u drugi pa e se potonji odnositi prema prvom kao fikcija prema fakciji. Primjer je Cortсzarova novela u kojoj fiktivnog itaoca ubija (ili gotovo ubija) jedan od likova romana koji upravo ita (to je, i opet Genetteovim jezikom re eno, spajanje dijegeti ne i metadijegeti ne razine). Nadalje, dok je klasi na teorija razmatrala samo uzlazno prekora enje ( autor ulazi u svoju fikciju ( postoji i mogunost prodiranja autorove fikcije u njegov stvarni ~ivot, za ato Genette nudi izraz antimetalepsa. Takav se, naro iti tip metalepse, ali i mnogi drugi njeni oblici, pratiti mogu i u kazaliatu, filmu, na televiziji, pri emu ona ak razvija i neke forme koje, zbog razli itost medija, knji~evnosti ostaju nepoznate. Najbanalniji je primjer upletanje publike u dogaanja na kazalianoj pozornici, ili ve i sama smjeatenost nekih gledalaca na rub pozornice ( u klasicisti kom francuskom teatru ( pri emu oni glasno razgovaraju, ulaze i izlaze po volji pa ak i improviziraju vlastitu, usporednu predstavu. Metalepti ko je iskustvo i kad na kraju predstave ista ona lica koja je zastor progutao kao likove drame osvanu pod reflektorima da se publici zajedni ki naklone, sad kao glumci, ljudi iz istog svijeta kojem pripadaju i gledaoci. Svojom fizi kom izoliranoau od gledaoca, vrlo neizravnim dodirom ato ga s njim ostvaruje, glamurom koji se odvija skriveno od o iju javnosti, a opet uvijek u srediatu njenog zanimanja, film je dobio dodatnu mogunost metalepti kog poigravanja stvarnostima i mistificiranja. Za arani ekra 2(:<>ђєі "PRT`ЌЎфцм о !!р!њ!Ц$Ш$%%*0ў1@243n3š4œ4˜9œ9ђ9і9œDžDОDРDЎOљяљыфыфыныфыныныныфыныныныныфынынылыфыфыфыфыфыныныU j-№hЪd˜ hЪd˜6]hЪd˜hЪd˜56\] hЪd˜5\2ŠŒŽ€ №†"Р'р6Є8<;>;HMЌOЎOѓѓѓѓыыыпппппѓыыѓ $„e`„ea$gdЪd˜d№gdЪd˜ $„h`„ha$gdЪd˜ЎO§n postaje zaseban svijet pa kad na njemu ugledamo nekog znanca s naaih, ovosvjetovnih ulica, a pogotovo kad na tim ulicama ugledamo neku filmsku zvijezdu, u~ivo, to samo zbog takve svoje metalepti ke dramati nosti uspijeva izazvati ono ato Genette naziva jezom "uznemirujue udnovatosti". Nadalje, film joa spektakularnije od kazaliata mo~e iskoristiti metalepti ku dvojnost glumca i lika kojega glumi, kao u Ljetnikovcu na Zlatnom jezeru, gdje je do~ivljaj odnosa izmeu lika oca i lika keri svakako obogaen injenicom ato ih glume Henry i Jane Fonda, otac i ki i u stvarnome svijetu. Televizija je pak donijela vizualne serijale, a time i mogunost izrazitog poistovjeivanja glumca s likom kojeg nerijetko glumi i godinama. Genette bi se svakako oduaevio misama koje su po hrvatskim crkvama gorljivi gledaoci naru ivali za ozdravljenje nasmrt bolesnih likova iz sapunica. Metalepsu emo pronai i u slikarstvu, primjerice na portretima iji modeli ostavljaju svojim pogledom uvjerljiv dojam da je upuen samom slikaru te on tako briae granicu izmeu univerzuma slike i univerzuma vanjskog svijeta. Genette ne propuata uo iti i, zbog njihove obi nosti, radikalnije oblike metalepse kao ato je zapravo svaki iskaz o sebi: ja koje govori pripada vanjskom svijetu, ali ja o kojem govorim ve je dio nekog mog, utoliko i fikcijskog svijeta. Autor to izra~ava lijepom re enicom: "Voljeti je jedno, a to rei, pa ak i iskreno, drugo." Genetteova vrlo poticajna i, ponovimo to, za naae prilike pionirska knjiga obiluje primjerima iz knji~evnosti, filma, a u manjoj mjeri i ostalih umjetnosti, koji nee uvijek biti dostupni ni naaem natprosje nom itaocu jer uvelike crpe iz francuske produkcije i podrazumijevaju poznavanje mnogo ega u vezi s njima ato u samom tekstu ostaje nespomenuto. No, daleko je vrednije ~aljenja ato svoju stotinjak stranica veliku knjigu autor ipak nije malko produ~io pa je zaklju io izvla enjem izrazito