аЯрЁБс>ўџ UWўџџџTџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС7 №ПМ_bjbjUU 1l7|7|ѓ*бџџџџџџlVVVrŠŠŠžFFF8~’žГјКК"ммммммКММММММ$Ћ ЫNрŠмммммрм ŠŠммmм м м мŠмŠмКм мКм о м КŠŠКмЎ №žЁ&'ИЧžЈFјфККƒ0ГКм Км žžŠŠŠŠй Stotinu i osam puta stotinu i osam Kad sam svojedobno, predajui hrvatski na njudelhijskom fakultetu, odabrao za rad jednu pjesmu Vesne Krmpoti, u odreenom me trenutku otklju avanja pjesme zaustavilo pitanje zgranutog studenta: "Kako to da je ta pjesma tako indijska!?" Mogao sam mu u tom trenutku podastrijeti joa desetine i desetine njenih pjesama (pridodati i podosta Ujevia, pa i `imia pomalo, pjesnike, usput budi re eno, ije antologije jest priredila i Vesna Krmpoti); umjesto toga, vjerojatno pomalo ulijenjen suptropskim arolijama, krenuo sam poprijeko. Odgovorio sam, naravno, da Indija nije to ka na globusu, nego stanje duha. No, pita se ve netko, koliko je umjesno krenuti od Vesne Krmpoti pri uvoenju u knjigu koja predstavlja vrhunac upravo dugogodianjeg stupnjevitog odricanja te iste Vesne Krmpoti od vlastitog autorstva? Od pisanja, a zapisivanja radi. Ali ja i nisam krenuo od Vesne Krmpoti, takoer to ke na globusu; krenuo sam od stanja duha. Stanja koje omoguuje zapisivanje, a ne pisanje. `to me dovodi do sljedeeg pitanja, jednog koje mi znaju postaviti danas i ovdje: "Vjerujea li ti doista da je Vesna Krmpoti sve to zapisala?" Za razliku od prvog, ovo zapravo i nije pitanje. Ono je redovito intonirano, odgestikulirano i ispantomimirano tako da se od mene o ekuje da glasno i jasno odgovorim kako dr~ava i moji roditelji nisu u moj odgoj i obrazovanje ulagali uzalud. Ali, imao sam ja i boljih u itelja. U itelja toliko boljih da je bio samo jedan: pri am vam o stanju duha (ima li joa kojeg?). Od indijskih poeta i poeti ara do Junga i svih onih koji njih i danas shvaaju i razumiju provla i se to naivno uvjerenje da izreku kako svaki autor piae jednu knjigu, pa ak i kako svi autori piau samo jednu knjigu, treba primiti ( doslovno. U po etku Rije  uistinu bijaae kod Boga, i Rije  uistinu bijaae Bog. U po etku. Jedna Rije , kod jednog Boga. I tko je pisao, pisao je ato govori ta jedna Rije , koja bijaae taj jedan Bog. Tko je pisao, bio je pisar. A onda se narodiae pisci. No, ma koliko ovi bili zaljubljeni u sebe, ni njima nema druge no da svoj glas potra~e u Rije i jednoj jedinoj. Ne moraju oni Rije  zazvati; Rije  e njih prozvati. injenicu da, unato  takvom apsolutizmu Rije i, nismo u svojim knjigama okru~eni sve samim blagoslovima objasniti treba isklju ivo injenicom da se Rije  na svom putu do slova spoti e sve o sam kamen do kamena smutnje, nebrojene brane, barikade, brklje i brtve samozaljubljenosti, zbog kojih Rije  nerijetko na cilj sti~e i sasvim neprepoznatljiva. To je kao da vam netko gorsku vodu podmee procijeenu kroz mulj. O Gangi ne mo~emo suditi sred benareske baruatine, nego, ako igdje, na ledenjaku Gomukh, tim izvorskim i izvornim "ustima goveim" s kojih se mo~da joa i uka~e poneki pramen `ivine kose koja je ubla~ila zemaljski joj pad. Potpis smrtnog autora na kraju knjige nije zato svjedo anstvo njegova djela, nego upravo nedjela. On je potpisao