Pregled bibliografske jedinice broj: 793099
Katolička zvona sa osmanlijskih sahat-kula u Bosanskom ejaletu: Boga slaviti, puk sazivati, mrtve oplakivati
Katolička zvona sa osmanlijskih sahat-kula u Bosanskom ejaletu: Boga slaviti, puk sazivati, mrtve oplakivati // Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (2014), 108 (2015), 1; 295-313 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 793099 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Katolička zvona sa osmanlijskih sahat-kula u Bosanskom ejaletu: Boga slaviti, puk sazivati, mrtve oplakivati
(Catholic church bells from Ottoman clock towers in the Bosnian Eyale: To glorify God, summon believers, and mourn the departed)
Autori
Škegro, Ante
Izvornik
Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (2014) (1849-5672) 108
(2015), 1;
295-313
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
Crkvena zvona ; sahat-kule ; Bosanski ejalet
(Church bells ; clock towers ; Bosnian Eyalet)
Sažetak
Crkvena zvona koja još uvijek odzvanjaju s osmanlijskih sahat-kula prava su rijetkost, ne samo na području nekadašnjeg Bosanskog ejaleta nego i čitavog Osmanskog Carstva. Sa sahat-kula u Pruscu kod Donjeg Vakufa i u dvadesetak kilometara udaljenom Gornjem Vakufu u zapadnom dijelu središnje Bosne oglašavaju se od sredine 17., odnosno od početka 18. st. do danas. Do posljednjih desetljeća 19. st., odnosno do Prvoga svjetskog rata, odzvanjala su sa još njih desetak. Prije postavljanja na sahat-kule klatna ovih zvona su uklanjana, jer se vrijeme mjerilo udaranjem metalnih batova o njihove vanjske stijenke. Osim onih sa sahat-kula u Donjem Vakufu i Sanskom Mostu u sjeverozapadnoj Bosni ostalima se izgubio svaki trag. Za razliku od crkvenih zvonika, s kojih su “Boga slavila, puk sazivala i mrtve oplakivala”, na sahat-kulama su isključivo bila u službi mjerenja vremena.
Izvorni jezik
Hrvatski, engleski
Znanstvena područja
Povijest
Napomena
The sound of Church bells in the Ottoman clock towers is truly quite rare now, not just in the territory of the former Bosnian Eyalet but anywhere in the former Ottoman Empire. The bells on the clock tower in Prusac near Donji Vakuf in the western part of central Bosnia and also in Gornji Vakuf, roughly 20 kilometres away, rang from the mid 17th to the beginning of the 18th century. Until the final decades of the 19th century and the onset of the First World War, bells could still be heard in roughly ten clock towers. Before their installation in clock towers, the clappers inside the bells were removed, for time was measured by metal rods that struck the bell from outside. Apart from the bells in the clock towers of Donji Vakuf and Sanski Most, all trace of the others in north-east Bosnia was lost. As opposed to church spire bells installed to “glorify God, summon believers and mourn the departed”, the bells in clock towers were exclusively served to measure time.
POVEZANOST RADA
Projekti:
MZOS-019-0190610-0591 - Hrvatsko srednjovjekovlje: plemstvo i pučanstvo, vlasti i institucije (Škegro, Ante, MZOS ) ( CroRIS)
Ustanove:
Hrvatski institut za povijest, Zagreb
Profili:
Ante Škegro
(autor)
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Arts & Humanities Citation Index (A&HCI)
- SCI-EXP, SSCI i/ili A&HCI
- Scopus