аЯрЁБс>ўџ ACўџџџ@џџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅС'`№ПhJbjbj"9"91N@S@S%џџџџџџЄzzzzzzzшд 88 D М .d d "† † † † † † t v v v v v v $; hЃZš -z† † † † † š zz† † Ч X X X † Xz† z† t X † t X X zzX † X а™ирMjЭ о jX t н 0 X §H §X §zX † † X † † † † † š š H † † † † † † † МММD МММ Ž4Т"фzzzzzzџџџџ Igor Grbi Heinrich Institoris i Jacob Sprenger, Malleus maleficarum: malj koji ubija vjeatice, prev. Petra `trok, Stari grad, Zagreb, 2006. Meu akolskim primjerima djela koja obilje~e cijelo jedno doba, da bi se potom pretvorila tek u njegovo antikvarno svjedo anstvo i bibliografsku deliciju, svakako se nalazi i Malleus maleficarum, Malj koji ubija vjeatice, koji se u nas, prije premijernog hrvatskog prijevoda, uglavnom navodio kao Malj protiv vjeatica. Knjiga se prvi put pojavila 1487., dakle u osvit novoga vijeka, iako je svojim sadr~ajem duboko uronjena u prethodni, srednji. Naime, dok malj (malleus) iz naslova valja shvatiti preneseno, vjeatice (maleficarum) imaju u njemu doslovno zna enje. Malj koji ubija vjeatice bio je zamialjen kao ud~benik, stru ni priru nik inkvizitorima u njihovom uglavnom mu nom poslu prepoznavanja i neutraliziranja djelovanja Ne astivog kroz njegove sluge i, ponad svega, sluakinje. injenica da se takvo djelo ipak nije pojavilo u srednjem, nego u novom vijeku, uditi nas mo~e jedino ako humanizam i renesansu pojednostavljeno poistovjeujemo s postsrednjovjekovnom povijeau Europe. I nakon Medicijт, i nakon Kolumba, srednji e se vijek na Zapadu itekako osjeati i dalje. Na podru ju koje nas ovdje zanima dovoljno je istaknuti da je broj smaknua koja je Inkvizicija izvraila u srednjem vijeku zapravo zanemariv u usporedbi prema njihovom broju u novom vijeku, kad, na valu protureformacije, dolazi do prave liturgijske piromanije, te da je upravo tada spaljen i najvei mu enik loma e Giordano Bruno. U novom su vijeku, nadalje, roeni isusovci, na ija e lea papa prebaciti s dominikanskih voenje Inkvizicije. Kona no, zadnje spaljivanje na loma i obavljeno je, vjerovali ili ne, u 19. stoljeu! Nije stoga pretjerano neobi no ato je Malj koji ubija vjeatice objavljen baa koncem 15. stoljea, a nije neobi na ni injenica da se tijekom mnogih narednih desetljea zakraljio kao bestseller s kojim se vjerojatno mogla mjeriti jedino Biblija. Njegovi autori Jacob Sprenger i Heinrich Kramer (poznatiji kao Institoris), i sami dominikanci, u~ivali su kao autoriteti za demonologiju golem ugled, a posebno ih je ovlastio sam papa Inocent VIII, bulom "}arko ~elei", koju hrvatsko izdanje takoer donosi. Treba sada naglasiti da e svatko tko Malj primi u ruke u sladostrasnom o ekivanju gomile nedotupavih mudrolija koje e mu izmamiti gorak podsmijeh i sasvim nepatvoren grohot ( do~ivjeti nemalo razo aranje! To se pozamaano djelo, kao prvo, sastoji od tri dijela, a prvi se od njih mo~e mjeriti s bilo kojom ozbiljnom skolasti kom raspravom. Naravno, itatelju mo~e biti groteskna sama teoloako-demonoloaka impostacija knjige, ali to je stvar osobnog uvjerenja, koji ne bi trebalo brkati sa samom artikulacijom grae. Prihvate li se, dakle, pretpostavke knjige bar kao legitiman svjetonazorski izbor, mo~emo se samo diviti metodologiji njihove razrade i obrade kakvoj bi pozavidio