mjeru u kojoj nije uspio biti neautor. Vjerujem li ja onda doista da je Vesna Krmpoti sve to zapisala? Ako je naglasak na "zapisala", ako pitanje zna i naprosto ne dr~im li za fantaziju postojanje takvog nekakvog nadizvora rije i, odgovor je jednostavan: naravno da ne dr~im. Ako je, pak, naglasak na onom "sve to", drugim rije ima, je li Vesna Krmpoti doista tri tisue stranica samo zapisivala, ili je poneato i upisala, je li izvoru bila tek korito ili i kamenje na putu, to ipak zna samo izvor. Ja, kao i svaki itatelj ( kao i zapisiva ica sama ( mo~emo jedino redovito istiti i odr~avati sebe-korito pa jasnije ili nejasnije osjeati blizinu zapisanih rije i izvoru u nama. I tako, na sadaanjem stupnju istoe svoga korita, sred sadaanjih maglica kroz koje s Gomukha svog srca nazirem zavitlanu kosu svoga duha ato piri mi u lice, ja mogu jedino odgovoriti da knjigu otvaram svakog jutra, da me svakog jutra iz nje zapahne dah, i da taj dah ja svakog jutra prepoznajem kao miris one kose. Ti si u Mojemu svijetu lutnja. Tvojemu je zvuku mjesto meu ljudima, tebi je mjesto pod Mojim prstima. (67, 45) Ja vjerujem u tu lutnju, jer vjerujem u te prste. A sama glazba koju ti prsti pritom izmamljuju iz takve lutnje razlije~e se u viae tisua stranica i stvara jeku teaku viae kilograma. (I najpovraniji pogled na knjigu otkriva da je to knjiga koja ja a i tijelo.) U skladu s pokornoau lutnje, Autorova glazba posveena je na petoj stranici Autoru, kao ato u mantri prije uzimanja hrane priznajea da to primaa od Boga Boga, da bi i sam bio Bog, da bi ga vratio Bogu. Priznajea da naprosto zatvaraa krug, u kojem je sve povezano naprosto sa svime. Priznajea da to molia veliku kozmi ku brojanicu ( mahapamlom nazovimo je! ( a u svakoj apamli zrnaca ima stotinu i osam. Predaja govori i o stotinu i osam upaniaada. Samog `ivu zaziva se s tisuu, ili tisuu i osam imena, a umna~anja stoosmice joa su preciznija u samu zoru predaje, kad su vidioci, raiji, od Autora uli svih deset tisua osamsto kitica Rgvede, koja je zatim svoj obredni izraz pronaala i u agniajani, koja simbolizira i protok godine, dakle joa jednog kruga, s oltarom u obliku ptice, koja svoje perje gradi od deset tisua osamsto opeka. A da sve bude joa ljepae ( sama knjiga joa te~a ( latinski nam se autor Cenzorin kune da je, na gr koj strani, trajanju eona Heraklit dodijelio godina ( deset tisua osamsto. No, svetost broja ne isti e se samo, kao u gornjim primjerima, njegovim dekadskim umna~anjem, nego i kvadriranjem njegovim. Nisam numerolog, brojoslovac, ali kad prislonim uho uz izvor i svakog broja, ja ipak ujem da se mno~enjem sa stotinom ili tisuom broj umna~a utoliko ato izlazi ususret nekom drugom broju pa ga ovaj raste~e iz nule u nulu, iz odraza u odraz, a ujem i da kvadriranjem broj izlazi ususret tek samom sebi, mno~i se sobom te tako u sebi i ostaje: to je pupoljak koji se svog proljea ( sjetio. Tako je nakon usvajanja dogme o Trojstvu broj tri stekao na Zapadu dodatnu svetost, ali kad se ona htjela osobito naglasiti, nerijetko se upotrebljavao broj devet. A kad je trodijelni taj Autor po~elio u initi isto s brojem trideset aest puta veim, s