dalekose~nih konzekvenci ato ih temeljito promialjanje metalepse ima za razumijevanje fikcije i njenog odnosa prema naaoj stvarnosti, ali je ono joa i kako primjenjivo i na svako suo avanje razli itih egzistencijalnih razina, uklju ujui i najsvakodnevniji ~ivot. Ostanemo li ipak na podru ju knji~evnosti, metalepsu u mnogo emu mo~emo shvatiti kao temeljnu figuru, ak postupak, jer se i najfantasti nija fikcija, ~eli li ostati itljiva, mora uvijek iznova oslanjati na ovosvjetovnu stvarnost. U stvaranju odnosт i zna enjт ona se nu~no poziva na odnose i zna enja poznate nam iz svijeta u kojem ~ivimo kao itaoci. Samo se kroz njega ostvaruje i svijet likova. Lik nam je u pravilu onoliko uvjerljiv ( a time i uspio ( koliko se doima moguim u svijetu naaem, ne fikcijskom (naravno, ~anrovi kao ato su znanstvena fantastika, horor i sli ni to pravilo preina uju snagom vlastitih ~anrovskih pravila i logike). Otuda proizlazi i pitanje opravdanosti takvog itala kog stava: zaato bi, ostanemo na problemu lika, on bio uvjerljiv isklju ivo ako je zamisliv u ovom naaem svijetu? Mo~e li i smije li i svijet nefantasti ne fikcije graditi vlastitu, nemetalepti ku biologiju, meteorologiju, astronomiju, medicinu, psihologiju? Hoe li realisti ki roman nu~no izgubiti na svojoj realisti nosti ako neki njegov lik oboli od neke medicini nepoznate bolesti? Hoe li mu nauditi medicinska nespojivost njezinih simptoma? Pa i onda kad je kombinacija izvedena od simptoma koji u pripovjednom univerzumu doti nog romana ostvaruju splet bremenit zna enjima? Gdje po inje magi ni realizam? I nije li, isto tako, jedna od najveih pouka ato nam ih je namro modernizam, a osobito avangarda, ta da potpuno iaenje fikcije od fakcije, knji~evnosti od metalepse, proizvodi jedino potpunu nerazumljivost? Dokle se onda mo~e ii? To sigurno nisu pitanja na koja je mogue posvema dati jednozna an, opevaljan odgovor, ali su baa zato pitanja tim presudnija, kako za teoreti ara knji~evnosti, tako i za samog pisca, a mo~da pogotovo za njega. Jer, na kraju krajeva, upravo se pod njegovim prstima izvija novi (ne)metalepti ki univerzum. ,1hА‚. АЦA!А"А# $ %ААФАФ Ф†œP@ёџPNormal'CJOJQJ_HaJmHnHsH tH u>AђџЁ> Zadani font odlomkaZi@ѓџГZ Obi na tablica :V і4ж4ж laі .k@єџС. Bez popisa ZC@ђZUvu eno tijelo teksta$„edh`„ea$N™@NЪd˜Tekst balon iaCJOJQJ^JaJз Pџџџџ џџ"&Ѓ џџ"&Ѓ џџ"&Ѓ Йз ёыEFGHРјC рpRžŸЄж й r ўжr АЭr АЭr АЭ r Шуџr Ш"џr ЛSџr СU1џr Jr Шуr Шуr Шуr Шуџr ЎЪYr Шуr ШуEFGHРјC рpRžŸЄж й Ш‘0 Ш‘0 €Ш‘0 €Ш‘0 €Ш‘0 €Ш‘0 €Ш‘0 €Ш‘0 €Ш‘0 €˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€ЎOЎOЎOй й й ”YкМFюџџџџџџџџџh„а„˜ўЦа^„а`„˜ўCJOJQJo(q№h „ „˜ўЦ ^„ `„˜ўOJQJo(oh „p„˜ўЦp^„p`„˜ўOJQJo(Ї№h „@ „˜ўЦ@ ^„@ `„˜ўOJQJo(З№h „„˜ўЦ^„`„˜ўOJQJo(oh „р„˜ўЦр^„р`„˜ўOJQJo(Ї№h „А„˜ўЦА^„А`„˜ўOJQJo(З№h „€„˜ўЦ€^„€`„˜ўOJQJo(oh „P„˜ўЦP^„P`„˜ўOJQJo(Ї№”Yкџџџџџџџџ         хЪd˜џ@€ж ж м Јж ж (з PPP0џџUnknownџџџџџџџџџџџџGю‡z €џTimes New Roman5€Symbol3&ю ‡z €џArialAю‡ŸBook Antiqua5&ю ‡za€џTahoma;€Wingdings?5ю ‡z €џCourier New"ёˆ№аh` ТІЫgЫgjцё;цё;!№ ДДr4dЧ Ч 3ƒA№мHX)№џ?тџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџЪd˜2џџigor Igor Grbi ўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0€˜ ЌИШдр№  0 < H T`hpxтigorNormal Igor Grbiц4Microsoft Office Word@ќfUV@ЖЗ NjЭ@˜ ˆЄdШ@ЖЗ NjЭцёўџеЭеœ.“—+,љЎ0 hp|„Œ” œЄЌД М Ют JA;Ч '  NaslovTitle  !"#$%&'(ўџџџ*+,-./01ўџџџ3456789ўџџџ;<=>?@Aўџџџ§џџџDўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFР^­NjЭF€1Tableџџџџџџџџ)WordDocumentџџџџџџџџ.PSummaryInformation(џџџџ2DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ:CompObjџџџџџџџџџџџџsџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РF!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.8є9Вq