i sam Toma Akvinski. Nakon ato je tako razmotren sam polazni okvir problematike, drugi se dio bavi istim demonoloakim pitanjima vezanim uz magijsku praksu i potiranje njenih u inaka, da bi tek trei dio progovorio o samim sudskim postupcima. Naa e sladostrasni itatelj, meutim, o ekivanja nemalo iznevjerenih ostati i ovdje. Unato  popularnim predod~bama o inkvizicijskim mu enjima kakve susreemo u knji~evnosti i filmu, bez obzira na stvarni stupanj zloporabe procedure i moi, istra~ni je postupak zamialjen s puno opreza, prakti nog smisla i ~elje za utvrivanjem prave istine. Umjesto pakosnog i nastranog inkvizitora s kozjom bradicom i tankim usnama koji iza svakog ugla samo eka da zasko i novu nevinu ~rtvu nailazimo ovdje na mjere koje su u pravnom i psiholoakom smislu nerijetko bli~e naaim danaanjim normama nego onima koje volimo smatrati srednjovjekovnima. Optu~be treba joa i kako potkrijepiti, emu autori posveuju mnoge stranice svog priru nika, a muke za optu~enika predviaju tek kao krajnju metodu, no ak se i tada jasno ia itava njihova nevoljkost i zazor pred takvim rjeaenjem: nigdje ni traga sadisti kom ubrzavanju istra~nog pdО ~ Є І и r š В Ю  * , H Š К 0 4ђњ(.о0р0>1@1ќ=>nDvDШIаIєIќIJJ"J$J(J*J.J0J4J6JBJDJFJJJLJXJZJ\J^J`JfJhJіщйщіЬіЬіЬіЬіЬіЬіЬіЬіЬіЬіПіНіПіПіЬіЬіЬіЬіЕБЕБЕБЕБЇЁЇЁБЇЁЇЁЇЁБі hаWБ0JjhаWБ0JUhаWБjhаWБUU j-№hаWБmHnHsHhаWБ6]mHnHsHhаWБ56\]mHnHsHhаWБ5\mHnHsHhаWБmHnHsH>  ДІ.0œ=њEJ J"J&J(J,J.J2J4JFJHJJJ`JbJdJїїїїїыыыыыыщщщщщщщщркщркщ„h]„h„јџ„&`#$ $„`„a$gdаWБ$a$gdаWБJfJ§§ostupka ne bi li se ato prije doalo do mu enja, koje popularna predod~ba do~ivljava kao samu svrhu postojanja Inkvizicije, a autorima je, osim toga, sasvim jasno da muke i nisu bogzna kako mjerodavan dokazni postupak budui da e ovjek svaata priznati samo da ga poatede bola. Sve sam to smatrao potrebnim iznijeti kako bih upozorio da u~asavanje pred Inkvizicijom ( a to je i moj vodei osjeaj u susretu s njom ( ne mora nu~no povla iti za sobom i krivotvorenje injenica odnosno ideoloaku kontaminaciju. S jedne strane, naime, Inkviziciju predo avamo gorom nego ato je bila jer jednu njenu metodu pretvaramo u njen kredo, a s druge je strane diskreditiramo jer ne dijelimo ishodiane idejne pretpostavke na kojima je po ivala: dio je tog svjetonazora bilo i neupitno postojanje kako bijele tako i crne magije, a samim time i Sotone, njegovih demona, inkuba, sukuba i, naravno, vjeataca i vjeatica. Inkvizicija njih nije izmislila, ato rado zaboravljamo kad svako ispitivanje je li stvarno neka djevojka spolno u zraku opila sa aiamiaem spremno proglaaavamo nakaradnom licemjernom izmialjotinom iji je jedini cilj poato-poto staviti djevojku na kota  za rastezanje. Ne, Inkvizicija je kretala od premisa koje mi danas mo~emo ismijavati koliko hoemo, ali koje jesu bile izraz opeg duha. Ona je predstavljala crkvenopravnu regulativu u rjeaavanju slu ajeva iju je motiviranost i stvarnost malotko dovodio u pitanje. Sumnje kojima treba teretiti Inkviziciju ti u se onda viae sekundarnih momenata kao ato su stvarni odnos izmeu njenog i narodnog vjerovanja, njezin mogui huaka ki udio, omjer zbiljskog vjerovanja u takozvano nadnaravno i njegovog nadimanja u ozra ju ope histerije, zloupotrebe u pojedina nim slu ajevima