brojem takoer ve dovoljno svetim, izdjeljao je Sebi i posebnu lutnju, takvu koja e gotovo cijelo desetljee moi podnositi Njegova prebiranja po vlastitim joj strunama, a da sve to vrijeme lutnja bude zbog tog joa i sretna, sretna zbog ( jedanaest tisua aesto aezdeset etiri trzaja! Pjesnikinja-zapisiva ica izdr~ala ih je sve, pre~ivjela tu od veli ine strahotnu pustolovinu broja koji je prsnuo iz sebe, rasuo se na sebe, da bi se na koncu u sebe i vratio. "Vesnine" Stoosmice, s kojima i sami ~ivimo ve godinama, sada su i naaim o ima vidljivo na jednom mjestu. Razdvajajui zrno od zrna, otkrivamo na kraju da smo cijelo vrijeme spajali jednu brojanicu. Odla~ui Stoosmicu po Stoosmicu, otkrivamo na kraju da smo cijelo vrijeme ulagali u jednu knjigu. Na brojanici nas na to upozorava zrno sto i deveto, ono izdvojeno iz niske; na knjizi, korice s hrptom. Ali, ni korice ni hrbat, ni zrno sto i deveto nisu tu tek da djelie predo e kao cjelinu; njihov je zadatak, joa i viae, ostati izvan kruga, izvan te i takve cjeline koja se cijeli iz djeliт. S hodo aaenjem prstiju po brojanici zrno sto i deveto samo po sebi nema niata. Ono joj je priaiveno tek kao radosna vijest, kao most iz sklopljene cjeline u cjelinu nesklopljenu: sto deveto zrno aneo je brojanice. Knjizi su to korice i hrbat. Krhotine Rije i oni dr~e na okupu, ali sami ostaju neispisani (naslov, ime i prezime samo upuuju na knjigu, a i tek zrcalno ponavljaju ono ega u samoj knjizi ve ima). Na naaoj knjizi, korice i hrbat masne su boje zemlje i krvi, boje itatelja. fotografije u nizu: PREDNJA ( STRA}NJA ( HRBAT U njihovu put i tlo samilosno su utisnuti kri~ (na prednjoj korici), taj simbol ~ivota, ali i njegova nadila~enja, zatim (na stra~njoj) simbol religija svijeta, koje ga iz svijeta ~ele izvesti, a u sam hrbat, kralje~nicu knjige, od njenih junaka upleten je lanac dezoksiribonukleinske kiseline, DNK-a, tog koda ~ivota, u kojem je ulogu vodikovih spona ponijela vara, topuzoliko oru~je kojim bog Indra svladava sile zemaljske tame i dijamant kojim mahajanski budizam prosijeca zastor tame duhovne. Viae od ikoje meni poznate knjige danaanjice, ova knjiga ~ivi svoje korice i hrbat kao put iz sebe; od rije ю, ponijeli su samo ime osobe koja je odlomke Rije i zapisala, pa to tako i kazali. Ta osoba put nije zadala, nije ga ak ni utabala, samo je putu putanju iscrtala. ...Izvan svih rije i je, i eka da ih se svom snagom zasitia. Nikakvo udo ato te stihove sreemo u zavranoj, stotinu i osmoj knjizi knjige (86, 108). Tua mi je svaka bibliolatrija, bilo kakvo padanje ni ice pred bilo kakvim biblэonom, a vi tu rije  shvatite kao knjigu openito, ili baa kao Bibliju, kako vam drago. Tim me je manje strah rei ato sad, na kraju, hou i moram rei. Ako ve svako doba mora imati svoje biblэone, onda e oni meu nama kojima je jasno da ~ivimo u osvit novog doba povijesti ( ne zato ato u to vjeruju, nego jer su u dosluhu sa aumorom one kose niz koju se vrijeme osipa ( njegov putokaz joa i kako prepoznati i u biblэonu ato ga je zapisala Vesna Krmpoti. Svjestan sam ato govorim i, kao ato rekoh, nije me strah. Pred injenicom da je putokaz izveden na jeziku