Naslov
Koja je uloga religija: potaknuti ili zaustaviti rat – odnosno bi li bilo ratova da nema religija?
(What is the role of religion: to encourage or stop the war - or whether it would be wars that no religion?)

Autori
Markešić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
RAT I MIR / Jurić, Hrvoje - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2015, 45-46

Skup
RAT I MIR

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.11.2015. - 28.11.2015

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
rat; mir; religije; nacije
(war; peace; religion; nation)

Sažetak
Povijest ljudske civilizacije pokazuje se kao povijest ubijanja, progona, zatiranja, kao povijest u kojoj su najvećim dijelom religija i rat bili jedno s drugim izuzetno tijesno povezani. Nasuprot tome, sve religije u današnje vrijeme javnost obasipaju tvrdnjama o svojoj miroljubivosti. No, malo preciznijom analizom pokazuje se da one to – zbog svojih unutarnjih razloga – nisu niti mogu biti. Ne treba stoga čuditi da se pitanje o tijesnome odnosu religije i terorizma, religije i rata, a time i religije i mira, kao i pitanje o potencijalima nasilja u religijama (svejedno propagiraju li one nenasilje i mir ili ne) počelo intenzivnije postavljati nakon 11. rujna 2001. godine. Potaknut tvrdnjom jednoga od najvećih suvremenih katoličkih teologa, Hansa Künga, da »nema mira među narodima bez mira među religijama«, autor nastoji u nauku sadržanom »u svetim knjigama« najznačajnijih živućih religija svijeta (budizma, hinduizma, islama, kršćanstva i židovstva) pronaći odgovor na pitanja jesu li i koliko te religije povezane s ratom, iniciraju li ga radi ostvarenja svoga cilja da svi ljudi svijeta budu njihovi članovi i opravdaju li rat privatizacijom vrhovnoga božanstva (Boga) s kojim se treba boriti protiv drugih (»Ako je Bog na našoj strani, onda je Sotona na strani neprijatelja«). U traganju za odgovorom na ta pitanja, autor u prvome dijelu rada donosi najrelevantnije definicije rata i religije, kako one sa stajališta teologijâ spomenutih religija tako i one sa stajališta socioreligijske znanosti, zatim predočuje različita (teološka i socioreligijska) tumačenja vjerskoga rata, svetoga rata, križarskih ratova, pravednoga rata (bellum iustum), bratoubilačkog rata, ratnih junaka (svetaca) te vjerski konotiranih ratova i, u najnovije vrijeme, vjerskoga terorizma. Analizom »svetoga nauka« gore spomenutih religija autor u drugome dijelu traži odgovor na pitanje jesu li ove religije uistinu podupiratelji mira i mirne koegzistencije pripadnika različitih rasa, vjerozakona i nacionalnosti ili su upravo one glavni inicijatori suvremenih ratova i vjerskoga terorizma, odnosno jesu li one postale promotori kanonizacije ratnih zločinaca kao junaka (svetaca) vlastite religije? Na kraju teksta, u trećemu dijelu rada, autor daje vlastiti osvrt na odnose vjerskih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prema ratovima koji su zbog velikosrpske agresije na te zemlje vođeni od 1991. do 1995. godine, a koji se nekim drugim sredstvima – potpomognuti legitimacijom nekih vjerskih vođa – vode i danas.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

POVEZANOST RADA