itd. Strahotnost Inkvizicije ne proizlazi toliko iz nje same kao institucije, nego iz opeg sustava vjerovanja i, joa va~nije, ponaaanja, tog prepoznatljivo zapadnja kog sustava u kojem je po~eljno ili ak nu~no nametati drugome vlastito ponaaanje i vlastite postupke. Zapravo, daleko se opskurnijim tekstom od samog Malja nadaje "Uvod" u njegovo englesko izdanje iz pera Montaguea Summersa, koji se u hrvatskom izdanju donosi i u verziji iz 1928. i u onoj iz 1948. Mjestimice je upravo jezivo itati taj hvalospjev jednoj od najpogubnijih ustanova u povijesti ovje anstva. Summers do krajnosti ubla~ava sve ato bi suvremenom itatelju moglo biti sabla~njivo, od karakterizacije ~ene do same logike i funkcioniranja Inkvizicije. Kada ve na 68. stranici pro itate njegov osobni stav da "su vjeatice ugro~avale druatveni poredak, inei atetu i ljudima i imovini", da su "bile aktivni lanovi golemog prevratni kog tijela, urote protiv civilizacije", zbog ega su "samo najtemeljitije mjere bile u inkovite, i joa viae, samo loma a podesna", pa se na 69. stranici podsjetite da je to napisano 1927., onda vas na sljedeih 450-ak stranica sam Malj, gotovo pola tisuljea stariji, doista ne mo~e ni im aokirati. Na sreu, za takav nas Summersov "Uvod" pravodobno priprema vrlo uravnote~en "Uvod" hrvatskom izdanju iz pera }eljka Baranovia. Treba naposljetku rei da je prijevod Petre `trok vrlo te an te da istovremeno, ne arhaizirajui svoj izri aj, uspijeva odisati patinom kakvu vezujemo uz jezik starine. `teta je ato nije navedeno i s kojeg je jezika prevodila iako sve navodi na zaklju ak da to nije radila s latinskog izvornika, nego s engleskog prijevoda. Zamjeriti treba uglavnom ato grafija imenт nije uvijek ujedna ena, neka imena svetaca ostaju nepohrvaena (primjerice Ioannes), a esta upotreba namjernog veznika radi umjesto uzro nog zbog esto i smeta.     PAGE  PAGE 3 dJfJhJ§ё $„`„a$gdаWБ/ 01hА‚. АЦA!А"А# $ %ААФАФ Ф†œP@ёџPNormal'CJOJQJ_HaJmHnHsH tH u>A@ђџЁ> Zadani font odlomkaZi@ѓџГZ Obi na tablica :V і4ж4ж laі .k@єџС. Bez popisa 8 @ђ8Podno~je  Ц9r 2)@Ђ2 Broj straniceN™@NаWБTekst balon iaCJOJQJ^JaJ4Nџџџџ џџ"&Ѓ џџ"&Ѓ џџ"&Ѓќ ш4 ŽкгЮ§%05r Шуr АЭr ўжr АЭr АЭr Шуr Шуџr `шSџr yuEr Шуr ШуyШуr Шу ŽкгЮ§#$%0125Ш‘0Ш‘0€Ш‘0€Ш‘0€Ш‘0€Ш‘0€Ш‘0€Ш‘0€˜0€€˜0€€˜0€€Ш‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0ŸШ‘0€Ш‘0€˜0€€˜0€€Ш‘0­Ш‘0­ $$$'hJdJhJ&fJ  '!•!џ•€…Š‹“”– "%/25 йквгЭЮќ§ 55хаWБџ@€  мzЈ  (4PPP.џџUnknownџџџџџџџџџџџџGю‡z €џTimes New Roman5€Symbol3&ю ‡z €џArialAю‡ŸBook Antiqua5&ю ‡za€џTahoma"1ˆ№аhб*БІ Ыg Ыg|’6|’6!№ ДДr4dџџ3ƒ№мHX)№џ?тџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџаWБ2џџ Igor Grbiigor Igor Grbiўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0ˆ˜ ДРамшј  8 D P \hpx€т Igor GrbiцigorNormal Igor Grbiц4Microsoft Office Word@Ff@$ЪMjЭ@N6AЊ0Ч@$ЪMjЭ|’ўџеЭеœ.“—+,љЎ0 hp|„Œ” œЄЌД М тт JA6џ'  Igor Grbiц Igor Grbiц NaslovTitle  !"#$%&'ўџџџ)*+,-./ўџџџ1234567ўџџџ9:;<=>?ўџџџ§џџџBўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFp0сMjЭD€1Tableџџџџџџџџ(WordDocumentџџџџџџџџ1NSummaryInformation(џџџџ0DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџџџџџ8CompObjџџџџџџџџџџџџsџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РF!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.8є9Вq