tako sitnom valjda nitko viae nee zastati u udu! Valjda smo o biu koje zovemo jezikom poneato i razumjeli od vremena kad su se glagoljaai borili da njihov stane uz bok latinskom, gr kom i hebrejskom. O, kako bi te bradate pope obradovale ove Autorove rije i: Uzvisio sam govor Ju~nih Slava, kazujui njim Svoj nauk svima. I svi e hodo astiti u taj jezik, u tu peinu sa stotinu i osam upova svetih rukopisa. (56, 43) Peina, upovi sa svetim rukopisima ( kao svici s Mrtvog mora! Samo ato na ove upove ne treba ekati stoljeima da budu otkriveni, i ato njihove obale nisu mrtve. U peinu sa stotinu i osam upova ulaz je otkriven svima. U njima nas eka nov put, jedanaest tisua aesto aezdeset etiri zaobilaznice do korica i hrpta, da "kruh svjetlosti" ugledamo "razlomljen na Jednoga u svima nama". A to naae stizanje u peinu, nadvijanje nad upove i otiskivanje njihovim utrobama nee se dogoditi u dan objavljen zemljotresima i munjama niz koje e onda zapljuatati aneli, primiti nas za ruke i povesti u neke sfere vianje, nego se ono dogaa, u dane koje objavljuje jedino zora. Njena svjetlost draaka vam vjee, vi polako rasklapate o i i kroz izmaglicu ukazuje vam se poznati stol, poznati ormar, poznati prozor i stablo ( sve sami preruaeni aneli. I vi aapete: "Kao da je obi an dan", Kao da je obi an dan, obi ni mi, (ali ti znaa da nije, da nismo), dlan spuatam na tebe, kao na pismo, koje u svijet aaljem, da vijest posije, kako nikada ni iji korak bez Mene, put Mene, koraknuo nije. Kao da smo obi ni mi, i obi no pismo, ali ti znaa da nije, da nismo; i vidia da se ~edan izvor nad sebe naginje i pije, i da jest i raa se ono, ato nikada prije, bilo nije. (108, 108)  Vidi "Napomenu" na kraju knjige.  Himalajski ledenjak Gomukh mjesto je gdje izvire zemaljska Ganga. Njegovo ime, "govea usta", dovoljno se objaanjava ve i samim oblikom koji u njemu prepoznaju. Prema slavnom indijskome mitu, kad nebesku Gangu kona no privoliae da potekne i zemljom, `iva se sam ponudio da do eka njenu bujicu u gustim pramenovima svoje kose te tako sprije i propast koju bi izazvalo njeno silovito obruaavanje.  Treba upozoriti da je taj zapis upotrijebljen i u "Pojmovniku" knjige, kao definicija pojma pjesnik, ali u njemu prva rije  zadnjeg stiha pogreano zapo inje velikim slovom. Iz smisla je jasno da je greaka tu, a ne u samoj 67. zbirci.  (Sanskrt) mah, "velika", apaml, "brojanica". PAGE  PAGE 6 RTV $ шъ(*ЪЮ *,^`о"Ў#А#Ъ#p(r(t(Ž((Ќ(Ў(Ц(ж(r*|*”*œ*р*ь*L+`+Њ,Ќ,и,к,І-Ј-Ъ1Ь1р1Ж5И56Œ7ž7N8f8ж8ф8ц8№89.949F9œ9Ќ9А9К9ќ?ќђќысызыЪысысызызыСВСызысЪызысысысысысызызызызыЎысысысысысысысысы j-№j0JCJUmHnHsHCJmHnHsHj0JUmHnHsH j-№mHnHsH6]mHnHsH mHnHsHj0J6U]6]CVXZ \о"р" #l#Ъ#Ь#2$ж-р16а=в=ќ?\@bFdF–FЄFљёёхххййййёёЭЭЫЭЭЭЭёЭйй $„hdh`„ha$ $„„dh`„„a$ $„edh`„ea$$dha$„`„цYˆ_К_§§§ќ?4@6@J@L@X@.C8CdFтF,H>HЎIОIРIТI\J^JKKlKnKrK‚KЌN№OђO:P?@ABCўџџџEFGHIJKўџџџMNOPQRSўџџџ§џџџVўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFАћЖ&'ИЧX€1Tableџџџџџџџџџџџџ7WordDocumentџџџџџџџџ1lSummaryInformation(џџџџDDocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџLCompObjџџџџjObjectPoolџџџџџџџџџџџџАћЖ&'ИЧАћЖ&'ИЧџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq